SDP-ov Savjet za poljoprivredu i hranu daje kratku analizu Zakona o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu koji u obrascu prethodne procjene prijedloga objavljenom još 9. ožujka 2021., dakle prije više od godine dana, piše da je između ostalog izrada novog zakona potrebna zato što je 2019. godine osnovan Državni inspektorat – državna upravna organizacija koja obavlja inspekcijske poslove na području Republike Hrvatske, kao i iz razloga što je stupila na snagu Uredba (EZ) 625/2017. Isto tako do sada još uvijek nisu jasno propisane niti usklađene nadležnosti između institucija.

Cijelu prošlu godinu upozoravali smo na značajno kašnjenje usklađivanja propisa iz područja sigurnosti hrane a sada su naše tvrdnje i službeno potvrđene. Želimo skrenuti pozornost na kaos koji vlada u nacionalnom zakonodavstvu, pa ćemo slikovito opisati zakonodavni okvir vezan uz hranu na primjeru članka 5.

Člankom 5. Prijedloga ovog Zakona regulirano je izravno stavljanje hrane na tržište, a u skladu s člankom 1. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 852/2004. Dodatno, primarna proizvodnja je definirana kroz Zakon o poljoprivredi kao proizvodnja proizvoda bilinogojstva ili stočarstva, dok je u Pravilniku o registraciji i odobravanju objekata te o registraciji subjekata u poslovanju s hranom – izravna opskrba malim količinama primarnih proizvoda regulirana samo za hranu životinjskog podrijetla (iako se navedeni pravilnik kao i članak 5. Prijedloga ovoga Zakona odnosi na svu hranu iz primarne proizvodnje biljnog i životinjskog podrijetla).

Što to zapravo znači? Prema članku 5. ovog Zakona trebaju li se i svi voćari, povrtlari i ostali proizvođači proizvoda primarne proizvodnje upisati u registar i proći postupak odobravanja objekata? Zapravo i ne, jer Zakonom o službenim kontrolama (člankom 75. stavkom 4.) je propisano da subjekti u poslovanju s hranom koji su obiteljska poljoprivredna gospodarstva, a koja prodaju primarne proizvode na mjestu proizvodnje, na štandovima i klupama na tržnicama na malo, na štandovima i klupama izvan tržnica na malo, na štandovima i klupama unutar trgovačkih centara i ustanova te pokretnom prodajom nisu se dužni upisivati u Upisnike Državnog inspektorata. A onda se dodatno člankom 72. stavak 2. i 3. istog Zakona propisuje da se registrirati moraju objekti u primarnoj proizvodnji hrane životinjskog podrijetla koja je namijenjena za javnu potrošnju.

Što još možemo zaključiti na primjeru samo članka 5., koji je reguliran u 3 Zakona i barem jednom Pravilniku? Vrijeme je da Ministarstvo poljoprivrede objedini sve zakone iz područja sigurnosti hrane u jedan krovni zakon i izbjegne ovakve kaotične situacije. Sve se dodatno komplicira podjelom nadležnosti na veći broj institucija. Prije je to bilo Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstva zdravstva, a sada je tu još i Državni inspektorat koji je preuzeo posao inspekcija, registracije objekata i brojne druge.

Ovakvim zakonodavnim okvirom i postavljanjem pravila koja nisu jasna, koče se prije svega investicije i poslovanje malih i srednjih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i poduzetnika zbog nedostatka informacija i nemogućnosti praćenja svih tih zakonskih promjena. Vrijeme je da se promijeni pristup ovoj tematici i zakonodavni okvir bude što jednostavniji te da se donosi u interesu proizvođača i potrošača, a ne da bi se ispunila forma.

Kod Zakona o sjemenu smo također govorili o potrebi definiranja malih količina i lokalnog tržišta, ponavljamo to i sada kako bi se pomoglo malim proizvođačima u situaciji potencijalne prijetnje nestašicom hrane.