Branko Grčić i Sanja Radolović, saborski zastupnik i saborska zastupnica iz redova SDP-a danas su u Hrvatskom saboru održali tiskovnu konferenciju na temu nedonošenja Nacionalne razvojne strategije i problema u procesu prijave i provedbe projekata financiranih iz fondova Europske unije.

Branko Grčić otvorio je tiskovnu konferenciju rekavši kako još uvijek nacrt Nacionalne razvojne strategije nije upućen u proceduru, a ono što se neslužbeno zna jest kako su recenzenti kritizirali navedeni dokument, budući da nerealistično prikazuje kretanje pokazatelja hrvatskog gospodarstva, ali i društvene prilike u cjelini. Grčić je zatim istaknuo kako trenutačno sustav upravljanja i kontrole EU fondova bitno zaostaje za planiranim ciljevima i outputima te je upravo tih 39% isplaćenih sredstava rezultat nefuncioniranja sustava. Zaključno, Grčić je istaknuo kako će rezultat kašnjenja donošenje Nacionalne razvojne strategije biti i kašnjenje u programiranju za sljedeći sedmogodišnji proračunski okvir EU-a.

Sanja Radolović se zatim se nadovezala i rekla da će Hrvatskoj od 2021. – 2027. biti na raspolaganju 12,7 milijardi eura plus novci za oporavak i jačanje gospodarstva od pandemije Covid 19, međutim Hrvatska nema provedbene kapacitete za povlačenje i provedbu istih. Naime, kaže Radolović, sustav je u velikom kaosu, ne raspisuju se niti natječaji predviđeni indikativnim planom objave natječaja, a isti se i ne ažuriraju redovito (najčešće je potrebno ažuriranje indikativnog datuma objave natječaja), što korisnicima i konzultantima predstavlja problem u planiranju daljnjeg poslovanja. Fond za sufinanciranje projekata za jedinice za lokalne i regionalne samouprave je ukinut, odnosno nema raspoloživih sredstava, a kašnjenje u isplati sredstava po Zahtjevima za nadoknadom sredstava neke je jedinice lokalne i regionalne  samouprave doveo na rub financijskog kolapsa. Kašnjenje u odobravanju zahtjeva za predujam, zahtjeva za nadoknadom sredstava ili zahtjeva za isplatu rezultira narušavanjem likvidnosti i poslovanja korisnika, bez obzira je li korisnik javna ustanova, udruga, jedinica lokalne samouprave ili poduzeće. Korisnik se ugovorom o dodjeli bespovratnih sredstava obvezuje da će osigurati sve potrebne resurse (i financijske) za provedbu projekta, a Posrednička tijela razine 2 (SAFU, DEFCO itd.) se obvezuje na odobravanje i isplatu odobrenih sredstava u određenom roku. Dok se korisnik dužan pridržavati obveza prema projektu i obveza prema dobavljačima ili zaposlenicima, Posredničko tijelo razine 2 će prekršiti ugovorne obveze i kasniti s odobrenjem i isplatom sredstava. Korekcije prema tijelima u sustavu ne postoje. Oni će prekršiti svaku odredbu u Ugovoru koja se odnosi na njih kao što su npr. Zahtjev za predujam neće odobriti u roku od 10 dana, Zahtjev za nadoknadu sredstava neće pregledati u roku 30 dana kao što neće ni izvršiti plaćanja u roku 30 dana.

S druge strane, korisnici prilikom prijave projekata iz EU fondova i dalje se suočavaju s kompliciranim i opsežnim natječajnim procedurama koje nam nije nametnuo nitko iz EU već si ih je Hrvatska sama nametnula! Evaluacija i odabir projekata se svodi na broj aktivnosti i model najbrži prst, bez realne ocjene kvalitete. Predugo trajanje postupka evaluacije i ugovaranja sufinanciranja može dovesti do značajnih komplikacija u samom početku provedbe projekta. Ako korisnik planira provedbu projekta s obzirom na mogućnosti i okolnosti u vremenu prijave projekta, a ukoliko se sufinanciranje projekta ugovara nakon 2 i više godina, povećana je vjerojatnost da će kod korisnika nastupiti više ili manje značajne promjene (promjena cijena na tržištu, nefleksibilnost u izmjenama stavki proračuna, predugo vrijeme odobravanja Plana nabave), a koje će utjecati na provedbu projekta i koje nisu bile poznate u trenutku prijave projekta.

Naravno da će kasnije usvajanje operativnih programa rezultirati kašnjenjem objava natječaja, ugovaranjem i provedbom istih. Još veći problem je što pišu se iz ureda u Zagrebu, umjesto da se ostvarila komunikacija s korisnicima na terenu i da se operativne programe priprema prema projektima koji stoje u ladici, rezultat čega će biti lista lijepih, ali nikad ostvarenih želja!

Najveći problem naravno su kadrovi. Ne znamo kako i s kojim kadrovima ćemo zaista i povući ta sredstva iz EU. Do sada nije bilo snažne poluge unutar Ministarstva koja je koordinirala sustav. Kadrovi u tom sustavu rade za niske plaće i bez iskustva, a kada steknu iskustvo odlaze raditi u privatne konzultantske kompanije za duplu plaću. Nije normalno da referent u tom sustavu s završenim fakultetom radi za 6.000 kn neto plaće, a vodi nekoliko višemilijunskih zahtjevnih infrastrukturnih projekata.

Nadalje, korisnici koji prijavljuju projekte prijavljuju ih zbog prihvatljivih projektnih aktivnosti, čijom provedbom će se doći do znanstvenih otkrića, poboljšati položaj socijalno ugroženih osoba u zajednici, nastati infrastruktura za određene aktivnosti itd. Dakle, projektne aktivnosti i njihovi rezultati su razlog zbog kojega će korisnici pristupiti pripremi i prijavi, a kasnije i provedbi projekta. U tom smislu, administrativno opterećenje projekata je preveliko jer se zahtijeva projektna dokumentacija u određenoj formi, ponekad zahtijevaju dokumente koji uobičajeno ne postoje ili se ne koriste u instituciji (organizaciji) korisnika, često zahtijevaju dostavu jedne te iste dokumentacije u više navrata te su korisnici i njihovi projektni timovi zapravo potpuno opterećeni projektnom dokumentacijom, izvještavanjem, pisanjem zapisnika i slično, dok temeljne projektne aktivnosti u tom slučaju trpe i odrađuju se između odrađivanja administracije. Potrebno je potpuno digitalizirati sustav, povezati različite službe unutar tijela, automatizirati ono što se može automatizirati i rasteretiti korisnike od administracije jer u korisnici u suprotnom, nakon jednoga provedenog projekta počinju zazirati od EU fondova, ne privlači ih količina papirologije koja dolazi s projektom, povećava se opseg posla unutar institucija korisnika i ne žele pristupiti novim projektima jer „znaju što ih čeka“, a kao posljedica administrativnih pogreški može im se dogoditi financijska korekcija.

Zaključno, problem je i sam Zakon o javnoj nabavi (ZJN 2016) kojega još uvijek DKOM, VUS, ARPA, APPRRR, SAFU i drugi različito tumače, a korisnici trebaju „plivati“ među različitim tumačenjima i nadati se da neće dobiti financijsku korekciju. Primjena Zakona o javnoj nabavi za korisnike EU sredstva nadilazi zdrav razum i gotovo nema projekta u Hrvatskoj koji nije dobio financijsku korekciju.