Prenosimo pitanja i odgovore iz intervjua koji je predsjednik SDP-a Davor Bernardić dao za slovenski Dnevnik, a u kojem se osvrnuo na odnose Hrvatske i Slovenije te na otvorena pitanja između dviju zemalja.

Gdje su danas međudržavni odnosi Slovenije i Hrvatske,  nakon 26 godina od samostalnosti dviju država? Čini se kako su oni tek na početku, ponajviše radi neriješenih pitanja koja proizlaze iz raspada Jugoslavije poput onog o granici i problema Ljubljanske banke?

D.B.: Slovenija i Hrvatska dijele dugu i sličnu zajedničku povijest. Prošli smo sličan put prema samostalnosti, a na isti dan slavimo i Dan državnosti. Došlo je vrijeme da Hrvatska i Slovenija prestanu biti samo susjedi, već i pravi prijatelji i partneri. No, činjenica jest da se u pomanjkanju konkretnih rješenja, vizije i politika dijaloga nametnula politika  konflikta, koja je od takvog stanja i profitirala. Političari desnog spektra susretali su se na protokolarnim događanjima, izvjesile su se zastave, mahalo se njima. Kada se kamere ugase,  problemi ostaju. Zapravo, još se i produbljuju. Uz to, stranke desnice istovremeno grade kamene temeljce za rješavanje sporova,  a poslije izbora na tom mjestu raste korov. To su političari kojima je cilj prolongiranje sporova kako bi se mobiliziralo njihovo biračko tijelo. Jedina mogućnost za rješavanje otvorenih pitanja između Slovenije i Hrvatske, a riječ je o redom rješivim pitanjima i to u kratkom vremenu, jest u tome da za stol sjednu normalni ljudi, kojima je prvi cilj interes državljana Hrvatske i Slovenije. S tihom diplomacijom sva se otvorena pitanja mogu riješiti.

Proteklih 26 godina i lijeve i desne vlade u obje države pokušale su riješiti ta pitanja, no nijednoj nije uspjelo. Zašto?

D.B.: Socijaldemokratske vlade su bile kvalificiranije riješiti problem i bile su bliže rješenju. Sjećam se pokušaja premijera Račana i Drnovšeka.

U ozračju poticaja nacionalizama koji su se primarno koristili za prikupljanje jeftinih političkih bodova, umjesto stvarnog rješavanja problema, vlade su se na obje strane suočavale s brojnim neuspjesima. To treba priznati. Posljednjih 26 godina međudržavni odnosi nisu bili nešto uspješni. No, čvrsto sam uvjeren da će nastupiti novu faza u tim odnosima. Rješavanje otvorenih pitanja nas tek očekuje. Moramo priznati da živimo jedni uz druge te da je za Hrvatsku prednost što za susjeda ima Sloveniju. Kao, i  obratno. Jedini je pravi put promjena političkog vodstva. Odgovornost moraju preuzeti socijaldemokrati. Sva otvorena pitanja će se onda riješiti bez problema.

Socijaldemokratski premijer Zoran Milanović je imao mogućnost riješiti pitanje prenesenih deviznih štednji Ljubljanske banke. Razgovarao je i svojedobno dogovorio s tadašnjim premijerom Janšom da se sudski postupci pred hrvatskim sudovima prolongiraju te da se rješenje nađe u okviru nasljednih pregovora. Kod nas, u Sloveniji, taj se dogovor iz Mokrica percipira kao da je Hrvatska tada nastupala s figom u džepu.  

D.B: Uvjeren sam da je tada postojala dobra namjera i jedne i druge strane.  To se je zapravo događalo dva puta, a imali smo i nesretnu epizodu u odnosima s kontaminiranim procesom arbitraže gdje su slovenske predstavnike na sudu uhvatili in flagranti.

Hrvatska je zatim napustila proces arbitraže, što je odluka hrvatskog Sabora. To je pak produbilo konflikt i odvelo nas dalje od rješavanja problema. Poanta je da se problem neće riješiti ako će u budućnosti svatko tvrdo ustrajati na svojim početnim pozicijama i govoriti nešto što nije istina jer misli da je to ono što žele čuti građani u vlastitoj zemlji.

Sada smo u situaciji da je arbitraža realnost. Ona se dogodila i toga trebamo biti svjesni. Iako se neću upuštati u preciznu ocjenu arbitražne presude jer je to zadaća vlade, reći ću ipak da je Hrvatska s arbitražnom presudom puno bolje prošla na kopnu, a Slovenija na moru. To je realnost. Na kraju, konačno rješenje pitanja granice kao i slučaja Ljubljanske banke, dogovor je između dvije države. To je ključno i  bez toga neće ići. Taj je dogovor na kraju potrebno potvrditi u parlamentu.

