Opća skupština Ujedinjenih naroda, na prijedlog Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO), ovu je godinu (2022.) proglasila Međunarodnom godinom malog obalnog ribarstva i akvakulture kako bi se istaknula njihova vrijednost i važnost. U Hrvatskoj se malim obalnim ribolovom bave mala obiteljska poduzeća, kao pravne osobe, obrti i fizičke osobe. U akvakulturi pretežito su prisutni u školjkarstvu kroz uzgoj dagnji i kamenica. Broj zaposlenih najčešće se kreće od jednog do deset. Većina zaposlenih osigurani su na minimalne plaće što govori o malim prihodima koji se nadoknađuju većim radnim naporom i dužim boravkom na moru.

Ostvarenim ulovom pokušava se podmiriti troškove i nešto zaraditi za goli život. Bavljenje malim obalnim ribarstvom često zahtijeva snalaženje i dodatno znanje, ne samo u ulovu ribe već i u održavanju ulovne opreme i tehničkih sustava na brodu, ne bi li se smanjili troškovi i nadoknadio gubitak uzrokovan lošim vremenom i lovostajem. Veliku ulogu u svim tim aktivnostima imaju i žene: supruge, majke, sestre i kćeri koje rade sve pomoćne poslove, a neke od njih rade i na ulovnim brodovima.

Međutim, svi oni ne govore puno, šute, trpe i godinama ne ukazuju na svoj težak položaj. Koliko je teško bavljenje ovom djelatnošću govore nam i situacije u kojima se ne rijetko nađe ribarski brod kojem, zbog ekstremnih vremenskih prilika nevera i oluja, prijeti potonuće, a posadu često čine otac, sin, brat. To se nažalost dogodilo i ove godine kada je kod otoka Iža u zadarskom arhipelagu potonuo ribarski brod za ulov sitne plave ribe „Atlant“.

Socijalna slika ovih ribarskih zajednica nije dobra, teško se živi, a mladi ljudi iz obitelji odlaze i školuju se za druga zanimanja. Sve ovo dovodi do iseljavanja, odlazak u gradove i gubljenja kulturnog identiteta određenog područja. Mnoge ribarske obiteljske zajednice završavaju svoju aktivnost starenjem ribara čime dolazi do gašenja dugogodišnje djelatnosti koja je osiguravala opstanak i život. Nažalost, ovakva je situacija na cijelom priobalju i naseljenim otocima u Hrvatskoj.

Što napraviti, kako pomoći i kako na održiv način očuvati ovu još vrlo kratko vitalnu zajednicu, jer joj prijeti potpuni nestanak?

1. Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za ribarstvo mora žurno u svim jedinicama lokalne i regionalne samouprave prepoznati i okupiti ribare nositelje tih zajednica i izravno im pomoći u rješavanju njihovih prioritetnih problema i pripremi projekata.
2. Stalno ih informirati o mogućnostima koje mogu koristiti u modernizaciji svojih brodova i zanavljanju ulovne opreme i to sa većim postotkom bespovratne pomoći.
3. Nakon konsolidacije, poticati ih da se organiziraju u ribarske zadruge radi plasmana i prodaje vlastitog ulova, nabave repromaterijala te pristupa EU Fondu za ribarstvo, pomorstvo i akvakulturu.
4. Sufinanciranjem cijene plavog dizela i obeštećenjem od šteta koju im čine predatori, poput dupina, na mrežama.
5. U okviru Programa za ribarstvo i akvakulturu 2021-2027 osmisliti adekvatne mjere usmjerene na rješavanje problema malih ribara, pogotovo mlađih osoba kako bi se očuvao tradicijski život i očuvala ribarska obitelj.
6. Poticati male ribare na preradu ulovljene ribe soljenjem, sušenjem, dimljenjem i proizvodnjom namaza u malim količinama koje bi onda kao tradicijske specijalitete mogli prodavati izravno na kućnom pragu pogotovo u vrijeme turističke sezone.
7. Mali obalni ribolov koji prepoznaje Zakon o morskom ribarstvu je nepravedan prema stanovnicima obalnih područja koji godinama žive tradicijski i zahtjeva dublju analizu.
8. Posebnu pažnju treba posvetiti održivom ribarstvu kroz adekvatne planove upravljanja ribolovom kako bi se između ostalog spriječio prelov nedoraslih jedinki.

Ukazujući na težak položaj naše male obalne ribarske zajednice želimo skrenuti pozornost na iznimnu važnost njihovog opstanka, zapošljavanja na otocima i priobalju, održivog razvoja ribarstva i akvakulture, morskog okoliša i očuvanje ribarske tradicije. Poručujemo nadležnima iz Ministarstvu poljoprivrede, da se makar, u ovoj 2022. Međunarodnoj godini obalnog ribarstva i akvakulture trebalo sjetiti i više pažnje posvetiti tim ribarima i njihovim obiteljima, bilo da se radi o malim tvrtkama ili ribarskim obrtima.