Jovanović: S ovom Vladom Hrvatska je potonula na ljestvici korupcije

    Hrvatska je na IPK ljestvici za 2019. ostvarila rezultat od mizernih 47 bodova i zauzela poražavajuće 63. od 180 mjesta., što je znatno lošije od prosjeka zapadne Europe i Europske unije (koji iznosi 66) i pokazuje da se korupcija u Hrvatskoj smatra raširenom pojavom. Ovogodišnji rezultat potvrdio je  percepciju u javnosti da aktualna Vlada RH nije učinila dovoljno u borbi protiv korupcije i nakon 2015., kada je Hrvatska u mandatu vlade Zorana Milanovića  s 51 bodom prvi i jedini put izašla iz kruga korumpiranih zemalja svake sljedeće godine rezultat je sve lošiji. Hrvatska pozicija iz godine u godinu sve je niža, a za građane koji ne znaju – prolazna ocjena je 50, sve ispod 50 smatra se korumpiranom zemljom.

    Taj negativni trend samo će ubrzati odlazak mladih i obrazovanih iz Hrvatske, koji u raznim  anketama govore da je korumpiranost društva  jedan od ključnih razloga zašto ne vide budućnost u Hrvatskoj. Dakle, od 2015. Hrvatska je pala za 4 boda i čak 13 mjesta. Sve smo dalje od europskog prosjeka koji iznosi 66 bodova, sve dalje od najbolje Danske sa 87 bodova ili susjedne Slovenije sa 60 bodova i sve bliže najlošijoj Bugarskoj koja ima 43 boda.

    Vidi to i Europska komisija koja u posljednjem izvješću negativno ocjenjuje borbu Plenkovićeve Vlade s korupcijom navodeći da borba protiv korupcije, pogotovo na lokalnoj razini i u javnim poduzećima jedna je od glavnih reformskih mjera koja sasvim nedostaju Hrvatskoj. Jasno je da je Plenkovićeva Vlada i prema posljednjem citiranom izvješću Europske komisije i prema najnovijem indeksu percepcije korupcije potpuno pala na ispitu borbe protiv korupcije. Uzalud Plenković tvrdi da HDZ-u nitko neće lijepiti etiketu korupcije kad je njegov glavni saveznik gradonačelnik kojem je potvrđena uskočka optužnica za brojna koruptivna nedjela, kad je polovica njegovih ministara morala otići iz Vlade upravo zbog sumnji na sukob interesa i korupciju, kad njegov ministar zdravstva dobiva novi nadimak doktor Haus jer tako očito mulja s nekretninama i sav je fokusiran samo na građevinski dio poslova u resoru zdravstva.

    Korupcija, loša vlast i moralno posrnuće razne su riječi za isto – najgori kriminal i pljačku društva. Serije korupcijskih skandala vladajućih HDZ-ovaca, uz beskrajno suđenje za korupciju, pljačku i kriminal bivšem premijeru Sanaderu i samom HDZ-u, su dokaz da se radi o sistemskoj posljedici nepostojanja odgovornosti, vladanja bez cilja i bez vjerodostojnosti. Sukob interesa i korupcija utkani su u stranački kod HDZ-a. Duga suđenja i neriješeni skandali uništili su nadu i vjeru u vjerodostojnost vlasti i važnost zakona. Gubitak povjerenja građana u demokratske institucije najteže je nasljeđe aktualne HDZ-ove vlade Andreja Plenkovića. Došli smo do stupnja u kome građani smatraju da je svako potkupljiv ako mu se ponudi dovoljna cijena. To je slika Hrvatske na dan objave krajnje poražavajućeg indeksa percepcije korupcije. I upravo to najviše tjera ljude iz Hrvatske, lopovluk i nepoštenje. Korupcija je društveni karcinom, sramotna pljačka i grijeh i ne smije se relativizirati, opravdavati okolnostima ili neznanjem.

