Predsjednik kluba zastupnika SDP-a Arsen Bauk danas je u Saboru održao inspirativan govor na temu ratifikacije Istanbulske konvencije u kojem je objasnio službeni stav SDP-a o tom pitanju te zašto SDP ratifikaciju smatra nužnom.

Bauk je u govoru citirao, uz njegovo dopuštenje, dijelove iz kolumne novinara Jasmina Klarića za Novi list, a prije nego što je krenuo objašnjavati zašto se SDP zalaže za ratifikaciju Konvencije, “pohvalio” je, kako je rekao, monolitnost partije jer nitko od onih koji su se javno izjašnjavali protiv ratifikacije, nije se danas htio usuditi replicirati predsjedniku stranke. Na tome vam čestitam, rekao je Bauk.

Njegov govor prenosimo u cijelosti:

“Klub zastupnika SDP-a podržat će ratifikaciju ove konvencije. Podaci koji govore o nasilju u obitelji i nasilju nad ženama neoborivi su argumenti koji govore o potrebi ratifikacije ove konvencije. To je sasvim dobro argumentirala ministrica i nema potrebe dodatno ponavljati. Nadamo se da će ratifikaciju pratiti i osiguravanje odgovarajućih sredstava da se ona i u stvarnosti provede.

Hrvatski sabor ratificirao je mnoge međunarodne ugovore, s više ili manje rasprave, ali niti jedan međunarodni dokument nije izazvao ovoliku pozornost javnosti, uključujući i dramu unutar najveće vladajuće stranke. Nije to slučajno. I zato se niti mi u SDP-u ne možemo praviti da se oko nas ništa ne događa i svesti ovu raspravu na tehničko potvrđivanje jednog dokumenta koji predstavlja kontinuitet politika svih Vlada Republike Hrvatske od 2008. do danas. Naša je dužnost progovoriti o razlozima zašto je ratifikacija ove konvencije izazvala ovoliku medijsku pozornost. I ja ću to ovdje i napraviti.

Naime, neke agresije su očite. Vide se tenkovi, avioni, vojnici. Protiv tih agresija se ipak lakše braniti, jer je linija fronte prilično jasno vidljiva, a obrana napadnutih je samorazumljiva organizacijska potreba.

Kad se, međutim, napada sloboda pojedinca, onda se mogućnost obrane često izgubi u izmaglici političkih, religioznih ili gospodarskih “istina”. Fronta takve agresije uvijek je omotana u šarene i šuškave papiriće viših istina, ciljeva i morala.

Tako je počelo i sa slavljenjem života, obitelji i sličnih pojava na hrvatskim ulicama. Nasmiješena djeca, marljiva mladež i uzorno moralni građani trebali su biti simboli vremena čija budućnost dolazi.

Prijetnja se mogla vidjeti uz pomoć samo malo elementarne logike. Zar ste zaista mislili da će se  “obiteljaška ekipa” zaustaviti na braku i da neće udariti na prava žena, medicinski potpomognutu oplodnju, abortus, ćirilicu, engleski jezik?

Sve što je kasnije uslijedilo samo je pokazalo da organizirani udar na slobodu pojedinca i društva dobiva sve jasniju formu. Danas je jasno da se radi o pravom pravcatom sudaru svjetova; o otvorenoj bitci za budućnost, a rezultat je još uvijek neizvjestan.

Krenulo je još s pokušajem da se u škole uvede zdravstveni odgoj, dio kojeg bi bila i spolna edukacija. Ali, eto, nije prošlo. Crkva i katoličke udruge su se digle na zadnje noge (uz podršku tad oporbenog HDZ-a) i suprotstavile se takvom navodno ideološkom trovanju mladeži. Nije prihvaćen ni građanski odgoj. Jer, educirani građani koji znaju koja su im prava i obveze u demokratskom društvu, jasno, predstavljaju smrtnu opasnost.

Onda se udarilo na homoseksualne osobe. Vedri i mlađahni aktivisti i aktivistice skupljali su na “milijun” lokacija u zemlji potpise za referendum koji je u Ustav ugradio definiciju braka kao zajednice muškarca i žene ne bi li se osujetilo donošenje zakona o životnom partnerstvu.

Predvidivo, sljedeći je na udaru bio abortus; pred bolnicama u kojima se taj zahvat vrši, a ponegdje i u njima, okupljaju se zajednice molitelja “za život” kojima se želi napraviti dodatni pritisak na žene koje se odluče na prekid trudnoće. Liječnici i osoblje u mnogim domaćim zdravstvenim ustanovama krenuli su ulagati prigovore savjesti na taj zahvat i time smanjile njegovu dostupnost. Na ulicama su se jednom godišnje počele održavati “hodnje” za život, pune šarenih balona i nasmijanih ljudi, a Saboru je u listopadu prošle godine predana peticija sa 168 tisuća potpisa za zakonsku zaštitu nerođenog života.

