Loading...

Održan okrugli stol "Tko su nam prijatelji? RH u EU"
U organizaciji SDP-a u prostorijama Hrvatskog kulturnog društva Napredak, u petak 11. srpnja 2025. održan je okrugli stol na temu vanjske politike Republike Hrvatske pod nazivom "Tko su nam prijatelji? Hrvatska u Europskoj uniji, Zapadni Balkan i svijet u previranju". Skup je okupio relevantne govornike iz akademske i političke sfere s ciljem poticanja strateškog promišljanja o pozicioniranju Hrvatske u dinamičnom međunarodnom kontekstu.
Tvrtko Jakovina: Hrvatska u svijetu koji se radikalno mijenja
Povjesničar prof. dr. sc. Tvrtko Jakovina otvorio je raspravu naglaskom da se tema prijateljstva u međunarodnim odnosima ne može odvojiti od unutarnje politike. “Najbolji način da netko ima prijatelje jest da sam bude prijatelj”, rekao je Jakovina, dodajući kako Hrvatska pati od nedostatka promjena i prilagodbi, iako se svijet nalazi usred dubokih transformacija. “Završeno je razdoblje liberalnog poretka koje je trajalo od kraja Drugog svjetskog rata. Danas smo suočeni s globalnim previranjima, promjenama granica i neizvjesnošću — čak ni velike sile ne znaju kakav će poredak nastati”, rekao je Jakovina, upozorivši i na tromost hrvatske diplomacije.
“Od 2010. nismo otvorili nijednu novu ambasadu. Nemamo predstavništvo u Meksiku, kao ni u Africi u brojnim zemljama, pa čak ni u Etiopiji, gdje je sjedište Afričke unije. Pritom se situacija i u našem neposrednom susjedstvu komplicira.“
Jakovina je naglasio je i važnost redefiniranja odnosa s neposrednim susjedima te izgradnju ozbiljne diplomatske mreže.
“Naše neposredno okruženje je sve kompliciranije. Graničimo sa zemljama koje imaju neujednačen status prema Europskoj uniji, a u nekima su u tijeku masovni prosvjedi. Predsjednik Republike Srpske otvoreno izjavljuje kako je njegov san da RS postane dio Srbije. To su realnosti koje nas okružuju i koje se u posljednjih 15 godina nisu poboljšale”, upozorio je.
Govoreći o regiji, Jakovina je ocijenio kako bez zajedničkog angažmana Hrvatske i Srbije nema rješenja ključnih pitanja u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i na Kosovu. “Teško je definirati tko bi nam u ovom trenutku od naših susjeda mogao biti bliska prijateljska zemlja s kojom se možemo savjetovati u svakom času. Mi to nismo postigli niti imamo takve odnose”, rekao je.
Govoreći o Italiji kao jednoj od mogućih prijateljskih zemalja Hrvatskoj, Jakovina se dotaknuo i povijesno-političkih prijepora, gdje je, kako kaže, u tijeku “revizionistička retorika” kroz putujuće izložbe o stradanjima Talijana i prikazivanjem simbola poput rimskog legionara iznad Istre, te reinterpretacijom granica. Sve to, prema Jakovini, komplicira odnose sa susjedima u povijesnom trenutku u kojemu svjedočimo grupiranju određenih zemalja. Kao pozitivan primjer suradnje, Jakovina je istaknuo baltičke zemlje.
Zaključio je kako Hrvatska mora razumjeti nove globalne tokove: “Svijet se promijenio i stari odgovori više ne vrijede. Ako ne razvijamo diplomatsku prisutnost, ne možemo sudjelovati u globalnim tokovima", rekao je Jakovina, dodajući i kako postoje točke povijesne povezanosti s određenim zemljama, a koje Hrvatska ne iskorištava. Jakovina je spomenuo posjetu Josipa Broza Tita Indiji nakon proglašenja njezine nezavisnosti, budući da je on bio prvi europski državnik koji je tu zemlju posjetio u turbulentnoj fazi njezine povijesti.
"Da sam ja premijer, možda bih to spomenuo indijskom premijeru Modiju tijekom njegova posjeta Zagrebu," rekao je Jakovina, dodajući kako takve poveznice mogu postati temelji za buduću suradnju s važnim državama u svijetu.
Tonino Picula: Jesmo li na pragu "posteuropske Hrvatske"?