U svakom slučaju, do dogovora neće doći organiziranjem formalnih sastanaka, tiskovnim konferencijama i protokolarnim prijemima, kojima je jedina svrha mobilizacija birača. Treba nam tiha diplomacija. Uvjeren sam da je tako moguće riješiti sva otvorena pitanja u kratkom vremenu. No, za to je  potrebno imati iskrene namjere. Najgore je kad nešto radiš s figom u džepu. To sam vidio proteklih 26 godina kako u slovenskoj , tako i u hrvatskoj politici.

No,  slovenska politika je usuglašena oko toga da je pitanje granice riješeno arbitražnom presudom. Slovenija će zbog toga protiv Hrvatske uložiti i tužbu pred europskim sudom. Tad će se vjerojatno potegnuti i pitanje prenesenih deviznih štednji Ljubljanske banke. Hoće li sada sudovi rješavati međudržavne odnose?  

D.B: Odnosi, posebno kada govorimo o otvorenim graničnim pitanjima, moraju se rješavati dijalogom.. To je pravi način. Da bi verificirali tijek granice, potrebno je donijeti odluku o tome, odnosno postignuti dvostrani dogovor. Hrvatska je u arbitražu ušla sa sviješću kako se spor oko granice sa Slovenijom nije mogao drugačije riješiti. No, poslije se pokazalo da je proces arbitraže bio kontaminiran i zbog toga smo iz nje istupili. No, i dalje smo svjesni da arbitražna presuda postoji i ona će zasigurno biti jedan od temelja za razgovore dviju država. Bez toga neće ići. Mislim kako je političarima kako u Sloveniji, tako i u Hrvatskoj jasno što je potrebno učiniti. No, zbog predizborne kampanje sada u Sloveniji, a uskoro vrlo moguće i u Hrvatskoj, nitko ne želi odstupiti od svojih pozicija. Nastalu situaciju nije moguće riješiti pred kamerama.

Kad je arbitražni sud u Haagu donio odluku,  rekli ste da arbitražna presuda za Hrvatsku nije obvezujuća. Je li još uvijek tako mislite? 

D.B: Kad je Hrvatska izašla iz arbitraže zbog činjenice da su dva slovenska predstavnika uhvaćena  in flagranti u dogovaranju, tom odlukom jasno smo poručili da arbitražna presuda za nas nije obvezujuća. No, ujedno ostaje činjenica kako je sa zaključkom arbitraže sud ipak nešto presudio. Arbitraža je, dakle realnost i to moramo prihvatiti. Od vještine politike na obje strane  ovisi koliko će biti moguće postići pravedan, pošten i iskren dogovor između dvije države.

Premijeri Plenković i Cerar su protekle godine s tajnom diplomacijom pokušali postići neki dogovor…  

D.B: Oba su to radila pred kamerama. Cerar je rekao kako će ići u implementaciju arbitražne presude, iako zna kako to nije tako dobra odluka za Sloveniju. No, kod vas vlada percepcija kako je potrebno provesti odluku suda. S druge strane, Plenković je u situaciji da bi prihvaćanjem presude prekršio odluku parlamenta koji je usvojio odluku o istupanju iz procesa. Ako ćemo realno,  arbitražna presuda je možda čak i bolja za Hrvatsku jer smo na kopnu dobili sve, dok na moru nismo sve izgubili. Tako smo vjerojatno dobili više od onoga što bi se postiglo bilateralnim dogovorom.

No, činjenica jest da način koji su odabrali Plenković i Cerar nije dobar. Rješenje nije moguće pronaći u predizbornom razdoblju ni u Sloveniji ni u Hrvatskoj. Izbori moraju proći jer zbog predizborne retorike može vladati hektičko stanje u društvu. Dogovor treba postići tihom diplomacijom u mirnom ozračju.

Je li za vas problematično razgraničenje na moru, onako kako ga je odredio arbitražni sud? 

D.B: Za mene nije problematičan nijedan zdravorazumski dogovor. Svjestan sam toga da je Slovenija kao i Hrvatska pomorska država i da mora imati način izlaska na otvoreno more. Odluka arbitražnog suda je prihvaćena u duhu dobre europske prakse. Što će biti konačan dogovor i  kako će se on implementirati te hoće li to biti više ili manje od arbitraže, ovisi o obje države. Najvažnije  je da se u tom procesu zaštite ribari koji rade na tom području te da nemamo poteškoće u prekograničnom prometu.

Kad biste vi u ovom trenutku bili na vlasti u Hrvatskoj, biste li pokrenuli ponovne razgovore sa Slovenijom o graničnom pitanju i Ljubljanskoj banci?    

D.B.:Čvrsto sam uvjeren, da ako postoje pravi sugovornici,  takva se pitanja brzo riješe. Jedina mogućnost za rješenje je da se pregovori vode među socijaldemokratskim vladama. Desničarske vlade neće riješiti probleme jer njima oni odgovaraju. Na taj način, između ostaloga, mobiliziraju svoje biračko tijelo. Što dulje neki problem postoji, dulje ga se može uvlačiti u svaku predizbornu kampanju.