Članovi Predsjedništva SDP-a, ujedno i saborski zastupnici, Peđa Grbin i Franko Vidović, održali su jutros u središnjici stranke konferenciju za medije na temu „Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o najmu stanova ili kako od hrvatskih građana napraviti socijalne slučajeve“.

Vidović i Grbin su istaknuli kako se SDP protivi izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova koje predlažu vladajući jer se njima stvaraju nove nepravde, problem dodatno produbljuje, dok se pojedinu kategoriju građana lišava temeljnog prava na vlasništvo i prava na dom.

Zaštićeni najmoprimci, ali i vlasnici stanova jednako su nepravedno zapostavljeni od strane države, rekao je na početku Vidović, koji je kritizirao i retoriku ministra uprave Lovre Kuščevića prema zaštićenim najmoprimcima.

 

“Ministar Kuščević je rekao kako je ovdje riječ o komunističkim agitatorima i razbojnicima. Naravno, da to nije istina. To su obični, pošteni građani, koji u ovoj zemlji uredno plaćaju porez. Oni nisu imali priliku kao neki koji su u osvit rata pokupovali razno razne vile i stanove. Ti ljudi do danas nisu ostvarili svoje stanarsko pravo.”

Vidović je istaknuo kako zaštićeni najmoprimci nisu mogli birati ni stan ni lokaciju jer je bivša država dodjeljivanjem stanova njihov problem smatrala riješenim, a slučaj završenim.

“1996. se sve mijenja i od tad se proteže ova nepravda države prema njima, ali i prema vlasnicima stanova koji ne mogu ući u vlastite posjede pa su i jedni i drugi u problemu. Ova Vlada sada problem pokušava riješit tehnički, a ne ljudski. Svaki je slučaj, slučaj za sebe. “

 

Peđa Grbin je pak rekao kako je SDP posljednjih dana u stalnom kontaktu sa zaštićenim najmoprimcima te da zajedno rade na boljem i kvalitetnijem rješenju za obje strane.

“Mi smo u SDP-u svjesni presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju Statileo, ali smo isto tako svjesni da Europska konvencija o ljudskim pravima ima i drugih odredbi, konkretno mislim na odredbu članka 8. koja definira pravo na dom. Dom nije pravno nego činjenično pitanje, to je ono mjesto u kojem živite. U ovom slučaju, radi se o domovima u kojima su ljudi živjeli po 30, 40 ili više godina i on im se ne može i ne smije oduzeti jednom administrativnom mjerom jer će se nakon pet godina oni naći na ulici.”

Istaknuo je kako Vlada ovim zakonom uopće ne vodi računa da se radi mahom o starijim građanima koji nakon pet godina, kad im istječe rok za iseljenje iz trenutačnih domova, vjerojatno neće moći priuštiti plaćanje drugog smještaja.

“S jedne strane ova Vlada problem svaljuje djelomično na lokalnu samoupravu koja nema dovoljno sredstava niti slobodnih stanova kako bi se riješio ovaj problem. S druge strane, svode problem na odnos između vlasnika i stanara.  Iz ovoga će svega na kraju proizaći tisuće sudskih sporova i nove nepravde, a Hrvatska bi mogla isplatiti i goleme naknade štete ako zaštićeni najmoprimci tuže državu.”

Dodao je kako je Vladin prijedlog Zakona o najmu stanova napisan na temelju nepotpunih, netočnih i zastarjelih podataka, a trebao bi sadržavati i dva plana: jedan koji bi se ticao zbrinjavanja te kojim bi se riješilo pitanje stanova u državnom vlasništvu, koji sada stoje neiskorišteni, a koje bi se potencijalno moglo dodijeliti vlasniku ili zaštićenom najmoprimcu ukoliko oni na to pristaju.

Drugi plan, tj. program bi se trebao odnositi na pitanje obeštećenja.

“Ne možemo se praviti da ovo nije problem države jer i u ovom trenutku, dok mi sada pričamo, država ubire novac od otkupa stanova u kojima je postojalo stanarsko pravo. Dakle, novci kontinuirano pristižu u državni proračun i umjesto da se koriste za rješavanje ovog problema, završavaju tko zna gdje.”

Grbin je na kraju rekao kako SDP presjeda dvama Odborima u Saboru koji su nadležni za ovo pitanje, Odborom za socijalno partnerstvo i Odborom za pravosuđe pa će u narednom razdoblju zatražiti zasjedanje tematske sjednice na kojoj će govoriti apsolutno svi predstavnici udruga stanara i vlasnika. Tom će prilikom oni iznijeti ne samo svoje primjedbe na ovaj zakon, već i prijedloge rješenja ovog problema.

“Nadamo se da ćemo u tom dijalogu doći do nekog zajedničkog rješenja koje će zadovoljiti obje strane.”