Danas se u Saboru raspravljalo i o rezultatima izvještaju istražnog povjerenstva o poslovima što su ih s državom sklapale tvrtke Radimira Čačića i Zlatka Tomčića dok su bili visoki državni dužnosnici, odnosno ministar graditeljstva i predsjednik Sabora.

Predsjednik Povjerenstva Nenad Stazić upozorio je kako se ono u svojem radu suočavalo s dva velika problema. Jedan je da mu je Sabor povjerio zadaću da po svaku cijenu utvrdi nezakonito djelovanje Čačića i Tomčića, a drugi je da su ministarstva
potrebnu dokumentaciju dostavljala “na kapaljku”.

Povjerenstvo je tijelima državne uprave tijekom svog rada uputilo pet zahtjeva za dostavu dokumentacije, ali ni nakon toga Povjerenstvu nije dostavljena sva tražena dokumentacija. Dio dokumentacije koju do tada nisu dostavila tijela državne uprave, Povjerenstvu je predala gospođa Alenka Košiša Čičin Šain, a dio dokumentacije g. Ljudevit Herceg, koji su pred Povjerenstvo stupili u svojstvu svjedoka. Najneobičnije je u tome to da su tijela državne vlasti, dakle Vlada i ministarstva, pojedine, a više puta tražene dokumente, koji potvrđuju zakonitost postupanja, Povjerenstvu dostavili tek onda kada se saznalo da su ih Povjerenstvu predali svjedoci, to jest kada je postalo jasno da se takvi dokumenti više ne mogu skrivati u ladicama Vlade. Sama činjenica da su nakon svjedočenja pronađeni i dostavljeni Povjerenstvu dokazuje da su u arhivama Vlade postojali i prije te je takav razvoj događaja g. Jozu Radoša naveo na zaključak, iskazan u jednom od njegovih izdvojenih mišljenja, kako je Vlada nedostavljanjem bitnih dokumenata namjerno otežavala rad Povjerenstva. Ovakav stav mogla bi potkrijepiti činjenica da je zadnja tražena dokumentacija u službu Povjerenstva pristigla 18. kolovoza 2005. u poslijepodnevnim satima, samo 6 dana prije isteka roka u kojem je Povjerenstvo bilo dužno završiti svoj rad.

Dužnost predsjednika Povjerenstva, nastavio je Stazić, nalaže mi upozoriti sve kolege zastupnike da će u ovom Izvješću naći i Izdvojeno mišljenje člana Povjerenstva, g. Piplovića u kojem on drugačije vidi probleme u radu Povjerenstva. Ali dužnost mi je isto tako upozoriti da su svi zaključci kojima se od Vlade u pet navrata tražilo da dostavi tražene dokumente, kao i oni kojima se konstatira da Vlada tražene dokumente ne dostavlja, donošeni na Povjerenstvu jednoglasno, dakle i glasom g. Piplovića, kao i to da je g. Piplović glasao za cjelokupno Izvješće u kojem se nalazi i prijedlog mjere prema Vladi Republike Hrvatske, što zapravo znači da u svom izdvojenom mišljenju g. Piplović polemizira s vlastitim mišljenjem pet puta iskazanim tijekom rada Povjerenstva i svojim mišljenjem iskazanim kod prihvaćanja cjelokupnog Izvješća. Ali, u tome, kao što će se kasnije vidjeti, neće ostati usamljen.

Povjerenstvo je izdvojeno proučilo slučaj „Capital ing-a“ u djelomičnom vlasništvu g. Zlatka Tomčića, a posebno tvrtke koje se povezuju s imenom Radimira Čačića.

Za g. Zlatka Tomčića i „Capital ing.“ Povjerenstvo je jednoglasno zaključilo:

 

1. da je Zlatko Tomčić vlasnik temeljnog uloga u “Capital ingu“ u iznosu od 8.300,00 kuna ili 22% što je uredno prijavljeno u njegovoj imovinskoj kartici,

2. da je sve ugovore s tijelima državne vlasti potpisivao Davor Plenković, direktor „Capital ing.a“, a u ministarstvima za to ovlaštene osobe,

3. da je sva stručna povjerenstva, temeljem zakona, imenovao resorni ministar, kome su, opet temeljem zakona, i odgovarala za svoj rad, 4. da “Capital ing“ nije sklapao ugovore s pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske, a da je s tijelima državne vlasti, odnosno ministarstvima, od ukupno 2394 sklopljena ugovora, zaključio 52 što predstavlja 0,23% vrijednosti ukupno sklopljenih ugovora,

5. da je dio ugovora koje je “Capital ing“ sklapao s ministarstvima sklopljen po tada važećim propisima,

6. da se za dio ugovora to ne može sa sigurnošću utvrditi jer nedostaje dokumentacija, bilo zato što ih ministarstva nisu bila dužna čuvati, bilo zato što nadležna tijela nisu dostavila traženu dokumentaciju, o čemu sam govorio na početku izlaganja,

7. da dva ugovora nisu u potpunosti sklopljena s važećim propisima, te konačno

8. da Povjerenstvo ne može zaključiti da je Tomčić pogodovao tvrtki „Capitaal ing“ u postupcima zaključivanja ugovora s tijelima državne uprave.