Zastupnik u Europskom parlamentu i bivši ministar vanjskih poslova Tonino Picula ponudio je refleksiju o razvoju međunarodnog identiteta Hrvatske i njezine pozicije unutar Europske unije.
“Hrvatska može nadograditi svoj identitet u međunarodnoj komunikaciji – i u znanstvenom, i u ekonomskom smislu, i u političkom smislu – jer već dugo postoji kao subjekt međunarodnog interesa. No, pitanje je kako mi sami vrednujemo vlastitu prošlost i kapacitete koji nisu nastali preko noći”, istaknuo je Picula.
Analizirajući međunarodnu percepciju Hrvatske, podsjetio je na tri ključne faze: “Do 1990. bili smo doživljavani kao jugoslavenska republika. Tijekom rata, slike Dubrovnika i Vukovara definirale su nas kao ratnu Hrvatsku. S početkom 2000-tih ulazimo u europsku fazu, što je kulminiralo ulaskom u Europsku uniju," rekao je Picula, postavljajući u tom kontekstu i važno pitanje: “Jesmo li danas na ulazu u razdoblje posteuropske Hrvatske?”
Upozorio je da članstvo u EU, iako izuzetno vrijedno, nije automatska zaštita od unutarnjih demokratskih regresija: “Vidimo primjere kako antidemokratske tendencije mogu ugroziti vrijednosti na kojima počiva EU. Moramo biti svjesni da i kod nas postoje takve tendencije.”
Picula je istaknuo da Hrvatska, kao mala država, mora strateški usmjeravati svoje resurse: “Mi smo 21. članica EU po teritoriju i 23. po broju stanovnika. Postavlja se pitanje kako da ono što imamo najbolje iskoristimo. Pogledajmo primjer Estonije — nisu pokušali biti dobri u svemu, već najbolji u određenom sektoru, poput IT sektora, i to im je uspjelo.”
Upozorio je i na pitanje budućnosti same EU: “Je li Europska unija i dalje transformativna sila kakva je bila? Ili ta moć slabi, a države u ‘čekaonici’ više ne vide istu privlačnost i potencijal u članstvu?”
Okrugli stol otvorio je niz ključnih pitanja o smjeru hrvatske vanjske politike u kontekstu globalnih promjena. Od redefiniranja diplomatskih prioriteta i odnosa sa susjedima, do preispitivanja uloge Hrvatske u Europskoj uniji i svijetu – postalo je jasno da su pred malim državama veliki izazovi. No, kako su poručili govornici, u novim okolnostima postoje i značajne prilike – ako postoji volja za strateško promišljanje, promjenu pristupa i djelovanje.
Okrugli stol zatvorio je predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić, istaknuvši kako će SDP nastaviti s panelima i tribinama na razne teme i u više hrvatskih gradova, kako bi se građani uključili u procese kreiranja stranačkih politika.
"Ovo je jedan dobar početak suradnje između SDP-a, struke, građana i čitave zainteresirane javnosti," poručio je predsjednik SDP-a.
Kampanja Foruma mladih SDP-a #IsključiSe
.jpg&w=3840&q=50)
Vlašić Iljkić: Ljudi čekaju godinu dana na inkluzivni dodatak
Ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić u godinu i pol nije ponudio niti jedno rješenje koje bi poboljšalo i ubrzalo postupak donošenja prava na inkluzivni dodatak.
U vrijeme donošenja Zakona o inkluzivnom dodatku, krajem 2023. godine, je bilo 148 000 korisnika četiri prava, koja su se novim propisom objedinili u inkluzivni dodatak. Nakon godinu i pol dana primjene Zakona, imamo 300 000 predmeta, koji se odnose na postojeće korisnike i nove zahtjeve. 199 000 korisnika je pozitivno riješeno, a njih 168 000 je počelo primati naknadu, te 30 000 korisnika čeka isplatu naknade. Osim što su korisnici mjesecima, pa i godinu dana čekali donošenje rješenja, sada čekaju i na isplatu naknade po izvršnim rješenjima, što je nedopustivo. Ova problematika nije od jučer, no zabrinjava neosjetljivost resornog Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike spram najranjivijih u društvu.
Inkluzivni dodatak je novčana naknada namijenjena osobi s invaliditetom radi zadovoljavanja različitih prepreka u društvu i kao takvo pravo, ne trpi odgodu, kao ni potrebe osoba s invaliditetom.
