“Nitko neće srušiti 20 do 30 tisuća objekata sirotinji u Zagrebu. Pozivamo ministricu neka ruši tajkunske vile koje strše. Ne dvojim, niti se bojim, da će ova ministrica, Vlada, ili bilo tko, iči rušiti kuće sirotinji. Ti ljudi su jedva skucali za krov nad glavom. Taj koji će im to rušiti nije se rodio, niti će se roditi. Ti ljudi nemaju rezervnog krova nad glavom, rezervne imovine, niti rezervne domovine. Oni su tu gdje jesu, oni su realnost. Vlast će se mijenjati, oni će ostati. Tražimo mogućnost da se to zakonski prizna” – govori zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.

Poznat po svojim oštrim i jasnim stavovima, zagrebački gradonačelnik predstavlja model legalizacije socijalne bespravne gradnje, koji je naišao na odobravanje i drugih lokalnih sredina u Hrvatskoj.

Iz intervjua Slobodnoj Dalmaciji, 8. kolovoza 2005., izdvajamo:

O modelu “krov nad glavom”

Moja slika načina legalizacije socijalne bespravne gradnje, dakle gradnje “krova nad glavom”, a ne profiterske špekulantske gradnje koja bez prave inspekcijske kontrole buja Zagrebom, kontinuitet je stava koji je prvi put demonstriran na sjednici Poglavarstva u srpnju 2000. godine. Od tada smo utvrdili kriterije za legalizaciju tog tipa bespravne gradnje u Prostornom planu Grada Zagreba i GUP-u Zagreba i Sesveta, te potaknuli izradu zakona o sanaciji bespravne gradnje u Ministarstvu prostornog uređenja i zaštite okoliša.
Planiranjem je trebalo riješiti proširenje zona gradnje na grupacije socijalne bespravne gradnje koje ne ugrožavaju prometne i infrastrukturne koridore, gradsko zelenilo…, a umjesto velikih proširenja zona gradnje u zadnjem GUP-u iz 2003. biti osjetljiviji prema “starosjediocima” i potrebama njihovih obitelji u podsljemenskoj zoni.
Posebnim zakonom trebalo je osigurati legalizaciju onog dijela socijalne bespravne gradnje koji, zbog imovinskih i drugih pitanja, ne može biti legaliziran ishođenjem lokacijske građevinske dozvole. Za te slučajeve predložili smo vođenje neupravnog postupka u obliku rješenja ili potvrde, s upisom neriješenih imovinskih pitanja u zemljišnu knjigu.
Uz brigu o ljudskom krovu nad glavom, provedbom sanacije bespravne gradnje koja podrazumjeva rušenje građevina za koje struka utvrdi da ne mogu ostati u prostoru, Grad je obročnom uplatom komunalnog doprinosa i drugih davanja, u roku koji ovisi o socijalnom statusu graditelja, trebao doći do novca za komunalno opremanje tih objekata i svih gradskih područja.(…)

Unatoč svim zakonskim propisima socijalna divlja gradnja buja diljem Hrvatske. Zakone donosi Vlada na prijedlog ministarstva, inspekcija je pod ministarstvom. Imamo dnevno bujanje socijalne bespravne gradnje, lošu koordinaciju s ministarstvom i nerazumijevanje za naše prijedloge. Jedini način izlaska iz ove situacije je da ministarstvo konačno shvati da je realnost, hrvatska i zagrebačka, pa i ovog što se događa u Rogoznici, sljedeća: bespravna gradnja buja, ministarstvo nema odgovor na to pitanje, institucije pravne države i inspekcija ne rade svoj posao kako treba. Apeliramo za pomoć da zajedno riješimo problem.(…)

Dvostruka mjerila

Od onog što sam zagovarao 2000. nisam odstupio ni za jotu. To što smo htjeli napraviti prije izbora, u prosincu 2003. napravila je Dubrovačko-neretvanska županija. Oni su predložili isti način sanacije socijalne bespravne gradnje, a Bančevo ministarstvo, odnosno još Kovačevića, je to prihvatilo. Gospođa Dropulić nije suspendirala prostorno-plansku dokumentaciju Dubrovačko-neretvanske županije. Prema tome, postoje dva aršina za dvije iste stvari. Model koji predlažemo izvire iz potreba života i bit će prihvaćen, kad-tad. Ako ga ne prihvati ova ministrica, prihvatit će ga neki drugi ministar ili ministrica.

