Kolarić: Vili Beroš mora otići ako bolnicama ne osigura normalnu opskrbu lijekovima

    U organizaciji Jutarnjeg lista stručnjaci iz područja zdravstva raspravljali su o problemima u zdravstvu, preciznije o sustavu isporuke i naplate lijekova za građane. Među sudionicima bili su Diana Percač, članica Uprave Medical Intertradea i predsjednica HUP-ove koordinacije veledrogerija, te Branko Kolarić, liječnik, epidemiolog, član SDP-a i predsjednik Odbora za zdravstvo u zagrebačkoj Skupštini. Iz vladajućeg HDZ-a nitko nije došao na raspravu.

    Na pitanje što liječnici govore među sobom o situaciji da neće imati lijekove za pacijente, Branko Kolarić je odgovorio kako dug prema veledrogerijama treba riješiti.

    “Tu treba imati razumijevanja jer je u pitanju ugovorni odnos, a s druge strane svakako trebamo omogućiti zdravstvenu zaštitu svima koji je trebaju. Medicinska je struka tu između dvije vatre, s jedne strane se nalaze ljudi kojima treba zdravstvena zaštita, a s druge strane je sustav upravljanja zdravstvom koji stalno generira dug. Ovo nije prvi put da smo u toj situaciji, od 2000. godine smo, mislim, dvanaest puta “dolijevali” ekstra novac da bi se saniralo zdravstvo, vidimo da upravljanje zdravstvenim sustavom kronično ne valja i ovo je samo posljedica toga. Veledrogerije su, isto tako, bez kapaciteta da bi čekale naplatu i onda dolazimo do ovakvih situacija,” istaknuo je Kolarić, naglasivši da će problem riješiti sveobuhvatna reforma zdravstvenog sustava od koje stalno bježimo i koje se nitko ne želi prihvatiti jer je to opsežan posao koji bi promijenio puno nelogičnosti u našem zdravstvenom sustavu.

    “Ovakav zdravstveni sustav se povremeno spašava kao da je u požaru, ali nekakvo upravljanje kuda ćemo sa zdravstvenim sustavom, kako doseći njegovu održivost, to ne znamo.”

    Na pitanje što bi učinio da je u prilici baviti se reformom zdravstvenog sustava, rekao je: “Prva stvar je neobičan odnos HZZO-a s bolnicama. HZZO kupuje uslugu od bolnica i određuje cijenu, a ta cijena je poput neke kriptovalute. To nije realna cijena da specijalistički pregled košta 70 ili 100 kuna, to su odnosi cijena koji nemaju veze s realitetom. Sve bolnice su u minusu, a HZZO pozitivno posluje. To je vrlo neobično, kao da su u pitanju dvije države koje su u međusobnom ratu. HZZO bi trebao brinuti o tome da bolnice ne duguju, međutim bolnice duguju, a HZZO pozitivno posluje. Jako nelogično. Trebalo bi prvo riješiti financiranje i upravljanje bolničkim sustavom, doći do nekakvih cijena koje su blizu realiteta. To je jedna stvar, a druga je stvar, još veći problem pred kojima se nalazimo, kadrovski sustav i resursi. Imamo problem plaća i problem zdravstvenog osoblja koje nam nedostaje. Naši su liječnici postali jako stari, ostat ćemo bez kadra. Trebamo riješiti palijativnu skrb, koja je u sustavu socijalne skrbi, nije u sustavu zdravstvene skrbi, a ustvari se pruža zdravstvena njega. Puno toga treba napraviti. To je opsežan posao koji zahtijeva nekakvu odluku da se napravi i moramo taj posao napraviti. Ujedno, to zahtijeva da na svojoj strani imamo struku i sve dionike tog sustava, a ne da ispada da se Ministarstvo sukobljava s liječnicima, HZZO s bolnicama. Ne vidim kako bi se tu razvila neka održivost sustava.”

    Gospođa Percač je navela da su tijekom pandemije porasli troškovi i zbog pandemije. Troši se oko pola milijuna eura dnevno koji odlaze na testiranja, cijepljenja i slične stvari. No, istodobno, statistika kaže da je u bolnicama pruženo 20 posto manje medicinskih usluga.

