Europarlamentarac Tonino Picula gostovao je u N1 Studiju uživo te je komentirao situaciju s Ukrajinom i Rusijom.

“Ja mislim da treba biti realan kada govorimo o dosezima pregovora koji su upravo počeli u Turskoj. Ne treba previše očekivati od ove runde pregovora. Najbolja vijest je da se pregovori nastavljaju nakon 14 dana. Mislim da su ovo pripremni razgovori za susret na najvišoj razini do kojeg će sigurno doći u budućnosti. No neke elemente ovog događaja treba istaknuti. Prije svega mislim da je nažalost moguća i vojna i politička eskalacija krize i nakon ovih pregovora.

Pregovori mogu uspjeti samo ako obje strane, u ovom slučaju pogotovo ruska, osjete da daljnje vođenje rata svojom cijenom znatno nadmašuje ono što mogu dobiti za pregovaračkim stolom. Mislim da smo znatno udaljeni od te percepije. Drugo, Rusija će morati reducirati ne samo svoje maksimalističke zahtjeve Kijevu s početka rata nego i ambiciju da se brzom pobjedom nametnu kao ključni čimbenik jedne nove sigurnosne arhitekture u Europi do čega je Putinu, čini mi se, najviše stalo.

I treće, sad je potpuno očito nakon više od mjesec dana invazije da Ukrajina očito ne može postati neka vrsta tih medija putinovih megalomanskih ambicija za prekrajanje granica”, objasnio je.

Što se tiče intervjua koje je Zelenski dao ruskim medijima, kaže kako to zapravo bio ukrajinski manifest o onome što očekuju od pregovora.

“Mislim da su upravo uspjesi ukrajinske vojske i podrška zapada omogućili da se danas pregovara o nekim elementima mirovnog sporazuma koji Putinu prije mjesec dana nisu ni padali na pamet. Spomenuo bih jednu stvar koja pada u sjenu, neki dan su azerbejdžanske snage napravile akciju i poslale Putinu poruku da i oni imaju neke ambicije za taj porostor. Mislim da je to jedna vrsta Erdoganove poruke Putinu da naprosto postoje neki drugi igrači u ovom dijelu Europe i da mora biti svjestan da ne može nametati svoju volju onako kako je on to zamislio prije mjesec dana”.

Komentirao je i činjenicu da su se Turska i Erdogan našli u ulozi medijatora ovih pregovora.

“Predsjednik Erdogan ima svoju vanjskopolitičku agendu i poznato je da je on krenuo sa svojom devizom da Turska neće imati nijedan problem na svojim granicama, no pokazalo se da Turska ima probleme na gotovo svim svojim kopnenim granicama. Imali smo i epizode da je Turska srušila ruski borbeni zrakoplov. No kada imate dvije autokracije u neposrednoj brzini, netko mora platiti cijenu. Mislim da ovaj turski format pregovora ima svoju cijenu”, veli.

Ističe i kako je ruski režim zbog svega ovoga izgubio na svojoj vjerodostojnosti u međunarodnim odnosima.

“Kada se osvrnem unatrag i na svoj boravak u Mariupolju i u Zaporižju prije dva mjeseca, tada je scena već bila postavljena za vrlo vjerojatnu rusku invaziju na tu zemlju, ma koliko Moskva redikulizirala najave obavještajaca. Putin se odlučio na tu vrstu agresije i nije samo doveo u pitanje međunarodni poredak kakav je vrijedio od konca Drugog svjetskog rata, nego i mehanizme kojima se međunarodna zajednica služila kako bi reducirala mogućnosti oružanih konflikata.

Očito da će se morati pronalaziti novi alati kako izaći iz ove situacije, kako omogućiti Rusiji da u pregovorima ipak ostane vjerodostojan pregovarač, a ne davati izlike da se produljuju patnje ukrajinsog naroda”.

Osvrnuo se i na izjavu ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana, koja je izazvala rusku reakciju.

“Mislim da tu govorimo o jednoj politici koja se kretala u širokim amplitudama. Ja se sjećam i posjeta Lavrova u Zagrebu kada se ministar vanjskih poslova vrlo pažljivo, biranim riječima, izražavao, tu se čak i poezija recitirala, na kraju i Grlić Radman je posjetio Moskvu u siječnju. Diplomacija mora imati svoj instrumentarij, pogotovo ambiciozna diplomacija koja mora zadržati neki prostor kontakta sa stranom u sukobu jer ruska politika nije neutjecajna u raznim vladama u zemljama s kojima Hrvatska još uvijek graniči, riječ je naravno o Srbiji, BiH i Crnoj Gori. Hrvatska politika morat će se prilagođavati novom stanju na terenu”.

Dodaje i kako misli da ipak ne treba brinuti oko ugoze na ovim prostorima.

“Realno gledajući mislim da Ruska Federacija u ovom trenu nema nikakve relevantne mogućnosti da intervenira na zapadnom Balkanu, no ono gdje Rusija pokazuje jednu vrstu osobite umješnosti je kontinuirani plasman dezinformacija na tom prostoru i to može stvoriti određenu konfuziju. Međutim, kada govorimo o realnim dosezima izjave ruskog veleposlanika u Sarajevu, doista ovog trenutka ne mislim da Hrvatskoj prijeti neka neposredna vojna ugroza”.