S eurozastupnikom Toninom Piculom novinarka Net.hr-a razgovarala je o proširenju EU, ratu u Ukrajini, otvorenim i skrivenim ruskim igračima na Balkanu, o Plenkoviću, Milanoviću, ali i o tome kako bira svoje stažiste.

Tonino Picula, dugogodišnji zastupnik u Europskom parlamentu, na „dramu“ koju ovih dana izaziva austrijski ministar unutarnjih poslova Gerhard Kerner svojim protestima zbog širenja Schengena, odmahuje rukom. Kaže da su to unutarnje austrijske igre, odmjeravanje snaga na austrijskoj desnici, koje neće imati posljedice za hrvatski ulazak u Schengen.

No, to je samo jedna od tema o kojoj razgovaramo s njime u velikom intervjuu za Net.hr. Picula, više puta izabran za najutjecajnijeg hrvatskog eurozastupnika, poznati SDP-ovac, ministar vanjskih poslova u Vladi Ivice Račana, danas je uključen u nekoliko ključnih europskih tijela za trasiranje europske vanjske politike: član je Odbora za vanjsku politiku, predsjednik radne skupine za zapadni Balkan i glavni izvjestitelj Parlamenta za odnose EU-a i SAD-a – te je pravi sugovornik o mogućem proširenju EU-a na Balkanu, sumnjama o ruskom utjecaju na području zapadnog Balkana, ali i snazi i budućnosti Unije, odnosno procjenama o tome je li EU ostao samo sporedni igrač oko raspleta rata u Ukrajini.

Dakako, dotakli smo se i hrvatskih kreatora politike, od Plenkovićeve odgovornosti za urušavanje institucija liberalne demokracije, do Milanovićeva izbora Dodika za „najboljeg srpskog komšiju“, a pitali smo ga i kako on bira stažiste i što misli o Matićevoj odluci da za stažistu angažira sina Zorana Milanovića.

NET.HR: Ove srijede bi Europski parlament trebao usvojiti vaše Izvješće o novoj strategiji proširenja Europske unije. Iz Izvješća se vidi kako ste se najviše fokusirali na Zapadni Balkan kao preostali dio koji nedostaje Uniji da bi bila geopolitički zaokružena cjelina. Ipak, uz mnoge pogodnosti kandidatkinjama, i rok završetka pregovora do 2030., u Izvješću se najavljuju i jasne kazne, poput ustezanja sredstava iz Pretpristupnog programa. Zašto ste se odlučili za te kazne i mislite li da će biti poticajne?

PICULA: Preporukama sam inicijalno pokušavao odgovoriti na pitanje ne samo o tome što smo danas kao EU nego što želimo biti sutra. Ruska agresija na Ukrajinu sa svim implikacijama je prva velika kriza koja je pogodila EU, a da nije negativno utjecala na politiku proširenja. Nova strategija proširenja trebala bi pomoći da EU unaprijedi svoju geopolitičku relevantnost. Predlažem promjene nekih postavki procesa proširenja: imenovanje glavnog pregovarača za svaku pojedinu kandidatkinju koja pregovara, fazno uvođenje u zajedničko tržište i programe dostupne samo članicama, reduciranje odlučivanja konsenzusom u korist kvalificirane većine, izbjegavanje zloupotrebe neriješenih bilateralnih pitanja tijekom pregovora o članstvu, uspostava posebnog mehanizma za njihovo rješavanje, ubrzati pregovore s uspješnima i sankcionirati stagnaciju i nazadovanje u pregovorima, suradnja s Uredom europskog javnog tužitelja, EU Justice Scoreboard i zaključiti tekuće pregovore o članstvu do kraja ovog desetljeća. Ukratko, buduća proširenja ne bi smjela povećati broj poludemokratskih ili nedemokratskih država članica EU-a.

NET.HR: S obzirom na to da ste član Odbora za vanjsku politiku EU parlamenta nesumnjivo ste uključeni u trasiranje mnogih odluka vezanih za rat u Ukrajini. Kako je Odbor reagirao na eksploziju projektila u Poljskoj, na incident koji se u prvim izvještajima tumačio kao moguće širenje rata?

