Govorila sam nekoliko puta s ove govornice, poslala i otvoreno pismo ministru Berošu još prošle godine, na temu stanja u sustavu hitne medicinske pomoći, uz punu podršku djelatnicima Hitne pomoći i njihovom prosvjedu 14. travnja 2022.godine. U iščekivanju potrebnih reformi u zdravstvenom sustavu, koje sadašnja zdravstvena administracija provodi puževim korakom, ili uopće ne provodi, posljednjih preko šest godina svjedočimo kako se zdravstvo guši u ogromnim dugovima, obilježeno je dugim listama čekanja, lošim ishodima liječenja, nezadovoljstvom pacijenata i zdravstvenih djelatnika. Reforma hitne medicinske pomoći (HMP) također se nije pomakla s mrtve točke.
Djelatnici Hitne traže izradu Zakona o Hitnoj medicinskoj službi, kojim bi se ujednačila kvaliteta zdravstvene usluge na području cijele Hrvatske, jer sada postoji velika razlika od županije do županije u standardu kvalitete rada, edukacije djelatnika, primjena protokola,
opremljenost vozila, standard medicinske opreme.
U izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji je nedavno izglasan u prvom čitanju, vrlo malo promjena odnosi se na Hitnu medicinsku pomoć. Gdje je hitna helikopterska služba, pomorska hitna služba, kakva je dostupnost hitne pomoći građanima u ruralnim i otočkim područjima? Jesu li oni građani drugog reda?
Helikopterska hitna služba uspostavljena je u svega 6 mjeseci u mandatu SDP-ove Vlade, no s dolaskom HDZ-a na vlast taj je projekt bio zaustavljen, hitne slučajeve preuzeli su policija i vojska, a to nije, kako kaže struka, prema današnjim standardima pružanja hitne pomoći.
Devastirana je primarna zdravstvena zaštita, na što već dugo upozoravamo ministra, a rješenja za revitalizaciju ne prihvaća. Prije više od godinu dana liječničke udruge predstavile su svoj prijedlog reforme HMP. Je li išta prihvaćeno, ministre?
Po pitanju organizacije i upravljanja zdravstvenim sustavom ne da je 5 do 12, već 12 i 5! Osim na ministru Berošu, golema odgovornost za sustav hitne medicinske pomoći leži na ravnateljici Zavoda za hitnu medicinu, dr. Maji Grba-Bujević. Ravnateljica i saborska zastupnica, koje se odriču i vlastiti zaposlenici u HMP! Izgubila je povjerenje, poštovanje i kredibilitet djelatnika HMP. I oni sami traže njenu ostavku, smatrajući je utegom za HMP. No ona preživljava i preživjela je nekoliko Vlada zaredom. A sustav grca u problemima.
Pravilnik o Hitnoj medicinskoj pomoći, u čijoj je izradi sudjelovalo 12 stručnjaka iz različitih područja medicine, još od 2016. godine kada je donesen skuplja prašinu na dnu ladice negdje u Ministarstvu zdravstva. Struku se uporno ne sluša. Beneficirani radni staž djelatnicima hitne medicinske pomoći ukinuo je 1998. godine ondašnji ministar zdravstva Andrija Hebrang i time ih stavio u nepovoljan položaj u odnosu na druge profesionalne interventne službe u Republici Hrvatskoj, poput vatrogasaca, djelatnika MUP-a, ali i drugih zanimanja kojima je reguliran tzv. „staž osiguranja s povećanim trajanjem”.
Pitanje beneficiranog radnog staža je u Republici Hrvatskoj nedovoljno dobro uređeno, mora se riješiti sustavno, od profesije do profesije, uključujući i sustav zdravstva. Hitna medicinska služba jedina je žurna služba u Republici Hrvatskoj čiji djelatnici nemaju pravo na beneficirani radni staž. Njihov posao je zahtjevan te su kontinuirano izloženi visokoj razini stresa što utječe na njihovo psihičko i fizičko zdravlje pa time i sposobnost za kvalitetno obavljanje posla u kojem je istovremeno važna fizička i kognitivna spremnost. I sama sam radila prije više godina u HMP i znam kakav je to težak i stresan posao.
Očekujemo od resornog ministra da se što prije uredi i pitanje priznavanja stručnih kompetencija djelatnika u zdravstvu, a time i u HMP-u. Neujednačenost u kadrovima i opremi, od zavoda za HMP do zavoda, zastarjeli vozni park i vozila u kojima na cesti stradavaju pacijenti i osoblje, posebice u sanitetskim vozilima, nepokrivenost cijele Hrvatske hitnom helikopterskom službom, treba riješiti hitno i sustavno, te time poboljšati uvjete rada djelatnika, kao i sigurnost za pacijente. Potrebna je ujednačena opremljenost i osposobljavanje djelatnika HMP, jer sada sve ovisi o financijskim mogućnostima pojedine županije.
Toga je svjesna i dr. Grba-Bujević, no uporno ne vidi svoju odgovornost za stanje i propuste u službi! Nabacuje floskule o razinama tuđe odgovornosti, ali na svoju ostavku i odgovornost očito ne pomišlja. Čemu onda Zavod za hitnu medicinu s ovakvom ravnateljicom na čelu? Naši građani i djelatnici na svim razinama zdravstvenog sustava zaslužuju bolji, kvalitetniji i efikasniji zdravstveni sustav i sposobnije ljude koji njime upravljaju.