Svjetski dan borbe protiv raka obilježava se svake godine 4.veljače. Od danas do 11.veljače, na Svjetski dan bolesnika, tjedan je borbe protiv raka u Republici Hrvatskoj.
Incidencija raka u našoj zemlji posljednjih je 20 godina u porastu. No, dok je procijenjena incidencija raka u Hrvatskoj približno jednaka prosjeku EU-a (osim za rak žučnog mjehura, štitnjače i jajnika gdje je znatno viša), po stopi smrtnosti od raka Hrvatska je na drugom mjestu među državama članicama EU-a (podaci OECD nedavno objavljeni za Hrvatsku). Rak pluća i rak debelog crijeva dva su najčešća uzroka smrti izazvane rakom.
Nacionalni strateški okvir protiv raka za razdoblje 2020. – 2030. usmjeren je na prevenciju, koordinaciju i kvalitetu liječenja. Nažalost, implementacija dokumenta još nije zaživjela. Nema niti provedbe zadanih osnovnih prioriteta. Hrvatska ima najveći postotak pretilih i s prekomjernom tjelesnom masom, u vrhu smo i po udjelu pušača izloženi većem onečišćenju zraka nego što je prosjek EU, lošiji u ranom otkrivanju karcinoma, a nemamo ni sve programe potrebne za rano otkrivanje karcinoma.
Podsjećamo da je još 2016. godine HDZ-ova Vlada ukinula Nacionalni program ranog otkrivanja karcinoma vrata maternice, koji je nužno ponovo pokrenuti. Porazno je i to da je na postojeće nacionalne programe premali odaziv naših građana. Po zdravstvenoj pismenosti na dnu smo u EU!
Odgađanje pretraga i zahvata u vrijeme pandemije povećat će smrtnost od raka. Očekuje se porast karcinoma za 10-15%. A dostupnost pravovremene zdravstvene skrbi je, nažalost, premala.
Što čini naša zdravstvena administracija na čelu s ministrom Vilijem Berošem? Još uvijek nema toliko željene i nužne reforme zdravstva o kojoj se dvije godine šuška da se nalazi u Plenkovićevoj ladici. Obiteljska medicina je naprosto devastirana, a liste čekanja su nikada duže!
Ispodprosječan nam je broj zdravstvenih djelatnika, koji zbog malih plaća i loših uvjeta rada odlaze trbuhom za kruhom u druge zemlje koje će ih više cijeniti. Ispodprosječan nam je broj i centara za radioterapiju i kapaciteta za liječenje, nedostatna je djelotvorna koordinacija u sustavu pružanja skrbi. Nedostaje i tzv. Put bolesnika, koji bi omogućio bolesnicima što brže ostvarivanje dijagnostičkih i terapijskih rješenja, umjesto da pojedinac biva prepušten sam sebi po principu „snađi se” ili „zovi ako nekog znaš”.
Vrijeme čekanja između dijagnosticiranja i liječenja raka predugo je, a prevelike su razlike I u dostupnosti liječenja raka unutar Hrvatske. U našem zdravstvenom sustavu provodi se manje kliničkih ispitivanja nego u drugim državama članicama EU. Ukupni troškovi liječenja raka u Hrvatskoj viši su od prosjeka EU. Navedeni zabrinjavajući podaci moraju napokon natjerati našu zdravstvenu administraciju na djelovanje i promjenu politika s ciljem dostupnijeg i uređenijeg zdravstva, na zadovoljstvo naših građana, bolesnika i svih djelatnika u zdravstvu.
Osim poboljšanja ishoda liječenja, moramo povećati i kvalitetu života preživjelih bolesnika. Suosjećamo sa svim našim oboljelim građanima i želimo im što brže ozdravljenje. A ministra Beroša koji konstantno izbjegava problem u svom resoru pozivamo da napokon počne raditi svoj posao!
Andreja Marić,
saborska zastupnica SDP-a