PICULA: S obzirom na sve što je prethodilo padu rakete na istoku Poljske naravno da je prvo pitanje bilo je li to nova eskalacija rata. Međutim, reakcije Poljaka i glavnih saveznika Ukrajine, SAD-a, bila je brza, i rekao bih – odmjerena – što to je uvelike doprinijelo smirivanju situacije. Da, u Parlamentu smo odmah sazvali izvanrednu sjednicu Odbora za vanjsku politiku i pododbora za sigurnosna pitanja, na koju smo pozvali i ukrajinskog veleposlanika i veleposlanika Poljske. Ponovno smo osudili agresiju Rusije i sve pokazatelje eskalacije agresije, pretpostavili smo da je raketa bila ukrajinska, ali nije ispaljena da bi pogodila Poljsku. I Poljaci su događaj okvalificirali kao nesretni slučaj. Ukrajinci uzvraćaju na masovno bombardiranje kojem su izloženi, i, na žalost, takve nesretne pogreške se događaju. Poljaci su također rekli da je čudo što se nešto slično nije dogodilo i ranije. Na žalost, bilo je žrtava. Moramo se, dakle, suočiti s time da rat ulazi u takvu fazu da će se vjerojatno događati i ovakvi incidenti. Međutim, mora se poduzeti sve što se može da projektili ne bi zalutali kao nedavno u istočnoj Poljskoj, ili ranije kod nas u Zagrebu. Trebamo osvijestiti da ovaj rat nije nešto ograničeno na lokalni prostor Ukrajine. Događa se zapravo ono na što sam upozoravao još 2012. kao potpredsjednik parlamentarne Skupštine OESS-a: više nema lokalnih kriza, svaka kriza preko noći može postati regionalna, a onda i globalna. Sada se to demonstrira na slučaju Ukrajine. Svaki novi incident ovog tipa može dramatično zakomplicirati situaciju pa raste potreba za prevencijom. I naravno, najpoželjnije je što prije okončati agresiju Rusije na Ukrajinu.

NET.HR: Kako vi komentirate držanje EU vodstva u ovom sada već višemjesečnom ratu nakon napada Rusije na Ukrajinu? Vrlo često se stječe dojam da „glavnu riječ“ vode SAD, ili NATO, da vodstvo EU-a vodi sporednu ulogu. S obzirom na to da ste izvjestitelj Europskog parlamenta za odnose s SAD-om i autor ste izvješća sa strategijom za budućnost odnosa Europske unije i Sjedinjenih Država – kakav odnos vi zagovarate?

PICULA: Da, EU je još uvijek payer više nego player. To je stara boljka Europske unije. Ona je najveći svjetski donator razvojne pomoći, ima dugu tradiciju različitih akcija humanitarnog tipa, ali zajednička vanjska i sigurnosna politika je evidentno najslabije razvijen segment eurointegracija. Zato se i u proteklom razdoblju počelo intenzivnije razgovarati o nekim novim rješenjima, primjerice, o poziciji zajedničkog ministra vanjskih poslova. Danas imamo visokog predstavnika za zajedničku sigurnosnu i vanjsku politiku, ali instrumentarij koji mu stoji na raspolaganju je ograničen. On može samo ono što se dogovore konsenzusom sve članice EU-a. To je jedan od razloga što sam ja u svojim preporukama za proširenje, sugerirao odustajanje od principa jednoglasja – osim u slučajevima kada je zaista neophodan. Da bi se ubrzalo donošenje nekih ključnih odluka smatram važnim dati prednost odlučivanju kvalificiranom većinom. Vodstvo Europske unije je svjesno toga. Osim toga, uoči prve faze Putinove agresije usvojen Strateški kompas, ali ni to za sada nije pomoglo da Unija bude odlučnija. EU i dalje zaostaje u opskrbi i ukupnoj podršci Ukrajini kako bi se još uspješnije suprotstavila ruskoj agresiji. Ne treba, ipak, podcijeniti da je Unija primila više od šest milijuna ljudi koji su napustili Ukrajinu. To je pokazatelj da su humanitarni mehanizmi preko noći dobro profunkcionirali. Ostaje i dalje otvoreno pitanje kako ubrzati postupanje u ovakvoj krizi. Ali svako malo neka članica zaprijeti bojkotom, poput Mađarske. Bilo je situacija kada je to činila i Poljska i neke druge države što je usporavalo procese. Rekao bih da su u pravu analitičari koji ukazuju kako je Unija ostala u razvitku negdje na pola puta. Modeli odlučivanja nisu dovoljno učinkoviti. I rat u Ukrajini ih je baš ogolio. Najavljuje se pomoć od 18 milijardi eura, ali činjenice govore da su Amerikanci i Britanci efikasniji. Te zemlje izvan EU-a efikasnije održavaju sposobnost Ukrajine da opstane u ratu.

