Bivši ministar unutarnjih poslova i potpredsjednik SDP-a Ranko Ostojić dosad nije javno iznosio svoje stavove o situaciji u stranci, u kojoj su bez članske iskaznice ostali brojni viđeniji članovi. U intervjuu govori zašto smatra da su ti potezi bili nužni, što očekuje u rujnu i saborskom Klubu SDP-a, a otkriva i vlastite ambicije. Ostojić govori i o sporoj obnovi Banovine nakon potresa, gdje je i sam proveo dane i dane pomažući, kao i o prijetećem novom migrantskom valu iz Afganistana.

Potpredsjednik ste SDP-a. Kako gledate na čistke članstva u Zagrebu i Slavonskom Brodu koje su počele nakon raspuštanja tih organizacija, a zbog loših rezultata na lokalnim izborima? Jesu li to bili nužni potezi u skladu sa statutom stranke?

O raspuštanju organizacija u Zagrebu i Slavonskom Brodu razgovaralo se na sjednicama Predsjedništva, a zatim i na Glavnom odboru koji je u konačnici i potvrdio odluku o raspuštanju. Nažalost, situacija je bila takva da su to bili nužni potezi za dobrobit stranke u budućnosti pa nije ni bilo nekog velikog izbora. Ako organizacije ne funkcioniraju, ako postoje brojni propusti i nepravilnosti, ako netko organizaciju smatra isključivo i jedino polugom za osobne interese, ako opstruira stranku u kampanji za lokalne izbore i u konačnici dovede do loših izbornih rezultata, onda se te stvari moraju rješavati. A da je ugodno – nije. Ono što očekujem je da će biti isti kriteriji i za sve druge članove i organizacije.

Mnogi smatraju, posebice isključeni, da je riječ o čistom revanšizmu?

Takav stav ne čudi jer je najlakše ne prihvatiti odgovornost za katastrofalno stanje u organizaciji kojoj ste na čelu. Na primjeru Zagreba se vidi koliko se loše upravljalo najvećom organizacijom. Prije 10 godina na unutarstranačkim izborima po načelu jedan član – jedan glas u Zagrebu je glasalo gotovo 4000 članova, a prošle jeseni 1300, što znači da je u 10 godina broj ljudi koji sudjeluju u radu stranke smanjen tri puta. Broj članova u zagrebačkoj organizaciji od 2016. do 2020. smanjen je za 2000, i to zato što su ljudi organizaciju napuštali nezadovoljni njezinim radom. Dio tih ljudi otišao je u konkurentske političke stranke. Ne mislim da je to odgovornost jednog čovjeka, ali to zaista predugo traje. Reevidencija koju smo proveli pokazala je da za brojne ljude nemamo ni podataka postoje li uopće, nemamo kontakte i do njih nismo mogli doći. Netko za to treba odgovarati jer time pokazuje da mu nije stalo do organizacije niti do pravog stranačkog rada. A kako bi suludo bilo od onih koji su problematični tražiti rješenje, tako je odluka morala biti takva kakva jest.

U svakom slučaju, bez članske iskaznice ostalo je i četvero saborskih zastupnika – Rajko Ostojić, Zvane Brumnić, Nikša Vukas i Marina Bilić Opačak, ali i bivši šef zagrebačkog SDP-a Gordan Maras. Peđa Grbin kazao je da je to bila politička odluka. Jeste li kao potpredsjednik SDP-a dobili konkretne argumente iz kojih je jasno da su spomenuti radili protiv SDP-a i koje?

Kad je Predsjedništvo donosilo odluku o kriterijima za obnavljanje članstva u stranci, rečeno je da su neki kriteriji tehnički, a neki politički. Ako ste dio vodstva stranke, bez obzira na to radi li se o lokalnim organizacijama ili nacionalnom vodstvu, onda je vaš glavni cilj političkog djelovanja jačanje stranke, rad na stranačkim politikama i stvaranje organizacije koja je spremna biti na vlasti, kako bi mogla raditi u interesu građana i države. Pa kad netko tko je dio tog vodstva radi protiv stranke, kako sam već napomenuo, nekog većeg izbora i nema nego isključiti takve ljude i tako spriječiti daljnju štetu.

Iz stranke su isključeni mnogi i zbog neplaćanja članarine. Poput veterana Nenada Stazića koji ima dug od gotovo 40 tisuća kuna, što se znalo događati i nekim drugim viđenijim članovima. Kako uopće gledate na to da netko tko upravo zahvaljujući stranci godinama prima visoku plaću, napravi toliki dug?

To nije moralno. Ja sam o toj temi oduvijek imao isti stav i smatram da je sramotno ne izvršavati svoje statutarne obveze.

