Prethodnih 6 mjeseci koliko smo pratili mučnu dramu i agoniju koju je prolazilo osmero naših odraslih državljana zatočenih u Zambiji otkrilo je nekoliko činjenica. Prvo, naše društvo je duboko podijeljeno i zatrovano. Dio javnosti predvođen nekim političarima s desnog spektra navijao je da se naši državljani osude na dugotrajni zatvor u Zambiji, širio mržnju, huškao i vrijeđao, a sve pod lažnom brigom za posvojenu djecu te uz skupljanje jeftinih političkih bodova.
Dok su naši državljani čamili u zatvoru, trudili se dokazati svoju nevinost i dobre namjere s kojima su išli u posvojenje djece u afričku zemlju, nakon što nisu uspjeli ostvariti roditeljstvo u Hrvatskoj, dok su njihova posvojena djeca, četvero mališana, po svim dokumentima hrvatski državljani, odvedena tko zna gdje u Zambiji, pojedini političari zajedno s bivšim zastupnikom, niskomoralnim ridikulom, davali su „sve od sebe da ih osude“. No nisu uspjeli.
Drugo, „slučaj Zambija“ poticaj je i pouka svim našim mjerodavnim institucijama da se postupak međunarodnih posvajanja, osobito iz zemalja koje nisu potpisnice Haške konvencije, mora unaprijediti, učiniti pravno sigurnim, transparentnim, s jasnim hodogramom koje sve procedure moraju proći potencijalni posvojitelji i koje dokumente moraju pribaviti kako bi posvajanja bila legalna, bez komplikacija i sigurna, u prvom redu za posvojenu djecu te za njihovu dobrobit.
Vjerujemo da su za oslobađajuću presudu naših osmero državljana te za nedavni povratak njih i četvero posvojene djece u Hrvatsku bili zaslužni ne samo pravni argumenti kojima su oni i njihovi odvjetnici dokazali kako nije bilo nikakve trgovine djecom niti da su dokumentni o posvajanju bili lažni, već i napori naše diplomacije i institucija u Hrvatskoj da ih zaštite kao punopravne građane Republike Hrvatske, poštujući i zambijsko pravosuđe.
Da su se lažni dušobrižnici, koji su unaprijed osuđivali i vrijeđali naše državljane zatočene u Zambiji, ali i naše sugrađane u Hrvatskoj koji su već posvojili djecu, imalo raspitali kako teče postupak posvajanja, koji su dokumenti i procedure potrebni, ne bi si difamacijama, lažima i insinuacijama uzimali za pravo da bez ikakvih pravnih znanja ikoga osuđuju. Sudovi u čak tri države donijeli su svoje pravomoćne presude koje pokazuju kako je cijeli postupak odrađen potpuno u skladu sa zakonodavstvima svih uključenih zemalja.
Hoće li se spomenuti mrzitelji sada ispričati svima kojima su željeli zlo? Hoće li napokon prestati lažna briga i moraliziranje o do sada posvojenoj djeci, nakon što je državna tajnica Mađerić nedavno na javnoj TV potvrdila da su provjerili kako su sva posvojena djeca dobro, te da su sva u RH, osim dvije obitelji s kojima su se iselili iz RH? U više navrata upozoravali smo i apelirali iz našeg Kluba SDP-a te SDFŽ-a na medije, institucije i čitavu javnost da je stvorena vrlo neprijateljski nastrojena atmosfera u društvu prema već posvojenoj djeci koja dovodi do rasne netrpeljivosti, što najoštrije osuđujemo!
Jasno smo isticali da svi oni koji su se ogriješili o neki zakon, neka odgovaraju, no svakome treba dati priliku da se i obrani. Stoga smo u naši istupima pozivali Vladu Republike Hrvatske te nadležna Ministarstva da osiguraju prijeko potrebnu pomoć svim posvojiteljima i njihovoj djeci i da im omoguće potrebnu zaštitu i stručnu podršku. Pozivali smo nadležnog ministra da utvrdi gdje su i jesu li u resornom Ministarstvu, nakon što je Republika Hrvatska potpisala Hašku konvenciju, u postupcima međunarodnog posvojenja učinjeni propusti, te da se pobrine da do toga više ne dođe, odnosno, da sve uključene institucije prije svega slijede zakonski okvir Republike Hrvatske.
Naposljetku, pozivali smo nadležne institucije da se angažiraju oko unaprjeđenja i ubrzanja postupka posvojenja unutar naše države kako bi djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi ostvarila svoje pravo na obitelj, roditeljsku ljubav i skrb, a brojni potencijalni posvojitelji bili u mogućnosti toj djeci pružiti željenu i potrebnu toplinu doma.
U siječnju 2023. naše Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike donijelo je preporuku da se ne posvajaju djeca iz trećih zemalja koje nisu potpisnice Haške konvencije. Preporučilo je, ali ne može zabraniti. U Kongu također nema apsolutnih zabrana posvajanja, već Sud za mladež u Kongu i dalje odobrava posvajanja u druge zemlje ako je u interesu djeteta. I Kongo je potpisnik UN-ove konvencije/povelje o pravima djeteta i mi smo dužni priznati odluke druge zemlje, bez petljanja u suverenitet drugih država. I mi se ne možemo praviti da takvih posvajanja više nema ili da se neće događati.
Stoga smo predložili Zaključak Kluba SDP-a na Zakon o međunarodnom privatnom pravu, o kojem smo danas glasali, za koji smatramo da će biti dodatni alat kako bi posvajanja bila transparentnija, a potencijalni posvojitelji ne bi bili prepušteni sami sebi po principu „snađi se druže“. Zaključak glasi: „Zadužuje se Vlada Republike Hrvatske da u roku od 3 mjeseca od dana donošenja ovoga Zaključka donese Smjernice za potencijalne posvojitelje u međunarodnim posvojenjima, popis odvjetnika od povjerenja u zemljama koje nisu potpisnice Konvencije o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem (Haag, 1993.) (dalje: Haška konvencija) te popis domova za djecu u zemljama koje nisu potpisnice Haške konvencije“.
Žao nam je što vladajući to nisu prepoznali i prihvatili. Osim toga, potrebne su zakonske izmjene kako bi se olakšala posvajanja i u Hrvatskoj. Zašto se pojedini posvojitelji i udomitelji diskriminiraju samo zato što su gay? Prošle godine u Hrvatskoj posvojeno je 196 djece, a godinu prije toga posvojeno je njih 152. Trenutačno je za posvojenje spremno 192 djece, ali više od 70 su djeca starija od 10 godina koja su teže posvojiva. Istovremeno, u Registru posvojitelja upisano je gotovo 1000 potencijalnih posvojitelja. Očekujemo od Vlade RH da što prije donese potrebne zakonske izmjene, u prvom redu radi dobrobiti djece koja čekaju na posvojenje.