NET.HR: Tko bi mogao povući EU u odlučnije sređivanje stanja? Uvijek se promatra odnos Francuske i Njemačke, tko je jači, tko diktira tempo…

PICULA: Odnos Francuske i Njemačke dugo je bio motor Europske unije, ali danas pokazuje znakove atrofije. Njemački kancelar Scholtz i francuski predsjednik Macron očito ne nalaze lako zajednički jezik i suradnja zapinje na mnogim područjima. Primjerice, Francuska ne dopušta produženje plinovoda iz Španjolske do Njemačke kako bi Njemačka dobivala plin iz sjeverne Afrike. Ili nedavno je kancelar Scholtz kao prvi europski premijer putovao u Kinu gdje je čestitao kineskom predsjedniku Xiju Jinpingu na novom izboru kao potvrdi vrlo dvojbene politike. Ali nije pozvao Macrona iako je to signalizirano kao poželjna opcija. Europa zapravo ulazi u jedno vrlo neizvjesno razdoblje u kojem će morati jasnije odgovoriti može li se nositi sa svim ovim geopolitičkim izazovima. Kada je Ursula von der Lyen preuzimala dužnost 2019. godine najavila je  da će voditi tzv. geopolitičku Komisiju. Nakon tri godine pune raznih kriza, može se reći da geopolitika puno više oblikuje Komisiju, nego što ona uspijeva mijenjati geopolitičke odnose.

NET.HR: Kako vi ocjenjujete učinkovitost u provođenju ekonomskih sankcija protiv Rusije na području EU-a? Je li se moglo jače, drugačije…?

PICULA: Sankcije su apsolutno opravdan pokušaj utjecaja na ruski ratni stroj. Gledam na njih i kao na pokušaj rješavanja problema toksične njemačke ovisnosti o ruskim energentima. Doista je red da Njemačka preuzme najveći dio odgovornosti jer je, zahvaljujući politici Angele Merkel, i nametnula cijeloj Europi taj ekonomski i politički izazov vezanosti za ruske energente. Ovih mjeseci svjedočimo dramatičnoj njemačkoj borbi da se riješi te ovisnosti. No, i mnoge druge članice Unije imale su, odnosno, još uvijek imaju potrebu za ruskim energentima, direktno ili posredno što je razlog postupnom, opreznom i neujednačenom uvođenju sankcija. Nažalost i dalje postoje izuzeci. Recimo, tržište dijamanata. Rusi i dan danas izvoze dijamante u Europsku uniju. Govori se da i ukapljeni plin s istoka Rusije dolazi još u većim količinama nego prije rata. Sankcije su sigurno bile udar na Rusiju, ali i šok za mnoge članice Europske unije. Sankcije moraju ostati do daljnjeg, treba razmatrati i njihovo širenje, ali je njihova dosljedna implementacija ono najbitnije.

NET.HR: Orban je upravo ovih dana u mađarskim medijima kritizirao sankcije protiv Rusije, rekao je da “EU igra opasnu igru”, i da se njima uvlači sve zemlje Europske unije u rat?