U rujnu se očekuju nove turbulencije kada će trebati donijeti odluku o isključenju izbačenih članova i iz Kluba zastupnika. Mnogi smatraju da bi se tada SDP-ov Klub mogao doslovce prepoloviti. Strahujete li i vi od takvog scenarija?

Nadam se da će kolege u Klubu poštovati odluke predsjedništva i Glavnog odbora.

Što bi podjela Kluba uopće značila za stranku?

Klub neke stranke u Saboru, pogotovo ako se radi o opozicijskoj stranci, često je najvidljiviji prostor javnog djelovanja i sigurno da je dobro imati jaki Klub. Međutim, jačina stranke ne ovisi samo o Klubu, kao što ni snaga Kluba ne ovisi o broju njegovih članova. U ovom sazivu Sabora barem imamo primjere da je kvalitetan rad na politikama i stavovima, posvećenost ideji i uvjerenje u ono što radite i govorite puno važnije i daje prave rezultate.

Mogu li izbačeni saborski zastupnici ostati i dalje članovi saborskog Kluba, je li i to jedna od opcija?

Nije logično da ljudi koji nisu članovi stranke budu dio Kluba jer je puno teže braniti i stranačke politike i boje ne pripadate li nekoj organizaciji u čije vrijednosti vjerujete. U Klubu je dosad bilo nesuglasica, primjerice, po pitanju predsjednika Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Nesuglasica je bilo upravo s tim istim kolegama koji nisu više članovi stranke. Pa ako se nismo mogli dogovoriti ni dok su bili članovi, ako su nastavili voditi politiku kao da se ništa nije dogodilo, kako će biti dio Kluba sada, kad nisu u stranci.

Najviše prašine diglo se zbog isključenja Gordana Marasa s obzirom na to da se njega smatralo Grbinovim čovjekom. Je li njegovo isključenje za vas opravdano ili spada u eventualne propuste koje je Grbin spominjao?

Kolega Maras je kao član Glavnog odbora sudjelovao na sjednici na kojoj je odlučeno o raspuštanju članstva u Zagrebu i tada se razgovaralo o tome zašto se organizacija raspušta, a članovima prestaje članstvo. U procesu reevidencije, prema informacijama koje sam dobio, razgovaralo se s članovima stranke na terenu i povjerenici su odluke donijeli temeljem argumenata i činjenica.

Kao jedan od ključnih ljudi u vodstvu stranke, jeste li bili uopće konzultirani s političkom odlukom o isključenjima saborskih zastupnika?

Kad je Predsjedništvo donijelo odluku o raspuštanju organizacija, imenovani su povjerenici da provedu proces.

U stranci se čuje kako je vaš odnos s predsjednikom stranke Peđom Grbinom zahladio. Je li to točno?

Ne moramo se u svemu slagati.

Priča se i da je razlog za vaše loše odnose u tome što zajedno sa zagrebačkom nije raspuštena i splitska organizacija SDP-a. Je li trebalo raspustiti i SDP Split?

O tome odluka još nije donesena, a to što ja inzistiram na odgovornosti za vođenje te organizacije i katastrofalan rezultat na izborima u Splitu, moja je i obveza.

Uskoro će i unutarstranački izbori u SDP-u. Sada ste na čelu splitsko-dalmatinskog SDP-a. Hoćete li se opet kandidirati za tu funkciju?

Da, ako me u tome ne spriječe liječnici.

Kako gledate na izrazito loš rejting stranke?

Moramo početi raditi na tome da vraćamo povjerenje građana, a samim time doći će i rejting. Dugo se bavimo sobom, u medijima se SDP uglavnom pojavljuje kao stranka koja ima problema u svom funkcioniranju, pojavile su se druge opcije na ljevici koje građani percipiraju kao kudikamo aktivnije i posvećenije rješavanju njihovih problema, pa je logično da nas vide kao pomalo zastarjele, bez inicijative i zaokupljene samima sobom. Što i jesmo. Ne mogu prežaliti sve one dobre ljude, iskrene SDP-ovce koje smo takvim ponašanjem izgubili kao članove ili simpatizere.

Možemo! vas je preteklo. Može li SDP vratiti primat na ljevici i kako?

SDP je stranka koja je nekoliko puta prolazila kroz svojevrsne procese katarze. Imali smo problema u funkcioniranju, no uvijek smo se uspjeli konsolidirati. Doduše nedovoljno. Nakon ovih procesa koji su započeti, konačno moramo ozbiljno, strukturirano i smisleno raditi na našim politikama, inicijativama, na suradnji sa svim nama važnim akterima u društvu na jačanju naše pozicije i političke uloge jer to je naša odgovornost prema građanima.

Je li Grbin najveći krivac za loš rejting?

