Nitko u Hrvatskoj ne smije raditi za manje od 3.000 kuna

    „U različitim zemljama minimalna plaća je na različite načine uređena, ali ono što je važno je da u grupi zemalja u kojoj mi želimo pripadati, iznos minimalne plaće iznosi od 50 do 60 posto prosječne plaće. To je standard prema kojem bi trebali kao zemlja ići, pogotovo zbog toga što je nama osnovni bruto, a onda i neto dohodak, niži od dohotka koji je u zemljama s kojima se volimo uspoređivati,“ poručio je predsjednik SDP-a Davor Bernardić danas u Hrvatskom saboru.

    Naglasio je kako je cilj ovog zakona sustavno riješiti minimalnu plaću i vezati sudbinu ljudi koji rade za najmanje, uz sudbinu onih koji primaju više i to kroz postotak u prosjeku plaće. Podsjetio je kako je SDP Zakon o minimalnoj plaći poslao i prije nove godine. „ Htjeli smo postići da već od 1.1.2017. godine ljudi u Hrvatskoj, njih 50 000 koji rade za minimalnu plaću, imaju 300 kuna više kao signal optimizma. S druge strane, to je i opravdano gospodarskim rastom kojeg Hrvatska bilježi već nekoliko kvartala za redom,“ rekao je Bernardić.

    „Cilj je da do početka 2018. godine ovim Zakonom iznos minimalne plaće bude 50 posto prosječne plaće u Republici Hrvatskoj, a to znači da bi iznos minimalne plaće bio oko 3.000 kuna. U Hrvatskoj nitko od 2018. ne bi smio raditi za manje od 3.000 kuna. Kada su vremena dobra, dijelimo sudbinu rasta i uspjeha, a kada su vremena loša dijelimo sudbinu naših ljudi koji najviše trpe u tim vremenima. Zato je ovo sustavno rješenje koje bi na neki način vezalo minimalnu plaću za prosječan dohodak,“ pojasnio je Bernardić.

    Rekao je kako do sada već jesu napravljene određene korekcije i pozitivni pomaci kada je u pitanju minimalna plaća, no da su to sve ad hoc rješenja problema. „ To ne može biti dovoljno. Ne želim se vraćati u prošlost, želim da se okrenemo onom što možemo napraviti u budućnosti i da na ovaj način sustavno riješimo problem minimalne plaće,“ poručio je.

    „Kad su u pitanju radno intenzivne industrije, onda se spominje da bi one dodatno izgubile konkurentnost. To u najvećoj mjeri nije točno iz jednostavnog razloga, jer postoje mnogi instrumenti koji mogu omogućiti radno intenzivnim sektorima da pregovaraju kolektivni ugovor i tako postignu granski kolektivni ugovor koji ide za tim da je plaća u određenoj grani nešto manja od iznosa prosječne minimalne plaće. Tako ih se de facto usmjerava u proces pregovora,“ rekao je Bernardić te naglasio kako je za radnike dobro da postoji kolektivni ugovor u njihovim kompanijama, pogotovo ako su privatne, jer je do sada hrvatska praksa pokazala da su u privatnim kompanijama tek rijetki organizirani sindikati.

    Bernardić se osvrnuo i na argument da bi došlo do ugroze konkurentnost te poručio da to nije tako. „Upravo suprotno, ovo će pomoći u radnoj efikasnosti zaposlenih zato što će imati određeni cilj, imat će određenu nadu da se neke stvari u Hrvatskoj mogu promijeniti. Kada definiramo iznos minimalne plaće, onda niti jedan poslodavac u Hrvatskoj  neće moći isplaćivati manje od iznosa minimalne plaće, što znači da će svi biti u istom položaju. Glavni problem mnogih kompanija u Hrvatskoj je upravo bio taj što je iznos minimalne plaće bio premali i oni koji su čak i htjeli isplaćivati veću plaću od minimalne, ako su neke druge kompanije isplaćivale samo iznos minimalne plaće, su automatski dovedeni u nepovoljni položaj. Ako vrijede ista pravila vrijede za sve, onda je ravnopravno tržišno natjecanje u istom sektoru. Prema tome, dizanjem minimalne plaće pomičemo standard ne ugrožavajući konkurentnost,“ rekao je.

    „Ono što se ostavlja kao mogućnost je da država intervenira promjenom Zakona o doprinosima, koji za radno intenzivna zanimanja mogu biti manja. Za to postoji prostor jer u hrvatskom zdravstvenom sustavu, gdje bi zdravstvena zaštita trebala biti pod jednakim uvjetima jednako dostupna svima, postoji mogućnost da se i s manjim uplatama doprinosa postigne isti efekt,“ posebno je naglasio Bernardić.

    Upozorio je i kako radnik koji radi za minimalnu plaću, ako ne živi u Zagrebu, ne može svojoj djeci platiti školovanje u Hrvatskoj. „To je istina o Hrvatskoj i o besplatnom obrazovnom sustavu u Hrvatskoj. Mi ako želimo graditi društvo jednakih mogućnosti moramo omogućiti ljudima da barem njihova djeca, ako ne oni, imaju pravo na jednaki početak. Zato je iznimno važno da napravimo uvjete u kojima dijelimo sreću i uspjeh kada je bolje, a teret loših vremena kada je loše,“ rekao je Bernardić.

    „Vežući direktno minimalnu plaću s prosječnom plaćom, 50 posto od 2018., to nije ambiciozan cilj, to je zdravorazumski cilj. Ambiciozan cilj bio bi da imamo ono što ima Njemačka ili skandinavske zemlje – 60 posto minimalne plaće. Predlažem da ne stanemo nakon ovog izglasavanja zakona, nego da tražimo i dodatan prostor kroz zakonske izmjene koje će omogućiti da ovaj postotak bude i veći,“ zaključio je Bernardić.