PICULA: Rat na europskom kontinentu je činjenica koju nam Orban ne treba otkrivati. Bilo bi puno bolje da se njegova Vlada konačno solidarizira s žrtvom agresije i djeluje u skladu s zajedničkom politikom bloka. Europska unija je, prije svega, stvorena kao mirovni projekt nakon najvećeg rata u povijesti. Sjajna je stvar da već sedamdeset godina niti jedna članica EU-a nije izazvala neprijateljstvo na europskom tlu. Dapače, europski projekt u kontinuitetu širi prostore suradnje i prosperiteta. Ostaje, ipak, činjenica je da nisu nestale sve kontroverze između članica. Mađarska je primjer članice koja već duže vrijeme manje-više otvoreno negira neke ključne vrijednosti važne za okupljanje država u okviru EU. Možda uzrok treba tražiti u migratornim tokovima. Ali ne u tzv. prisilnim, nereguliranim migracijama iz izvaneuropskih prostora već u migracijama radne snage unutar Unije. Markantan je podatak da je između 1995. i 2015. godine više od dvadeset milijuna ljudi je otišlo iz istočne, srednje i jugoistočne Europe prema zemljama razvijene liberalne demokracije. Pokazalo se da su odlaskom ostavili ne samo golemu demografsku nego i sociološku prazninu koja je omogućila izrastanje populističkih i nacionalističkih opcija? Nije se Orban promijenio, nego su se okolnosti promijenile. Slušao sam jedan njegov vatreni govor 1992. godine u Budimpešti kada je kao lider Fidesa zvučao ne kao liberal, nego kao super liberal, zazivajući brisanje granica i europske vrijednosti. Trideset godina kasnije imamo tog istog Orbana i zapaljive govore o važnosti obrane granica i protiv temeljnih vrijednosti Europske unije.

NET.HR: I, što sada? Hoće li netko s vrha europske administracije reći Orbanu „dosta“? Ili je to tako prihvatljivo da jedna zemlja članica bude tako jako kontra Europske unije?

PICULA: Malo tko je još prije desetak godina računao na ovakav razvoj događaja. Nemojmo zaboraviti da je još uvijek na snazi Lisabonski sporazum iz 2009. godine. Ne bih volio da taj Sporazum bude zapamćen kao vrhunac povijesnog nastojanja Unije da se dublje integrira, da se uspostave europske institucije na standardima liberalne demokracije. Iskreno, meni je sada žao da osim članka 50. Sporazuma koji je iskorišten za Brexit, ne postoji i neki članak koji bi omogućio da se uz, recimo četiri petine glasova, izbaci nekoga iz Europske unije. Ne tvrdim da bi Mađarsku, ili bilo koga drugog, trebalo izbaciti preko noći, ali smatram kako bi to stvorilo politički pritisak, da bi građani mogli osvijestili situaciju da treba unutar vlastitih granica sankcionirati političare koji su njihovu zemlju doveli do ruba izbacivanja. Ovako Orban uvijek zna da će netko sličan njemu na Vijeću dići ruku protiv sankcioniranja njegovih opstrukcija. Ukratko, smatram da je ova ratna situacija u Ukrajini dovela do toga da treba razmotriti bi li trebalo mijenjati Lisabonski sporazum na način da se penalizira destrukciju unutar EU-a. U suprotnom, pozicija Unije će samo slabiti u geopolitičkim nadmetanjima.

NET.HR: I u Hrvatskoj se problematizira nazadovanje liberalne demokracije, odnosno, slabljenje nezavisnih institucija. Često se kaže da je bilo najbolje uoči ulaska u EU, a onda se opet – popustilo…