    Meni to isto nije jasno. Gledao sam te podatke, napravljeno je sto tisuća pregleda manje, a porasli su troškovi. Kako su porasli troškovi ako je napravljeno manje usluge? Napomenuo bih da je onih 25 milijardi kuna koliko se ulagalo u zdravstvo 2019. poraslo za 11 posto, a dospjela dugovanja su porasla za 15 posto. Cijelo vrijeme smo u negativnom trendu, dugovi rastu i onda se ovako, povremeno, nekakvim “injekcijama” spašava zdravstveni sustav, a da se ne pokuša staviti na zdrave osnove. Mi moramo znati što želimo od našeg zdravstvenog sustava i kako to postići. Mogu navesti hrpu nelogičnih stvari. Udio posebno skupih lijekova, kada pogledamo lijekove koji idu na recept, jest gotovo 50 posto. To iznosi oko 1,6 milijardi kuna godišnje, a ono što ide na recept iznosi 3,3 milijardi kuna. To je jako visoki udio. Naravno da ljudi trebaju dobiti te lijekove, ali mi ne pratimo ishode i što dobivamo takvim liječenjem? Stopa liječenja od malignih bolesti se ne popravlja. Puno novca se ulaže, a ne vide se učinci toga zbog, rekao bih, s jedne strane loše i nelogične organizacije sustava koji se ponekad ponaša vrlo maćehinski prema svojim djelatnicima. Isto je i s veledrogerijama, ako smo ugovorili nešto i to kupili, konzumirali uslugu, moramo naći način kako to podmiriti. Kao što je država dužna osigurati zdravstvenu zaštitu, to je ugovorni odnos prema svojim građanima, tako moramo poštovati i svoje obaveze prema veledrogerijama. Ako vidimo da nešto tu ne štima, onda to moramo mijenjati. Promjene u strukturi zdravstvenog sustava su nužne. Ne dobivaju li ljudi lijekove, to je onda zdravstvena kriza. Moramo to napraviti sada, nemamo vremena čekati. Dug prema veledrogerijama moramo tretirati kao javni dug. Moramo osigurati da ljudi dobivaju lijekove i zdravstvenu zaštitu i moramo reformirati zdravstvo, da ga posložimo financijski i kadrovski za budućnost,” rekao je Kolarić.

    Pogledamo li situaciju u Zagrebu, navodi, jedna usluga se razvija na tri mjesta. Segmentirano, svatko lobira za neki svoj sustav pa u krugu od sto metara imate tri laboratorija koji rade istu stvar, a to je nepotrebno. Imamo pet kardioloških klinika u Zagrebu, Ljubljana ima jednu. Nemamo opću bolnicu, a ljudima treba mjesto gdje će napraviti rengen, gdje će obaviti fizijatra, specijalistički pregled, toga nema. Liste čekanja su duge, a razvijamo segmentiranu uslugu. Iz toga ne vidim da netko ima viziju i da se radi neka strategija zdravstva, a kamoli da se planirano raspisuju specijalizacije, edukacije.

    “U hrvatskom bolničkom zdravstvenom sustavu, koji radi najveću potrošnju, od 90 do 95 posto financija odlazi na plaće. To se prvo isplaćuje, a veledrogerije budu prve kojima se uskraćuje novac ako ga nema. Moram napomenuti problem koji postoji, a to je da se u nekim zdravstvenim ustanovama zapošljava vrlo velik broj nezdravstvenog osoblja, nepotrebnog zapošljavanja. Ako u bolnici imate 40 posto ljudi koji nisu medicinske struke, onda je to mnogo. Neki puta smo skloni izmišljati radna mjesta, a to znači niže plaće za profesionalce, liječnike, a troši se i novac za lijekove. Mi smo drugi u EU po izdvajanjima iz plaća za zdravstvo, to je 17 posto iz plaća. U iznosu je to oko 1200 eura, što nas pak stavlja pri dnu izdvajanja. Ideja povećavanja izdvajanja je neprihvatljiva jer mi trebamo plaćati više, a time nećemo dobiti više. Dobit ćemo manje, ili lošiju uslugu, a plaćat ćemo više jer ćemo time samo sanirati uslugu. Drugi dio, financiranje zdravstvenog sustava koje ne ide iz plaća, koji odlazi iz državnog proračuna je netransparentan, to nitko ne može uočiti ni proučiti. Puno je tu stvari koje treba posložiti, i izbjeći nepotrebno curenje novca,” smatra Kolarić.

    Na pitanje treba li ministar Beroš otići ne popravi li se situacija, ne osigura li se nesmetana opskrba bolnica lijekovima, Kolarić odgovara: “Da. Mi moramo kao država osigurati zdravstvenu zaštitu, to je temelj društvenog ugovora koji imamo.”

    (foto: Sandra Simunovic/PIXSELL)