 

S četiri tvrtke koje se navode u Odluci o osnivanju, a koje se povezuju s imenom Radimira Čačića, Povjerenstvo je imalo više problema, pa je angažiralo ovlaštenog sudskog vještaka iz područja financija, računovodstva i knjigovodstva, Zrinka Ručevića te mu povjerilo zadaću knjigovodstvenog vještačenja.

Konačna je analiza pokazala:

1. da su četiri promatrane tvrtke s tijelima državne vlasti i pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske u promatranom razdoblju sklopile ukupno 63 ugovora,

2. da vrijednost svih ugovorenih radova koja su ministarstva u promatranom razdoblju sklopila s te četiri promatrane tvrtke predstavlja 2,65% vrijednosti ukupno sklopljenih ugovora,

3. da su sve ugovore u ime državnih tijela, temeljem zakona, sklapale za to ovlaštene osobe,

4. da su stručna povjerenstva imenovana na zakonit način,

5. da za dva ugovora ne možemo ustanoviti jesu li sklopljena po tada važećim propisima, jer tijela državne uprave nisu Povjerenstvu dostavila svu traženu dokumentaciju, te

6. da pet ugovora nije sklopljeno po tada važećim propisima.

 

Na pitanju je li Čačić pogodovao pri sklapanju poslova s četiri trgovačka društva s kojima je vlasnički povezan, Povjerenstvo se podijelilo.

Četiri člana povjerenstva, pripadnici parlamentarne većine, usvojili su zaključak po kojemu činjenica da su ugovori kao pravni poslovi zaključivani između trgovačkih društava u vlasništvu državnog dužnosnika Radimira Čačića, tada ministra za javne radove, obnovu i graditeljstvo, s jedne strane i Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo Republike Hrvatske, s druge strane, koje ta ista osoba po zakonu zastupa, upućuje na odnose pogodovanja u postupcima zaključivanja predmetnih ugovora.

Odnos pogodovanja proizlazi iz vlasničko pravnih ovlaštenja te prava i obveza koji iz strukture vlasništva trgovačkih društava proizlazi i ne može se anulirati ustupanjem ovlasti za zastupanje osobama koje su u odnosu podređenosti te za svoj rad odgovaraju tom istom državnom dužnosniku – Radimiru Čačiću, ministru, koji je odgovorna osoba za sve poslove pripreme i provedbe postupka nabave i realizacije programa Društveno poticajne stanogradnje.

Ovaj zaključak, izglasan od većine, postao je službeni zaključak Povjerenstva.

Izdvojeno mišljenje na taj zaključak dao je član Povjerenstva Jozo Radoš koji smatra da je zaključak o pogodovanju donesen bez ikakvog utemeljenja jer da se u tijeku rada Povjerenstva ni u jednom trenutku nije otvorila rasprava o pogodovanju niti je o tome donesen bilo kakav prethodni zaključak

Iz same činjenice da je Radimir Čačić bio ministar u Ministarstvu za javne radove, obnovu i graditeljstvo s kojim su tvrtke kojima je bio vlasnik sklapale poslove ne proizlazi zaključak o pogodovanju. Ta činjenica je bila poznata i prije osnivanja Povjerenstva i glavni motiv za njegovo osnivanje. Povjerenstvo je trebalo dokazati da je zbog te činjenice došlo do pogodovanja što Povjerenstvo nije utvrdilo, smatra Radoš.

I končano, predsjednik Povjerenstva Nenad Stazić i članica Ljubica Lalić u odnosu na pitanje pogodovanja od strane g. Radimira Čačića, dali su svoje izdvojeno mišljenje držeći da se nakon analize pristigle dokumentacije i ispitivanja svjedoka, NIJE MOGLO utvrditi da je Radimir Čačić pogodovao tvrtkama s kojima je vlasnički povezan.

Međutim, kažu dalje Stazić i Lalićeva, svjesni smo činjenice da je Radimir Čačić u promatranom razdoblju bio državni dužnosnik, a istovremeno kroz povezana društva Coning grupe i djelomični suvlasnik onih trgovačkih društava koja su zaključivala ugovore s tijelima državne uprave, pa i ministarstvom kojemu je Čačić bio ministar pa stoga upućujemo na prijedlog Mjere 1 ovoga Izvješća.

I tako dolazimo do prijedloga mjera prihvaćenih većinom glasova i na koje nema nikakvih izdvojenih, alternativnih prijedloga, koje dakle predstavljaju služeni stav Povjerenstva i koje Povjerenstvo predlaže Saboru da ih prihvati.

Prvom mjerom obvezuje se Vlada da u roku od 6 mjeseci pripremi i u Sabor uputi izmjene i dopune Zakona o sprječavanju sukoba interesa po kojem trgovačka društva u kojima neki dužnosnik ili s njim povezane osobe imaju bilo kakav vlasnički udjel, ne mogu sklapati ugovore s državnim tijelima i pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske, jedinicama lokalne i područne samouprave, te pravnim osobama u njihovu vlasništvu.

Drugom mjerom Povjerenstvo predlaže da se cijelo ovo izvješće kao i sva prikupljena dokumentacija uputiti nadležnom Povjerenstvu za sprečavanje sukoba interesa na daljnje postupanje.

Trećom mjerom obvezuje se Vlada Republike Hrvatske da utvrdi razloge zbog kojih tijela državne uprave nisu dostavila dokumentaciju Povjerenstvu, odnosno razloge zbog kojih su kasnila s dostavom dokumentacije te da o tome u roku od 90 dana podnese izvješće Hrvatskom saboru.