PICULA: Činilo se doista uoči ulaska u EU da poprimamo obrise države koja počinje razvijati čvršće liberalne demokratske institucije, da pravosuđe počinje funkcionirati. S druge strane, bilo je već tada indicija, na temelju nekih drugih iskustava, da će nakon ulaska Hrvatske u EU uslijediti prava eksplozija tzv. identitetskih pitanja, svega onog što je bilo donekle prigušeno u tom razdoblju iščekivanja da uđemo u NATO, pa onda u EU. U javnom prostoru se otvorila cijela sila dilema, a s obzirom da je većina društva u Hrvatskoj konzervativna, vrlo brzo je to sve skupa počelo izgledati kao negacija nekih demokratskih prava i stečevina. U tom smislu, razdoblje od 2013. do danas izgleda zapravo kao nekakvo cupkanje na mjestu ili čak nazadovanje. I u sustavima obrazovanja, u zdravstvu i pravosuđu. Jedino je zadovoljno onih cca 25 posto hrvatskih birača koji uvijek glasaju za HDZ. Njima je dobro u okolnostima koje generalno nisu tako dobre. Ali to onaj dio konzervativnih birača, kakve nalazimo i u Poljskoj ili nekim drugim zemljama Europe, koji će uvijek glasati za društveni status quo pa makar im vlast priuštila kišu sjekira po glavama.

NET.HR: Kolika je odgovornost Andreja Plenkovića, koji je preuzeo HDZ i postao premijer uz naglašavanje proeuropske orijentacije, za ovu stagnaciju ili nazadovanje u implementaciji europskih vrijednosti u Hrvatskoj?

PICULA: Predsjednik Vlade koji se ponosi svojim rekordno dugim stažem na čelu vlade, sigurno snosi dobar dio odgovornosti za stanje nacije. On nesumnjivo dobro poznaje i rad europskih institucija i važnost europskih vrijednosti, ali definitivno nije ispunio očekivanja s kojima je dočekan nakon što je po povratku iz Bruxellesa preuzeo stranku, a onda postao i premijer. Nakon Karamarka i drugih vrludanja HDZ-a, od njega se doista očekivao zaokret kojeg je osobno i najavljivao. No, vrijeme je da priznamo kako je on ipak – još samo jedan predsjednik HDZ-a u nizu od ranih devedesetih. On i njegov unutarnji krug su uglavnom samo evidentičari hrvatske stagnacije. Da, u njegovom mandatu ćemo ući u Schengen i u eurozonu. Ali to su dugoročni procesi koji su započeti još prije njega i njegovom doprinosu treba dati realniju dimenziju. Znamo kakva je Hrvatska ušla u EU, pa danas treba postaviti pitanje kakva Hrvatska ulazi u eurozonu i Schengen, kakva je deset godina nakon članstva. Sigurno bi mogla biti u mnogo boljem stanju.

NET.HR: Vratimo se još malo na provođenje sankcija protiv Rusije, ovaj puta na nacionalnoj razini. U Hrvatskoj se sankcijama bavi Međuresorna skupina formirana pri MVEP-u koja dobar dio postupaka krije jer je proglasila „povjerljivost“. Kakav je vaš stav: je li Vlada RH trebala biti transparentnija u provođenju sankcija?

PICULA: Ne vidim razloga za posebnu tajnost. Mislim da se sada već možemo uspoređivati s drugim članicama Unije, kako je tko objavljivao podatke o tome, kome je i kako blokirana imovina. Nema razloga da u Hrvatskoj bude drugačije. A možda u Hrvatskoj postoji problem slučajeva poslovanja sa sumnjivim ruskim kapitalom započetih i prije rata. Zabrinjava ako je takvih suspektnih poslovnih poduhvata s kapitalom vezanim za Putinov režim uopće bilo. Bilo kako bilo, tajnovitost oko toga kako se propisane sankcije provode u Hrvatskoj – proizvodi sumnje.

NET.HR: Vrlo često se spekulira oko intenziteta ruskog utjecaja na području Balkana. Tko su glavni proruski igrači? Vučić izgleda želi sjediti na dva stolca…?

PICULA: Za Vučića je bolje reći: najmanje na dva stolca. Problem su vidljivi ruski igrači, ali su problem i nevidljivi. Vučić i Dodik, kao i npr. Demokratski front u Crnoj gori – su političari koji čak ponosno ističu naklonost Putinu. No, osim tih golim okom vidljivih zaljubljenika u Kremlj postoji još cijela jedna vojska, ali u kravatama i sakoima, koji i dalje ustrajno rade na erodiranju zapadnih demokratskih sustava. Uspjeli su, po vlastitim priznanjima, utjecati na izbore u Americi 2016., na referendum oko Brexita, a sponzorirano djeluju i u mnogim drugim državama, od Marie Le Pen u Francuskoj ili Salvinija u Italiji.