Ne bojim se da će bageri krenuti na Zagreb

Nitko neće srušiti 20.000 do 30.000 objekata sirotinji u Zagrebu. Pozivamo ministricu neka ruši tajkunske vile koje strše. Ne dvojim, niti se bojim, da će ova ministrica, Vlada, ili bilo tko, iči rušiti kuće sirotinji. Ti ljudi su jedva skucali za krov nad glavom. Taj koji će im to rušiti nije se rodio, niti će se roditi. Ti ljudi nemaju rezervnog krova nad glavom, rezervne imovine, niti rezervne domovine. Oni su tu gdje jesu, oni su realnost. Vlast će se mijenjati, oni će ostati. Tražimo mogućnost da se to zakonski prizna.
Ista je sudbina starosjedilaca koji žele proširiti sobu u svojoj stoljetnoj kući i onih koji su s pinklecom u ruci došli i napravili za 10.000 eura svoju prizemnicu. Oni nemaju izbora. Ljudi koji imaju kuću u podsljemenskom dijelu me pitaju svaki dan: “Gradonačelniče, kad ćete nam omogućiti da napravimo svojim sinovima ili unucima dvije sobe?” Pa, molim vas, to je život! Tko može protiv toga?! Zagovaram da im se omogući da naprave sobu, ili dvije, u svom dvorištu, na svojoj staroj kući. Zagovaram da se socijalna bespravna gradnja legalizira u rubnim dijelovima, gdje je stara trideset do četrdeset godina, a u pitanju je “krov nad glavom”. Zna se što “krov nad glavom” podrazumjeva i koje su to kvadrature.
Ako treba udariti, onda treba udariti na špekulantsku, profitersku, švercersku divlju gradnju, bilo da je riječ o podsljemenskom dijelu ili o interpolacijama. Svi smo svjedoci bespravne gradnje u staroj Trešnjevci ili u starom Trnju. Vidjeli ste na što sliče pojedine ulice, koja je vrsta devastacija u prostoru i urbanih zločina napravljena.(…)

O tome što se ne može legalizirati u sklopu sanacije socijalne bespravne gradnje neka odluči ministarstvo. Pozivamo javno ministricu i sve njih neka vide što se pod Sljemenom ne može legalizirati i neka to uklone.(…)

Uvjeren sam da će moja stranka to poduprijeti. Samo, inicijativu za to treba dati ministarstvo. Mi smo o tome raspravljali u stranci i s predsjednikom stranke. Pa, mi smo ipak na kraju socijaldemokrati. Ne možemo gledati prekriženih ruku da se sirotinji koja ima jedini krov nad glavom ruše kuće. Mi smo inicirali izmjenu zakona prije tri i pol godine i nismo naišli na otvorena vrata. Prije ili kasnije na njih ćemo naići. Treba biti uporan.

Anarhiji treba stati na kraj

Precizan sam u svom stavu o sanaciji bespravne gradnje na području Zagreba. Rekao sam što treba sanirati kroz prostorno-plansku dokumentaciju, što kroz izmjenu zakona, a što treba rušiti. Ne potičemo bespravnu gradnju, nego priznajemo zatečeno stanje. Želimo ljudima objekte legalizirati i obročnom otplatom dobiti određeni novac koji ćemo ponovno uložiti u kapitalnu infrastrukturu. Anarhiju koja traje 40 godina treba završiti. Uvjeravam vas da nema drugog puta. Bit ćete mi svjedoci! Glavno pravilo u Zagrebu, dok se mene bude nešto pitalo, je da život piše programe. Svaki zakon je u funkciji čovjeka i života. Ako je protiv čovjeka i života, onda je to anticivilizacijski i antibožji zakon i treba ga mijenjati.(…)