    Imovina koja se stječe radom ne može se zaboraviti. Samo bahati skorojevići nemaju predodžbu čega su sve vlasnici ili bahato ismijavaju javnost svojim objašnjenjima o vrijednosti imovine ili porijeklu novca kojim kupuju nekretnine. Zato provjera porijekla imovine mora biti jedan od prioriteta institucija, posebno Porezne uprave, a nezakonito stečena imovina oduzeta. Oduzimanje imovine stečenom korupcijom nije samo kazna i sredstvo odvraćanja već i obeštećenje društva. Oduzeta sredstva treba iskoristiti za jačanje svijesti i građanski odgoj protiv korupcije. Suđenja koja traju desetljeće nikoga ne odvraćaju. Korupcija cvate jer se u Hrvatskoj još uvijek jako isplati. I  politički korumpirane afere – kupnja pozicije saborskih zastupnika, promjena saborskih dresova, varanje birača koji su dali glas protiv HDZ-a, a cijele stranke poput HNS-a i pojedini zastupnici, bivši članovi SDP-a sad drže stranu HDZ-ove većine i sve što čini zagrebački gradonačelnik Milan Bandić sa svojom strankom, dodatno će povećati osjećaj političke korupcije u hrvatskom društvu ako se nešto ne poduzme u preventivnom, a posebno u represivnom smislu.

    Jedno od javnih istraživanja pokazalo je da bi samo 4 % građana prijavilo korupciju, ili još jasnije 96% to ne bi učinilo. Podizanje javne svijesti o važnosti prijavljivanja korupcije mora ići usporedno sa jačanjem integriteta tijela javne vlasti, te učinkovitosti pravosuđa. Bez te sinergije uspjeha neće biti. Uzalud strategije i akcijski planovi koje Hrvatska ima i koji su na papiru dobri, ali bez njihove provedbe u stvarnosti nema šanse da se poveća povjerenje građana u politiku, političare ili pravosuđe.

    “Zaboravite privatno i brinite se za javno” pisalo je nekoć u dvorani Velikoga vijeća dubrovačkoga, a danas piše i na početnim web stranicama Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa. Taj slogan je trajno podsjećao uvažene  dubrovačke vijećnike da ulaskom u dvoranu zaborave na privatne interese i da skrbe isključivo za društvene, što znači da jednako tako danas svi uvaženi saborski zastupnici (ali i ostali ne samo visoki dužnosnici) baš nikada ne smiju svojim radom zloupotrijebiti javni interes u korist svog osobnog.  Politička korupcija, bez suzbijanja vodi u sistemsku korupciju. Sistemska korupcija izdvaja se kao posebna vrsta korupcije koja je toliko raširena da zahvaća sve sektore društva te dovodi do stanja kada ljudi počnu misliti da se bitka protiv korupcije više ne može dobiti. Kada se govori o sistemskoj korupciji, onda se misli na korupciju koja je toliko sveobuhvatna da su se „institucije, pravila i norme ponašanja već prilagodile na koruptivni način djelovanja“. U takvim državama birokrati slijede koruptivne primjere političara.

    Sistemska korupcija je vrsta korupcije koja je prešla određeni prag rasprostranjenosti, nakon čega postaje iznimno teško učinkovito joj se suprotstaviti, te u takvim društvima i pošteni građani postaju korumpirani da bi opstali. Bojim se da će zbog neučinkovitog pravosuđa, nema ni jedne pravomoćne osuđujuće presude za korupcijske skandale koji su obilježili Hrvatsku, moćnici mlate nekažnjeno žene, a dileri dobivaju uvjetne kazne, stav građana “Nepotkupljiv je samo onaj kome nije ponuđena dosta visoka cijena” biti sve rašireniji. A to nije dobro, stoga za budućnost Hrvatske odgoj i obrazovanje za građansko društvo i demokraciju od osnovne škole, te beskompromisnost represivnog i učinkovitost pravosuđa bez odlaganja moraju vratiti povjerenje građana u tijela javne vlasti ako ne želimo da nam korupcija u potpunosti uništi budućnost Hrvatske.