Ne plasira se njihovim kanalima otvorena propaganda a la Sjeverna Koreja, oni djeluju perfidnije želeći među građanima stvoriti atmosferu odbojnosti prema nositeljima vrijednosti liberalne demokracije. Europa se tek sada suočava s izazovom za kojeg nije bila spremna. U Europskom parlamentu je prije tri godine osnovan poseban Odbor za borbu protiv dezinformacija čiji sam član. Pokrenuo sam i nekoliko projekata za osvješćivanje problema i aktivnu borbu protiv dezinformacija i ovdje u Hrvatskoj. No, što se tiče europske razine, još je mnogo prostora za odlučniju borbu protiv te na prvi pogled nevidljive mreže širenja ruskog utjecaja.

NET.HR: Spomenuli ste Milorada Dodika kao jednog od onih koji je otvoreno na strani Putina, doslovno ga je uključio u svoju predizbornu kampanju na nedavnim izborima u BiH. A naš predsjednik Zoran Milanović kaže da „takvog Srbina želi za komšiju“. 

PICULA: Ne dijelim takva razmišljanja. Ipak, da nešto kažem i u prilog njegovom stajalištu. Znate kako sam ja upoznao Milorada Dodika? Uz posredovanje Madeleine Albright, kao ministar vanjskih poslova u Banjoj Luci 2000. godine. Tada je on važio za američkog igrača u BiH. Smatralo ga se političarem koji će se znati suprotstaviti velikosrpskoj politici. Sjećam se da smo razgovarali o nekom zajedničkom projektu čišćenja korita Save. Ali i on je izgleda, kao Viktor Orban, zaključio s protokom vremena, da u uvjetima opće stagnacije najbolje prolazi nacionalistička retorika. U zemlji koja je predugo ostavljena da se sama batrga sa svojim i tuđim deficitima, umjesto da se razvija efikasniji model funkcioniranja jedne multinacionalna država na putu prema Europskoj uniji, Dodik se etablirao jedan od najvećih šovena u regiji. Mene u velikoj mjeri podsjeća na Slobodna Miloševića. Nije nacionalist u kontinuitetu, ali obožava vlast. Kada je osvijestio da je za dolazak i ostanak na vlasti najbolje zaigrati na šovinizam, onda je odlučio stisnuti gas. A dodatak drami u RS je nepostojanje prave alternative: sjetimo se stajališta gradonačelnika Banje Luke ili Jelene Trivić kao kandidatkinje ujedinjene oporbe. No, da budem precizan: Milorad Dodik nije političar prema kojem bi u Hrvatskoj trebalo gajiti političke simpatije. Baš suprotno, treba ga identificirati kao jedan od problema zbog kojih BiH tetura kao nefunkcionalna država.

NET.HR: Vi ste zagovarali i sankcije protiv njega?

PICULA: Potpisao sam nekoliko takvih zahtjeva.

NET.HR: Predsjednik Milanović se javno usprotivio uvođenju sankcija protiv Dodika…

PICULA: Njegov izbor Dodika kao partnera u razgovorima o stanju u BiH samo govori kakvu viziju te zemlje ima naš predsjednik. Sankcije su bile tražene da se obuzda širenje utjecaja Milorada Dodika i daljnje rastakanje institucija u BiH. Skupina zastupnika Europskog parlamenta pisala je svim ministrima vanjskih poslova navodeći da to što radi Dodik predstavlja opasnost za integritet BiH i mir na zapadnom Balkanu. Dobili smo samo jedan odgovor. I to od ministra vanjskih poslova Mađarske koji nam je odgovorio da smo u krivu. A zašto nam ostalih 26 ministara nam nije odgovorilo? To je pravi problem. Oni koji imaju utjecaja ne reagiraju, ili reagiraju prekasno. A dotad će mreža interesa u kojoj je Dodik faktor nesmetano rasti.

