Prijedlog da udžbenici za osnovnu i prvi razred srednje škole za sve učenike budu besplatni, populistički je predizborni trik kojim se neće poboljšati kvalitet obrazovanja. Umjesto da se donesu pedagoški standard i svoj djeci u Hrvatskoj osiguraju jednaki uvjeti školovanja, Vlada skuplja predizborne bodove dodvoravajući se roditeljima. Saborska zastupnica Marija Lugarić u današnjoj raspravi o dopuni Zakona o udžbenicima upozorava da Vlada nema obrazovne politike, iznoseći niz dokaza u prilog toj tvrdnji.

Pročitajte izlaganje Marije Lugarić o dopunama Zakona o udžbenicima za osnovnu i srednju školu:

“Vlada nam i Ministarstvo po hitnom postupku predlaže donošenje kratkih dopuna Zakona o udžbenicima koji će po svoj primjeni imati dalekosežne posljedice.

Predlaže se uvođenje besplatnih udžbenika za obvezno obrazovanje. Po postojećim propisima radi se o osnovnoj školi, iako imamo najave iz ministarstva (a to piše i u obrazloženju dopuna zakona) da će se raditi i o prvom razredu srednje škole iako nigdje još ozbiljno i u stručnim krugovima nije raspravljano o potrebi i posljedicama te mogućnostima i značaju uvođenja obveznog srednjeg obrazovanja. Na koncu, za takvu odluku je potrebna i izmjena Ustava, pa je stoga vrlo pretenciozno govoriti o izmjenama zakona o srednjem školstvu kojim bi to uveli.

Mislite li vi da bi unuci Ivice Todorića trebali imati pravo na besplatne udžbenike? Da djeca svih tajkuna koji su se obogatili pljačkajući ovu zemlju imaju pravo na besplatne udžbenike? Mislite li da smo mi dovoljno bogata zemlja za to? Ovom prilikom posebno želim istaknuti da bi svakako naša težnja trebala biti da učinimo obvezno školovanje besplatnim za naše učenike. No, to je puno šira i veća priča od nabavke besplatnih udžbenika.

Danas na djelu imamo primjenu jedne mjere populacijske a ne obrazovne politike. Neki kažu da se radi o socijalno-predizbornoj mjeri koja se navrat-nanos, bez potrebne stručne verifikacije pokušava ubaciti u naš, ionako konfuzan, sustav. Pitaju se neki bi li se uopće Vlada odlučila na tu mjeru da iduće godine nisu parlamentarni izbori. No, to ćemo prepustiti špekulantima. Ono što nas iz SDP-a zanima na koji je način i s kojim argumentima donesena ova odluka sa stajališta obrazovne politike i prakse i nadamo se da će se predlagatelj o tome očitovati obzirom da za to argumenta u obrazloženju zakona nema. Ono što bismo mi iz SDP-a voljeli jest da se, umjesto na populističko-predizborne mjere, novac (kojega očito imamo) i znanje usmjere da se konačno donese pedagoški standard jer je to jedini način da se svoj djeci u Hrvatskoj osiguraju jednaki uvjeti školovanja.

Drugi dio ovih dopuna je promjena rokova u kojima nakladnici trebaju podnijeti udžbenik na odobrenje. Ovaj članak je čist i jasan dokaz petljanja i neefikasnosti ovog Ministarstva. Za tu tvrdnju je više dokaza.

Prvo, kada smo donosili Zakon o udžbenicima, mi iz SDP-a smo upozorili da su u Zakonu potrebne odredbe koje bi uredile što se s udžbenicima događa u situaciji promjene nastavnog plana i programa. Tada je to odbačeno kao nepotrebno, a ove dopune pokazuju da je itekako bilo potrebno.

