Vlada Ive Sanadera privatizaciju i privatizacijske metode i modele u Hrvatskoj vraća u devedesete, a takvi trendovi sasvim sigurno ne mogu oživjeti hrvatsko gospodarstvo i učiniti ga konkurentnijim za ulazak u EU.
Privatizacija na HDZ-ov način zapravo je pogodovanje podobnim gospodarstvenicima, ostvarivanje interesa HDZ-a i pojedinaca u HDZ-u, a uništavanje domaće ekonomije, ocjenjuju SDP-ovi zastupnici Slavko Linić i Josip Leko.
Navodeći svježe primjere iz HDZ-ova ”privatizacijskog portfelja”, Linić i Leko podsjetili su na nekoliko nerazriješenih slučajeva, poput privatizacije šibenskog TLM Promala i Sunčanog Hvara, ali i na brzinu kojom Sanader, kad mu to za predizborne svrhe odgovara, rješava sporove koji se redovnim putem nisu mogli riješiti više od godine dana.
«Rješavanje spora dugog godinu dana u samo tri sata, a kako bi se u predizborne svrhe otvorilo gradilište te pritom ženi bivšeg HDZ-ova dožupana za voćnjak na autocesti isplatila odšteta od tri milijuna kuna – nije ništa drugo do politička kprupcija! Tako se ruši pravni sustav, a nastavi li se, u pitanje dolazi i cjelokupna ekonomija», upozorava Josip Leko.
Leko je podsjetio na kronologiju privatizacije TLM-a Promal, čija vozila je Vlada prodala za milijun i 650 tisuća kuna, ali uz to – prodala je zapravo i prava na prijevoz u vrijednosti od 16.5 milijuna eura! Pod pritiskom javnosti Vlada je naknadno raskinula takav štetan ugovor, ali je morala platiti 16 milijuna kuna odštete, i to, naravno, iz džepa poreznih obveznika. Takav odnos prema sredstvima građana pokazuje da ciljevi privatizaije nisu važni, da nisu važna radna mjesta niti punjenje državnog proračuna, već interes pojedinca i stranke. Ovaj primjer TLM-a drastičan je, jer se privatiziraju poslovi koji zapravo nisu bili dijelom natječaja. «Svaka računica pokazuje da se nigdje ne može zaraditi u osam mjeseci deset puta uplaćeni iznos, osim surađujete li s HDZ-ovom Vladom. Za takav bi ugovor svaki vlasnik dao ostavku, a u Hrvatskoj se to ne događa», kaže Leko. Upozorio je on i na privatizaciju Sunčanog Hvara kroz model javno-privatnog partnerstva. Takav model u Hrvatskoj nije ozakonjen, a dogodi li se da Orco dokapitalizacijom Sunčanog Hvara postane njegovim vlasnikom, bit će to najjednostavniji način prodaje domaćih poduzeća bez prihoda u proračunu. Problem Sunčanog Hvara je i u tome što javnost još uvijek ne zna po kojem modeli i ugovoru se odvija privatizacija, a ni koji su njezini ciljevi. Pretpostavka je da ni za ovu turističku sezonu hoteli Sunčani Hvar neće biti spremni, a dogodi li se to, Vlada treba odgovarati, kažu naši saborski zastupnici.
Slavko Linić upozorio je, pak, na polemike vezane za ocjene ekonomskih analitičara o aranžmanu s MMF-om. Analitičari upozoravaju da se zbog ”šlampavo odrađenog posla” ne ostvaruju ciljevi privatizacije, jer dugove Hrvatske vraćamo novim zaduženjima.
«Evidentno je da se ne ostvaruju ekonomski ciljevi privatizacije, već neki HDZ-ovi ciljevi. Primjeri su TLM, gdje je raspisan natječaj, ostvareno 1,6 milijuna kuna, a kad su ulice zakrčili kamioni jer se tajno prodao i posao (koncesija na prijevoz), onda se ugovor raskida, ali se plaća šteta od 16 milijuna kuna. Kod Liburnije je također zaključen ugovor, dionicama tog poduzeća plaćena je milijarda i tristo milijuna, opet se dogodila ”ulica” i korak nazad. To je HDZ-ova efikasna privatizacija: kad ”ulica” pokaže nezadovoljstvo, plaća se šteta. Isto je i s privatizacijom Sunčanog Hvara, o kojoj nas Vlada godinu dana ne izvještava; slično je sa osječkom Šećeranom: enormna sredstva utrošena su za sanaciju, a onda se tvrtka poklanja nekim čudnim ljudima za jednu kunu. prihoda nema: HDZ-ov model privatizacije je za podobne i one koji plaćaju na HDZ-ove račune», kaže Slavko Linić.
