Nedavno je na mrežnim stranicama Ministarstva poljoprivrede objavljeno Godišnje izvješće stanja poljoprivrede u 2021. U Predgovoru ministrica Vučković piše sljedeće: “Nakon veoma teške 2020. godine, u kojoj je svijet pogodila pandemija bolesti COVID-19, u 2021. godini hrvatsko je gospodarstvo doživjelo oporavak. On se očituje u rastu bruto domaćeg proizvoda, zaposlenosti i plaća te vanjskotrgovinske razmjene. Pozitivne rezultate zabilježili smo i u poljoprivredi, koja je u 2021. godini ostvarila rast vrijednosti proizvodnje od 13,3%.“
Možda nas je baš COVID-19 i rat u Ukrajini uz potres i elementarne nepogode koje su zahvatile Hrvatsku usmjerile da na poljoprivrednu proizvodnju gledamo drugačije, kako se i koliko dugo možemo prehraniti u izvanrednim situacijama a ne samo koliki je rast vrijednosti proizvodnje. Zato smo prvo analizirali podatke koji prikazuju samodostatnost Hrvatske. Tu brojke ne pokazuju oporavak. Dapače.
Od glavnih proizvoda u samo dvije proizvodnje bilježi se samodostatnost i to kod žitarica (koja je u 2016. iznosila 130 %, a u 2021. 174 %) i uljarica (2016. 223 %, a 2021. 287 %). Iako sve najvažnije uljarice (soja, suncokret i uljana repica) bilježe porast, samodostatnost u ulju ima lagani pad u zadnjih 5 godina (s 67 na 63 %) iz čega se da zaključiti da se sirovina izvozi umjesto da se prerađuje, a onda se gotov proizvod po znatno višoj cijeni uvozi.
Samodostatnost u voću i povrću u zadnjih pet godina oscilira ovisno o godini i vrsti, ali pojednostavljeno rečeno niska je i nedostatna te bilježi pad. Voće s 50 % u 2016. pada na 45 % u 2021. a povrće sa 65 % na 63 %. Meso se uglavnom zadržalo na istoj razini od 71 %, uz napomenu da je porastao uvoz pa je u 2021. uvezeno 41% više svježeg i smrznutog ovčjeg mesa nego u 2020. Samodostatnost u mlijeku je posebno zabrinjavajuća i u zadnjih pet godina pala je sa 60 % na 50 %, a prema nekim izvorima i na 40 % (mlijeko u Izvješću nije prikazano pa podatke treba tražiti u drugim izvorima).
Ovo ne čudi jer je ukupna proizvodnja kravljeg mlijeka u pet godina smanjena za 146 milijuna kg, a broj isporučitelja za 3561. Trend se nažalost nastavlja pa je prema nekim predviđanjima broj isporučitelja do sada pao na ispod 3000 i pad se nastavlja.
Željeli bismo također skrenuti pozornost na samodostatnost u proizvodnji šećera koja je sa 205 % pred pet godina pala na 95 %. To je između ostalog i posljedica zatvaranja šećerana pa se sad u trgovinama gotovo ne može naći domaći proizvod.
Proizvodnja jaja bilježi porast i tu smo gotovo dostigli samodostatnost koja je u 2021. iznosila 92,5 %. Međutim, događanja u 2022. naročito nakon drastičnog porasta troškova proizvodnje, osobito stočne hrane (za 40%), zatim energenata (struje, plina i goriva) pa pojava ptičje gripe dovede do toga da domaći peradari smanjuju proizvodnju ili ju potpuno gase. Sve ovo dovodi do toga da su jaja poskupjela i do tri puta i mnogima su postala luksuz. U konačnici mogli bismo uskoro jesti uglavnom uvozna jaja kao što već jedemo većinu poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.
Na kraju poručujemo ministrici da realno sagleda situaciju uz dozu samokritičnosti, jer se bilježi konstantni vanjskotrgovinski deficit kod većine poljoprivredno prehrambenih proizvoda. Poljoprivrednici ne žive u bajci već surovoj stvarnosti boreći se svakodnevno s poskupljenjima i pokušajem održavanja poslovanja svojih poljoprivrednih gospodarstava.