Drugo, kada smo iz SDP-a tvrdili da su ove školske godine svi udžbenici u školama u suprotnosti sa zakonom o udžbenicima, iz Ministarstva smo dobijali samo osobne diskvalifikacije, a sada i Ministarstvo u obrazloženju priznaje da smo bili u pravu. Naprosto je nevjerojatno kako se iz Ministarstva proljetos tvrdilo da će donošenjem zakona doći sve u red, a istina je (i sada nam se to priznaje) da je na djelo došao samo nered – niti jedan udžbenik nije u skladu sa zakonom i, usput, školske torbe nisu ništa lakše.

Treće, zanimljiva je kronologija Ministarstva s nakladnicima oko rokova. Ona možda i najslikovitije dokazuje petljanje u Ministarstvu. Da se razumijemo, ne štitimo mi tu nakladnike, jer oni tu nisu bitni, ali su kao izrazito važna karika kako bi u školama imali kvalitetne i na vrijeme dostavljene udžbenike.

Krenimo redom. Problemi s novim Zakonom (kojega sad dopunjujemo) su počeli i prije njegova donošenja. Ministarstvo je jako htjelo da nakladnici “verificiraju” HNOS na način da ponovno predaju na odobrenje, ovaj put “po HNOS-u”, sve svoje postojeće, već odobrene udžbenike. Ministarstvo je stoga produžilo rok iz starog zakona do 01/03/2006, te inzistirali da do tada nakladnici predaju udžbenike na odobrenje, premda Zakon još nije bio donesen, nego tek 31. ožujka.

Nakladnici su pristali izići u susret Ministarstvu, pa je dogovorena sljedeća dinamika predavanja zahtjeva za odobrenje udžbenika po HNOS-u:

1. do 01/03/2006 za uporabu u 2006/07: 1. i 5. razred OŠ (1. i 4. kod stranih jezika)

2. do 01/12/2006 za uporabu u 2007/08: 2. i 6. razred OŠ (2. i 5. kod stranih jezika)

3. do 01/12/2007 za uporabu u 2008/09: svi ostali razredi OŠ

Ova dinamika je garantirala koliko-toliko kvalitetan rad kako izdavača na novim izdanjima, tako i povjerenstava pri Ministarstvu. Po toj dinamici su udžbenici za 1. i 5. razred napravljeni za ovu školsku godinu.

Međutim, 15. rujna 2006., kada su ovi udžbenici već došli do svojih korisnika, Ministarstvo objavljuje novi Nastavni plan i program, te traži od nakladnika da s njim usklade i ponovno predaju na odobrenje one iste udžbenike koje su odobrili “po HNOS-u” samo 4 mjeseca prije. Obrazloženje koje daju jest da je NPiP po kojem su udžbenici odobreni u travnju 2006 bio “eksperimentalni”, te da je ovo sad pravi i konačni! Ako je bio eksperimentalni, nije li bilo potpuno van pameti tražiti da se s njim usklađuju udžbenici i predaju na odobrenje!?

Farsa tu ne prestaje – 29. rujna 2006, na sastanku predstavnika Ministarstva s nakladnicima, oni najavljuju da će Ministarstvo kupiti udžbenike svim učenicima osnovnih, i prvim razredima srednjih škola za školsku godinu 2007/06. Stoga apeliraju na nakladnike da ipak pokušaju do kraja godine predati sve udžbenike na odobrenje, kako bi svi bili formalno “po HNOS-u” prije nego ih kupe za učenike i zadrže 4 godine u uporabi (tri sljedeće generacije bi imale nasljeđivati rabljene udžbenike).

Nakladnici prilično jednoglasno odbijaju to preuzeti kao obvezu, pa zaključak ostaje da oni koji hoće mogu predati na odobrenje udžbenike za sve razrede, te da je obvezujući samo inicijalni dogovor, po kojem se knjige za sve ostale razrede trebaju predati do 1. prosinca 2007.

To je i jedino normalno, jer spomenuti dogovor predstavlja jedini okvir unutar kojega se ovaj dio djelatnosti Ministarstva može obavljati, budući da su izašli iz svih zakonskih okvira – Zakon je kasnio (udžbenici su predani na odobrenje po starom, a odobreni su po novom Zakonu), a Udžbenički standard ni do danas nije donesen.