Grbin je dobio veliko povjerenje članova i članica stranke i ovo je tek prva godina njegova mandata. Zatekao je stranku u brojnim problemima i još se bavi njihovim rješavanjem pa je i percepcija takva. No, ne može uvijek jedan čovjek biti kriv za loše stanje, pa tako nije ni on. Uostalom, moj je moto odavno poznat: jedan čovjek nije stranka.

Već su počele priče o tome tko bi mogao biti njegov nasljednik i da je on samo tranzicijski predsjednik. Jesu li te priče utemeljene?

Ne sudjelujem u pričama.

Vi ste se više puta kandidirali za šefa stranke. Imate li i dalje tih ambicija?

O tom potom.

Bavi li se SDP i dalje isključivo samim sobom umjesto da radi oporbeni posao?

Nije baš točno da se mi ne bavimo našim oporbenim poslom, progovarali smo o lošem zdravstvenom sustavu, lošim mjerama u borbi protiv pandemije, o katastrofalnom bavljenju obnovom o čemu smo pokrenuli interpelaciju u Saboru. Uostalom, lokalni izbori pokazali su da SDP dobro radi u mnogim organizacijama. Nažalost, medijima su puno zanimljivije naše unutarstranačke priče od oporbenog rada. I moram se složiti s time da nam odnose puno vremena i energije koju bismo trebali usmjeriti puno bolje.

Činjenica je da je Možemo! trenutačno najjača opcija na ljevici. Može li SDP vratiti taj primat?

Možemo! je bez daljnjega važan faktor u hrvatskom društvu i nama nezaobilazan partner na ljevici u izgradnji boljeg društva, meni je to dobar pokazatelj da je ljevica u Hrvatskoj živa i da građani i dalje vjeruju u lijeve opcije. Manje je bitno tko na ljevici ima primat, a još manje tko će biti bolji za jedan ili dva posto, naš primarni problem je HDZ. Možemo! je bljesnulo u borbi za Zagreb nakon potresa.

Vi ste proveli dane i dane na Banovini, pomagali ste ljudima na terenu. Kako gledate na to da prave obnove još nema ni u Zagrebu ni u Petrinji, Sisku, Glini…?

Evidentno je da obnova nije prioritet Vlade i to je nedopustivo i neoprostivo. Obnova je za Vladu predmet političkih obračuna, što je vidljivo u odnosu prema Fondu. Ne može se dogoditi da u godinu i pol od potresa, u glavnom gradu nema pomaka, a da će ljudi na Banovini zimu dočekati u kontejnerima nakon što su jedva preživjeli ljeto. SDP kroz Sabor traži promjene u upravljanju obnovom i ubrzanje procesa, a ta tema će sigurno biti jedan od prioriteta našeg djelovanja u idućem razdoblju.

Je li više uopće moguće očekivati povratak ljudi na ta područja ili mislite da od toga više neće biti ništa?

Nastavi li se ovakav sustav obnove, teško da će itko ostati, a još manje da će se itko vratiti. Kada boravim na tom području uvijek se iznova uvjerim u razočaranje ljudi, koji, nažalost, Vladi nisu prioritet.

Kao ministar unutarnjih poslova, vodili ste migrantsku krizu 2015. Čeka li nas sličan scenarij i sada zbog Afganistana?

Pritisak ljudi koji traže sigurnost od ratova nije ni u jednom trenutku prestala. To što Europska unija nije pronašla model i rješenje samo govori o tome da je izgledno ponavljanje scenarija.

Što očekujete i kako bi se Hrvatska trebala postaviti po tom pitanju?

Čelni ljudi bi napokon trebali shvatiti da je EU temeljena na solidarnosti, da su migranti tada došli na hrvatsku granicu iz zemlje koja je članica EU i Schengena, konkretno iz Grčke, koja se nije držala pravila EU, pa kad govorimo o obrani vanjskih granica, onda treba i reći tko je odgovoran za krizu 2015. Taj neuspjeh do danas nije popravljen.

Ima li Hrvatska dio odgovornosti za te ljude koji će krenuti u potragu za boljim životom s obzirom na to da je i sama slala vojnike u misije u Afganistan?

Naravno, kao članica Europske unije, dužni smo poštovati pravila, koja u Europskoj uniji, nažalost,
postoje samo na papiru, a svaka država provodi svoju sebičnu politiku.

Iako je za to odgovorna Vlada Republike Hrvatske i odluka o tom pitanju ovisi o njoj, treba li ipak tražiti po tom pitanju što širi politički konsenzus s obzirom na to da pitanje migracija uvijek izaziva visoke tenzije u svakom društvu?

Te stvari treba riješiti na razini Europske unije, kao što sam i obrazložio.