No, kako su – ti isti akteri – užareno protiv i kontracepcije i spolne edukacije, jasno je da je zabrana abortusa tek krinka za pravi cilj cijelog napora.

Naime, križari ne podnose slobodu.

Ista ta ekipa, uz jasnu pomoć Crkve, predvodi danas i bitku protiv Istanbulske konvencije, uglavnom koristeći tipski preuzete argumente globalnog pokreta protiv ratifikacije Konvencije Vijeća Europe o zaštiti od nasilja u obitelji. Zapravo, “argumente”,jer priče o dječacima koji će morati biti djevojčice i slične njima su tek pogodno gorivo za izazivanje moralne panike kod slabije informiranih građana.

I isto kao kod abortusa, udar na Istanbulsku konvenciju tek je krinka za pravi cilj.

A on nije rušenje „briselskog ćaće,„lažnog proroka“ i „šaptača zmijama“ Andreja Plenkovića.

Cilj modernih križara, koliko god oni pričali o ljubavi, moralu i obitelji, je porobljavanje. A ono što se upravo događa i u Hrvatskoj je agresija širokih razmjera.

Radi se o manifestu “Povratak na naravni poredak: Agenda za Europu” u kojem se opisuju metode i ciljevi koji zvuče zabrinjavajuće poznato i time još više zastrašujuće. “Pogrešno na moral gledati kao na privatnu stvar. Prihvaćanje razvoda, kontracepcije, pobačaja, homoseksualnosti, surogat majčinstva i slično sadrži implikacije ne samo za one koji su u to direktno uključeni, već za cijelo društvo, uključujući i one koji se tome protive«, kaže se u jednom dijelu dokumenta kojim se vrlo jasno skicira ograničavanje slobode kao konačni cilj pobjede “morala” i “naravnog zakona”.

Nabrojani su i ciljevi u kojima se vidi kako je zabrana abortusa samo etapa; zabranile bi se sve istospolne zajednice, razvodi, sredstva za kontracepciju, prenatalna dijagnostika, medicinski potpomognuta oplodnja, povukli svi zakoni o jednakosti i antidiskriminacijski propisi.

Nekad su na Hrvatsku nasrtali tenkovi, danas na građanke i građane Hrvatske i njihovu slobodu nasrću moderni križari. Ovo je, nemojmo se lagati, otvoreni fundamentalistički rat protiv slobode. Pobjeda “naravnog zakona” ne bi značila tek uspostavljanje totalitarnog sustava u reproduktivnim pravima, već bi se, nema sumnje, ovako shvaćeno moralno čistunstvo i njegovi zagovarači proširili i na sve ostale ljudske djelatnosti. Uostalom, tko je taj autoritet koji definira “naravni zakon”? I tko su njegovi ovlašteni tumači?

U dvadeset i prvom stoljeću bi trebalo valjda biti normalno da svatko može slobodno živjeti po deset božjih zapovijedi ili po onim etičkim načelima za koja smatra da su ispravna – kako god kome bilo drago.

Križari, međutim, takvu slobodu organski ne podnose.

Obrana počinje osvješćivanjem prijetnje. Prijetnje koja je danas prilično vidljiva, jasna i globalna.

Vrijeme je za aktivniji demokratski otpor.

Budemo li pasivni jednog ćemo dana, nakon svih onih koji su drugačiji, doći i mi na red. Ovo je borba za slobodu pojedinca i ratifikacija ove konvencije jedan je korak u toj borbi i nema šanse da od te borbe odustanemo i budemo na krivoj strani povijesti kod glasanja. U toj borbi, predložena interpretativna izjava predstavlja nepotrebno podilaženje onima koji su protiv ratifikacije konvencije jer su protiv slobode pojedinca i kao što vidite, nije ih nimalo odobrovoljila. Radi se o ustupku koji nije trebao i uložit ćemo amandman da se ona ukloni iz zakona. U njoj se prvi put u službenom zakonskom tekstu spominje naziv „rodna ideologija“ što je potpuno izmišljotina onih krugova o kojima sam govorio i treba jasno reći – rod postoji, rodna ideologija ne postoji.

Mogu najaviti i da ćemo se svim demokratskim i poslovnički dopuštenim sredstvima, suprotstaviti onim zakonskim rješenjima koja bi išla prema ograničenju dostignutih prava pojedinaca – prava žene na slobodu izbora, prava izvanbračnih zajednica, prava nacionalnih manjina, prava transrodnih osoba, prava istospolnih zajednica i pravima svih koji su drugačiji.”

Kolumna Jasmina Klarića za Novi list može se pročitati ovdje.