Najavljena pandemija mentalnog zdravlja koja prati COVID-19 pandemiju već se počela odražavati na zdravlje populacije. Na to od početka godine upućuju hrvatski stručnjaci za mentalno zdravlje, ali i Svjetska zdravstvena organizacija koja potvrđuje kako će porast duševnih poremećaja imati znatne zdravstvene, društvene i ekonomske posljedice.

Podsjetimo, Ministarstvo zdravstva je još u mandatu Milana Kujundžića 2019. godine priopćilo kako je imenovalo stručno tijelo zaduženo za pripremu Nacionalne strategije zaštite mentalnog zdravlja. Postojeća je vrijedila do 2016., a donesena je u procesu pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Početkom ove godine ministar Vili Beroš istaknuo je kako je u pripremi Strateški okvir razvoja mentalnog zdravlja 2021. – 2030, međutim hrvatski građani su dočekali još jedan Svjetski dan mentalnog zdravlja, a da nemaju adekvatnu strategiju zaštite i unaprijeđenja mentalnog zdravlja. Stručnjaci koji bi trebali skrbiti o mentalnom zdravlju ne posjeduju temeljni dokument kojim bi mogli početi provoditi planirane intervencije za unaprijeđenje istog.

Dapače, četvrti val kojem trenutno svjedočimo crpi već ionako smanjene rezerve zdravstvenog osoblja, koje je na rubu sindroma izgaranja i o čijim psihološkim kapacitetima Ministarstvo uopće ne vodi brigu. Unatoč mnogim primjerima zdravstvenih politika koje njeguju psihološko zdravlje tijekom krize i u mirnijim vremenima, naše Ministarstvo zdravstva je slijepo za postojanje psihološke dimenzije društvenih procesa i politika. Stoga umjesto da shvati psihološko stanje građana i zdravstvenih radnika kao vlastitu odgovornost, ono kontinuirano ignorira i negira potrebe društva.

Koliko još godina, Ministre, hrvatski građani trebaju čekati Vaše donošenje zdravstvenih politika, a koje će zaista brinuti o njihovom cjelokupnom zdravlju? Koliko ćemo dana još obilježiti dok Vaše ministarstvo ne počinje osjećati istinsku odgovornost za građane?