Unatoč tome što je Zakonom propisan rok za donošenje rješenja 15 dana, odnosno 30 dana ukoliko je potrebno provesti ispitni postupak, Ministarstvo dopušta da ljudi čekaju preko godinu dana na inkluzivni dodatak, a nažalost ima i onih koji preminu i nikada ni ne dočekaju svoje pravo.
Potrebno je uvesti jedan obrazac – nalaz i mišljenje koji bi bio primjenjiv za više postupaka kako korisnici ne bi morali prolaziti više vještačenja, a osobe s trajnim dijagnozama ne trebaju prolaziti stalna vještačenja. Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom je u protekloj godini zaprimilo 205 544 predmeta, a riješenih je tek 153 972. Gotovo 70 posto predmeta je iz sustava socijalne skrbi, a na vještačenje se čeka od 6 do čak 13 mjeseci, primjerice u Zagrebu, Karlovcu ili Šibeniku.
Potrebno je dodatno kadrovski ojačati Zavod za vještačenje kako bi korisnici svoje pravo ostvarili u zakonom propisanom roku, a radi velikog broja zahtjeva i zagušenosti sustava socijalne skrbi potrebno je pravo administrirati izvan sustava socijalne skrbi, kako bi se rasteretio sustav s potencijalnih preko 300 000 korisnika inkluzivnog dodatka. Socijalni radnik je potrebniji u radu s obitelji i pojedincima, na terenu, u detektiranju i otklanjanju poteškoća, nego u vođenju upravnog postupka – inkluzivnog dodatka, koji ni nije vezan uz imovinski ili prihodovni cenzus građana.
Brojni korisnici koji su godinama primali doplatak za pomoć i njegu ili pomoć za nezaposlene osobe s invaliditetom su ostali bez svoje naknade samo zato što osoba nije samac u kućanstvu. Nadalje, ukoliko je korisniku utvrđena niža razina potpore inkluzivnog dodatka, on mora vraćati "preplaćeni iznos" sustavu socijalne skrbi, što je poraz sustava.
Zanemarivanja potreba osoba s invaliditetom i starijih osoba na ovaj način predstavljaju institucionalno nasilje koje provodi Ministarstvo, te je potrebna žurna analiza učinka Zakona o inkluzivnom dodatku i izmjena odredbi koje su duboko diskriminatorne.
Ministarstvo je 2022. godine centralizacijom sustava izazvalo kaos u sustavu socijalne skrbi, u kojem danas ispaštaju najugroženiji u društvu.
Martina Vlašić Iljkić,
saborska zastupnica SDP-a

Ekstremne poruke dobile državnu logistiku i izravnu potporu vlasti
Umjesto da se javna pažnja i organizacija koncerta iskoristi kao jedinstvena prilika za snažno i jasno ograđivanje od svih oblika povijesnog revizionizma i ustašluka, svjedočili smo svjetskoj sramoti u kojoj su ekstremne poruke dobile državnu logistiku i izravnu potporu vrha vlasti.
Zašto Andrej Plenković, ako se već naslikavao s Thompsonom, nije iskoristio tu priliku da mu kaže ono što bi mu svaki odgovoran premijer morao reći: da u Hrvatskoj ustaštvo nema i neće imati mjesta ni na pozornici, ni oko nje? Pogotovo je to opasno kad u publici stoje mladi ljudi koji na sve gledaju kao na neku zanimljivu video igricu i ne shvaćaju koja se opasna igra odvija u pozadini i koje se zlo zaziva na pozornici.
Problem nikad nije bio u glazbi. Problem je u onome što tu glazbu prati – u stihovima, simbolima, porukama i ideologijama koje otvoreno slave ustaštvo, koje Juru i Bobana uzdižu do razine Boga i domoljublja. Istina je posve drukčija: ako postoji pakao, Jure i Boban su sigurno tamo.
Domoljublje je odgovornost koja nas obvezuje da stvaramo društvo pravednosti, solidarnosti i uključivosti, jer samo u takvom društvu možemo živjeti dostojanstveno i slobodno. Sve ovo što odstupa od tih vrijednosti nije prava ljubav prema domovini, nego urušavanje načela slobode, pravde i međusobnog poštovanja na kojima Hrvatska počiva.