I europski gradonačelnici su predsjednici skupština holdinga

Satkano je to na iskustvima upravljanja trgovačkim društvima u vlasništvu gradova u europskim metropolama koje sam sve obišao. Svi gradonačelnici europskih metropola su već formirali holding poduzeća. Menadžeri su na čelu holdinga, a gradonačelnik je predsjednik skupštine tog holdinga. Oni su odmakli za pet do osam godina u nečemu što mi moramo tek napraviti. Moramo napraviti holding, racionalizirati poslovanje, postati istinski servis građana i podići kvalitetu javne usluge komunalnih poduzeća. Da bismo to postigli moramo provesti reorganizaciju komunalnih poduzeća i gradske uprave. Sve što namjeravamo poduzeti u reorganizaciji gradske uprave i gradskih trgovačkih društava rezultat je ocjene da su razvoj Zagreba i prava građana ugroženi načinom rada gradske uprave i neučinkovitom organizacijom i radom dijela društava u vlasništvu Grada.

Stavljanje mandata na raspolaganje civilizacijski je čin direktora gradskih poduzeća

Oni su stavili mandate na raspolaganje, kako je to običaj u demokratskom svijetu kada dolazi jedna garnitura. Taj civilizacijski čin morali smo demonstrirati i u Hrvatskoj. Ja sam se drznuo prvi to zatražiti. Kad krčite put svi vam postavljaju čavle. Da budem iskren, razočaran sam mlakošću kritike prema potezima koje sam povukao. Očekujem puno žešću kritiku. Jer da bismo mijenjali sustav…

Privatizacija trgovačkih društava u gradskom vlasništvu na tragu radničke participacije

O privatizaciji trgovačkih društava u vlasništvu Grada odlučit ćemo poslije studije Ekonomskog fakulteta i dodatnih istraživanja. Ništa nećemo raditi bez javnosti i zaposlenika, osnosno sindikata. To će biti model na tragu radničke participacije. No, sve je to još daleko. Prvi korak je reorganizacija trgovačkih društava radi prekida svakog oblika rasipništva i bolje usluge građanima. Treba nam godinu dana da popišemo imovinu trgovačkih društava, godinu dana da se pripremimo za restrukturiranje, a u trećoj godini treba donijeti odluku što bi se eventualno privatiziralo. Nećemo žuriti ni srljati. Niti ćemo privatizirati ono što čini monopol kapitalne infrastrukture grada, kao što su to kolege u Budimpešti napravili, pa ne mogu natrag i ne mogu kontolirati cijene.(…)
Nećemo ponoviti greške naših kolega u europskim metropolama. Ići ćemo u javno-privatna partnerstva i koncesije za izgradnju vrtića i garaža. Javno-privatno partnerstvo tražimo i za dovršetak Dinamova stadiona. Koncesijski model ćemo podržavati svuda gdje ocijenimo da štedi gradski novac i donosi korist. Branit ćemo interese Zagreba tvrdo i uporno, uvijek otvarajući put konkurenciji javnim međunarodnim natječajima.(…)
Mi smo prvi uveli natječaje za te funkcije još 2000. godine. Birao sam nove direktore isključivo na osnovi njihova rada. Možda sam u nekom izboru pogriješio, ali nisam birao na osnovi političke podobnosti, nego na osnovi rezultata. Što se tiče menadžerskih ugovora direktora poduzeća u vlasništvu grada, to je notorna glupost. Javno kažem da je tako nešto cirkus i neoprostivo. Takva praksa u Zagrebu ni u primisli ne može proći. Dapače, mi smo vodili sudske sporove protiv direktora koji su potpisivali menadžerske ugovore. Ali, dobar rezultat daje šansu da direktor bude izabran još jedan mandat, a loš rezultat će na natječaju rezultirati izborom novog čovjeka. Depolitizacija upravljačke funkcije je “conditio sine qua non” napretka grada. Već sada imamo trećinu direktora koji nisu ni u jednoj stranci.(…)

Pozdrav gradonačelnika na plakatima po uzoru na Beč i Pariz

Otiđite u Beč i Pariz, vidjet ćete kako gradonačelnici pozdravljaju sugrađane. Valjda gradonačelnik Zagreba može za 15 ili 18 tisuća kuna sugrađanima zaželjeti sretan put.