Ove godine obilježavamo Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama u posebnim uvjetima. Situacija sa Covidom 19 zatvorila je obitelji u njihova četiri zida, a što se doista događa saznat ćemo tek kada ova kriza prođe, nažalost za mnoge žene i djecu prekasno.

Žene spadaju među najteže kolateralne žrtve pandemije koronavirusom, ali u Hrvatskoj su uglavnom kao takve prešućene. Rodno uvjetovano nasilje je i danas sveprisutno i vidljivo na različite načine. Pojavljuje se u raznim okruženjima, od obitelji i doma do radnog mjesta i javnih prostora. Uzroci su mnogobrojni, a temelje se na patrijarhalnim obrascima ponašanja i definiranja rodnih uloga i odnosa između žena i muškaraca.

Podsjetimo se, Deklaracija Ujedinjenih naroda o uklanjanju nasilja nad ženama jasno propisuje da žene imaju pravo na život, jednakost, slobodu i sigurnost, pravo na jednaku zaštitu pred zakonom, na pošteđenost i zaštitu od svih oblika diskriminacije, pravo na najviše moguće standarde fizičkog i mentalnog zdravlja, pravo na pravedne i povoljne uvjete rada, te pravo da ne budu izložene mobbingu, mučenju ili drugim okrutnim, nehumanim i ponižavajućim postupcima i kaznama.

Tužna je istina i činjenica da često ni žena ni njen život ne vrijede puno. Posljednji događaji pokazuju da partnersko nasilje ne poznaje dob, klasnu pripadnost ili socijalni status – zlostavljači i ubojice mogu se pronaći u svim profesijama i socijalnim strukturama. Zakazali su svi u nizu – policija, sudstvo, obrazovni sustav, sustav socijalne zaštite. Zakazalo je društvo.

Procjenjuje se da je u Hrvatskoj svakih 15 minuta fizički zlostavljana jedna žena. Vjerujemo da su brojke zapravo puno veće jer nažalost većina nasilja i nasilnika ostaje neregistrirana, žene u strahu ne prijavljuju počinitelje.

Objava istinitih priča i iskustava žena svih dobi, o fizičkom i verbalnom nasilju kojega doživljavaju u javnom prostoru, stavila je u prvi plan pitanje prihvaćanja i razumijevanja žena, ali i problem njihove (ne)sigurnosti. Krajnje je vrijeme da se to promijeni.

Izuzetno je važna društvena osuda nasilja i potreba učinkovitog sustavnog djelovanja svih institucija nadležnih za zaštitu žrtava i kažnjavanje počinitelja, kao i rad na prevenciji i osvješćivanju suradnje, tolerancije i ravnopravnosti kao jedinog mogućeg načina napretka društva u zaštiti ljudskih prava.

Učimo od početka! Uvedimo građanski odgoj u škole da naša djeca usvajaju vrijednosti za tolerantno i zdravo društvo bez netolerancije, nasilja i diskriminacije. Važna je provedba Istanbulske konvencije, koja je ratificirana, ali nažalost i dalje se ne provodi u praksi.

Pitamo se što je s premijerovim svojedobnim obećanjem novih sigurnih skloništa za žene žrtve nasilja, jer ih u svim županijama nema, a žrtve ne mogu čekati.

Pozivamo sve naše sugrađanke i sugrađane, da osvijestimo problematiku nasilja nad ženama. Prepoznajmo i pomozimo žrtvama nasilja. Svako izbjegavanje istine i umanjivanje problema ima visoku cijenu koja kad-tad dolazi na naplatu.