NET.HR: Dodik nije samo političar nego ima i razgranat biznis koji vodi vrlo netransparentno. Posluje i po Europi…Je li osviješten problem Milorada Dodika kao jednog od generatora korupcije? 

PICULA: Nedavno je Europska unija uskratila financiranje dva projekta za Republiku Srpsku vrijedna 600 milijuna eura na temelju uvida u stanje stvari. Dakle, nešto se ipak pomiče. No, što se tiče korupcije, dokle god nema generalnih rješenja za borbu protiv korupcije, postoji stanovita doza opreza u intenzitetu mjera protiv jednog političara. No, mislim da i na temelju poteza povjerenika Schmidta u BiH nakon izbora možemo zaključiti kako se međunarodna zajednica počinje snažnije angažirati u BiH. Prvi put nakon deset godina. A nema ključnog iskoraka za BiH dok se ne saniraju odnosi između Bošnjaka i Hrvata u Federaciji. Schmidt vraća balans u te odnose, ali naravno, treba očekivati daljnju nadogradnju.

NET.HR: Kako komentirate uključivanje predsjednika Milanovića oko izbora u BiH?

PICULA: Nije jasno što je htio postići. Dobio je doduše puno medijske pažnje, sukobio se s mnogima, ali ne znam je li taj angažman donio ikakav pomak.

NET.HR: A što kažete na Milanovićevo protivljenje obuci ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj?

PICULA: Smatram da se radi o pogrešnom dekodiranju stanja stvari. Ukrajinci se u ovoj fazi rata ne mogu obraniti diplomatskim finesama. Uz suvremene sustave naoružanja, dobra obučenost je od krucijalne važnosti. Hrvatska vojska je jedna od tek nekoliko oružanih sila u NATO-u s neposrednim ratnim iskustvom. Obuka ukrajinskih vojnika bi bio važan način iskazivanja daljnje solidarnosti s napadnutom zemljom.

NET.HR: Sada je već prošlo nekoliko godina Milanovićeva predsjedničkog mandata: kada sumirate njegove vanjskopolitičke poteze i glavne poruke – jeste li iznenađeni? Jeste li očekivali da će Milanović kao predsjednik i sukreator vanjske politike trasirati drugačiji put?

PICULA: On je dužnost preuzimao s prilično jasnim stavovima. Ako usporedimo njegov inauguracijski govor s ovim što sada radi – kao da se radi o dva različita političara. Mislim da je dio svojih birača sigurno zbunio, da ne kažem posve razočarao. Ne znam je li uspio trajno dobiti nove birače, npr. one koji ga nisu mogli vidjeti nacrtanog dok je bio predsjednik SDP-a i premijer.

NET.HR: I neki njegovi istupi su ocijenjeni kao – proruski.

PICULA: Tako izgledaju, ali ne bih rekao da je Milanović „ruski igrač“. Međutim, pomogao je da se i u Hrvatskoj pojavi “ruski problem”. Njemačka, recimo, odavno ima autentični ruski problem. Njemački SDP je dosta dugo bilo žrtva ideologema da trgovina i energetsko povezivanje s Rusijom može biti ne samo obostrano korisno jer će Njemačka dobiti jeftini plin nego će u suprotnom pravcu poteći –  demokracija europskog tipa. Sad se tek vide razmjeri i posljedice te iluzije. Ali Hrvatska, uglavnom, nije imala taj unutarnji konflikt do trenutka kada je i predsjednik počeo relativizirati Ukrajinu kao žrtvu i Rusiju kao agresora.

NET.HR:  „Dugoočekivana“ vijest je napokon stigla, objavili ste na svom Facebook profilu 10. studenoga kada je Europski parlament izglasao ulazak Hrvatske u Schengen, te ste tako i sami naglasili da je taj proces doista trajao vrlo dugo. Koji su ključni razlozi te duljine čekanja?

PICULA: Trebalo je zadovoljiti i tehničke i političke kriterije, što u nije bilo baš jednostavno u krizi funkcioniranja samog šengenskog sustava.

NET.HR: Zašto? Zbog nasilja prema migrantima na granici, ili je bilo i drugih razloga?