Ipak, 13/11/2006 stiže dopis Ministarstva o ovoj dopuni Zakona, koja nalaže da se udžbenici za 3, 4, 7 i 8. razred imaju predati na odobrenje za uporabu u 2007/08, umjesto u 2008/09 kako je bilo dogovoreno, te su u tom smislu velikodušno produžili rok do 31/12/2006 – za cijelih mjesec dana!!! Dakle, Ministarstvo je dalo nakladnicima i autorima jedva adekvatnih 12 mjeseci za 1 i 5, pa za 2 i 6. razred, a sada misle da je za 30 dana moguće kvalitetno odraditi nova izdanja za ostala četiri razreda!? Ili to možda Ministarstvo nekome pogoduje, jel možda bilo nakladnika koji su to unaprijed znali? Na ta pitanja, nažalost, nikada nećemo dobiti odgovor.

Vjerujemo da ima nakladnika koji će jedva dočekati ovu prigodu da kao “nove, po HNOSu” predaju udžbenike koji su ove godine eliminirani kao nedovoljno zastupljeni, i tako dobiju drugu šansu. Ipak, čini se da je to u priličnoj suprotnosti s proklamiranim ciljevima donošenja novog zakona.

I što sad na kraju imamo? Da autori i nakladnici moraju u roku od svega nekoliko mjeseci napisati sve nove udžbenike. Uz to, udžbenički standard još nije donesen, a trebao je biti donesen do konca svibnja. I sad, svojim je petljanjem i nedosljednosti, Ministarstvo dovelo nakladnike i autore u situaciju da u ekspres roku od 3 mjeseca trebaju napisati i potpuno opremiti sve udžbenike koji, zbog traljavost ministarstva oko nedonošenja udžbeničkog standarda, opet neće biti u skladu sa zakonom.

Peti dokaz za petljanje – iako je vrlo izvjesno da će država ove godine nabavljati udžbenike za učenike, nije u zakonu precizirano kako će se taj postupak obavljati. Istina, u zakonu piše da će ta pravila donijeti ministarstvo, ali ne piše niti u kojem roku niti u kojoj formi. Ako će bit agilni kao kod donošenja udžbeničkog standarda, onda ćemo se na ta pravila načekati. No, mi iz SDP-a želimo upozoriti da cijeli postupak nabave udžbenika mora ići sistemom javne nabave, a svi jako dobro znamo kolika je i kakva to procedura, pa se pitamo: ako se sve vrti oko javne nabave, kako to da još uvijek nisu poznati njeni modaliteti, a praktično j ostalo svega pola godine do momenta kada cijeli posao treba biti odrađen. Da li se i ta odluka planira donijeti u, en 5 do 12, već u 12 i 5. Takvo dovođenje javnosti pred gotov čin , pogotovo ako se razmišlja o nekom posredniku kojem bi se utrpao ogroman novac u džep, miriše na neograničene mogućnosti za korupciju. I na to, mi iz SDP-a želimo na vrijeme upozoriti.

Na kraju, najave iz Ministarstva koje su dolazile proljetos, o reguliranju sustava, o lakšim školskim torbama, o rješavanju sukoba interesa i korupcije… pokazale su se samo kao više ili manje uspješan PR. Sustav nam nikad nije bio konfuzniji nego što je sad. I na kraju pitamo kome je u interesu da žurbom i petljanjem upropastimo i ono malo kvalitetnih udžbenika koje imamo? Da bi se moglo pred izbore dati populističko obećanje biračima da njihov kućni budžet neće imati troškove za udžbenike. Dakle, puno je lakše populistički i demagoški igrati na kartu frustriranih roditelja i najaviti “dovođenje u red” nakladnika i udžbenika, nego se uhvatiti stvarnih problema u školstvu i izgraditi učinkovit sustav. No, mi u SDP-u mislimo da naše školstvo zaslužuje puno više od jeftine demagogije i PR-a.