PICULA: Nemojmo zaboraviti da Schengen obuhvaća oko 50 tisuća kilometara granica i da se tijekom našeg spremanja za Schengen dogodilo i premijerno sužavanje EU – Brexit. Od 2005. do 2013. zemlje članice su uvele unutarnje kontrole na šengenskim granicama svega 37 puta, a od 2015. do danas gotovo 300 puta. Dakle, ulazili smo u kriznom razdoblju što je sigurno usporilo proces. Trajalo je opremanje, obuka, ali svoj doprinos je dala i percepcija kako se Zagreb nosi s nereguliranim migracijama. Konačan rezultat je značajno postignuće za Hrvatsku. Valja podsjetiti da Rumunjska i Bugarska čekaju i dalje, bez velikih izgleda da skoro budu obuhvaćene Schengenom. Ozbiljne rezerve imaju i Nizozemci i Šveđani zato što obje zemlje i dalje imaju problem s korupcijom i organiziranim kriminalom – iako su tehnički posve spremne. Vjerujem da će se pozitivno riješiti prošlotjedno iskakanje austrijskog ministra unutarnjih poslova kada se usprotivio proširenju Schengena. Mislim da je to posljedica odmjeravanja snaga na austrijskoj desnici jer su migracije itekako utjecajna tema na njihovoj političkoj sceni.

NET.HR: Hrvatskoj je ostao dodatni nadzor zbog zabilježenog nasilja prema migrantima?

PICULA: Prihvatili smo obvezu nove generacije da šest mjeseci nakon ulaska u pisanom obliku objasnimo kako osiguravamo zaštitu temeljnih ljudskih prava na samoj granici dok Komisija ima obvezu kontrolirati stanje na granici, odnosno, raditi i tematske kontrole. Nadam se da će takav oblik nadzora postati šengenska baština, to jest, obvezivati i buduće zemlje pristupnice u Schengen, a retroaktivno i one koje već jesu unutar sustava.

NET.HR: Otkriće da je uredu euro zastupnika Freda Matića angažiran kao stažist sin predsjednika Zorana Milanovića izazvalo je buru u javnosti i propitivanje po kojim kriterijima svi zastupnici biraju stažiste. Kakav je vaš kriterij?

PICULA: Jedan od dvoje mojih asistenta u uredu u Bruxellesu je bivši stažist, a stažirao je jer se s uspjehom javio na javni natječaj. S drugom asistenticom sam počeo suradnju još dok sam bio zastupnik u Saboru. Ona se pak odlučila sudjelovati na programu “Stažiram u Hrvatskom saboru”. Trenutno nemam u uredu stažiste, ali ranije sam ih birao na temelju natječaja koje sam objavljivao na Facebooku ili na fakultetima. Najmotiviraniji su bili studenti s politologije, prava, uopće društvenih znanosti. Pored engleskog, tražio sam i poznavanje još ponekog stranog jezika.

NET.HR: Je li među vašim stažistima bilo djece pripadnika političke ili poslovne elite?

PICULA: Nakon izbora stažista nisam propitivao tko je čiji sin ili kći.

NET.HR: Kako komentirate „obranu“ kolege Matića, da trećinu uzima „po preporuci prijatelja“? Nije li to primjer nepotizma koji je dubinski zatrovao hrvatsko društvo?

PICULA: Svatko ima svoj strateški kompas. Bez obzira na medijski atraktivne slučajeve i legitimne kritike, ne treba diskvalificirati nekoga zbog toga tko su mu roditelji. Međutim, uloga roditelja nikako ne bi trebala biti presudna u karijernim prilikama.

NET.HR: Ali zar SDP ne predbacuje HDZ-u nepotizam, i tvrdi da se zalaže za društvo u kojem svi mladi imaju jednake mogućnosti, a ovo je primjer da ipak neki idu „po vezi“?

PICULA: Izbor stažista, odnosno neposrednih suradnika, u uredu zastupnika u Europskom parlamentu je donekle specifičan. Međutim, zastupnici pri tome biraju i način kako će i u kojoj mjeri istovremeno slijediti principe za koje se javno zalažu u svom političkom djelovanju.