Svjedoci smo gotovo svakodnevnog povlačenja poljoprivrednih proizvoda iz upotrebe zbog ostataka pesticida u njima iznad maksimalno dopuštenih granica. Iako je još 2002. godine uspostavljen pravni okvir na razini EU u ovom području, neželjeni ostaci pesticida nerijetko se nađu u tlu, vodi i poljoprivrednim proizvodima, naročito voću i povrću. Kako su gotovo svi pesticidi svrstani u određenu skupinu otrova, a mnogi su i dokazano toksični, te vrlo štetnog utjecaja na okoliš i podzemne vode, iziskuju pojačan oprez i veću zaštitu zdravlja ljudi i životinja te zaštitu okoliša i očuvanja biološke raznolikosti.
U strateškim dokumentima EU (Europski zeleni plan i strategija od polja do stola) predlaže se ukupno smanjenje korištenja pesticida za 50% do 2030. godine, što također zahtijeva dodatne napore. Radi uvođenja europskih standarda u nacionalno zakonodavstvo i ispunjenja zadanih ciljeva europskih strategija Vlada RH predlaže novi Nacrt prijedloga Zakon o održivoj uporabi pesticida. Novim prijedlog zakona uređuju se između ostalog donošenje i revizija Nacionalnog akcijskog plana za postizanje održive uporabe pesticida. Pitamo se zašto nije revidiran postojeći Nacionalni akcijski plan u skladu sa EU dokumentima iako u postojećem Zakonu stoji obaveza revizije svakih pet godina, a o svim bitnim promjenama obavještava se Europska komisija.
Podsjetimo da je „Nacionalni akcijski plan za postizanje održive upotrebe pesticida za razdoblje 2013.-2023.“ donesen u lipnju 2013. i trebao je biti revidiran 2018. godine. Čak je i europska povjerenica za zdravlje i sigurnost hrane uputila hrvatskoj ministrici poljoprivrede dopis, povodom donošenja strategije „od polja do stola“, u kojem ističe da Hrvatska nije izvijestila Komisiju ni o kakvim bitnim izmjenama svojeg prvog nacionalnog akcijskog plana donesenog u skladu s Direktivom 2009/128/EZ o održivoj upotrebi pesticida te da nije dostavila revidirani nacionalni akcijski plan.
Novi prijedlog Zakona bio je u javnom savjetovanju od 27. siječnja do 25. ožujka 2021. U procesu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću upućene su 152 primjedbe od kojih 22 na članak 15. u kojem se traži da provoditelj izobrazbe treba imati dva ovlaštena predavača u stalnom radnom odnosu. Ovim se člankom direktno isključuju i diskriminiraju ustanove za obrazovanje odraslih koje sukladno Zakonu o obrazovanju odraslih svoje djelatnike mogu zapošljavati temeljem ugovora o djelu. Temeljem toga sve primjedbe na ovaj članak su prihvaćene i isti je brisan. Od ostalih primjedbi svega je 9 prihvaćeno dok je 14 djelomično prihvaćeno. Stoga nam nije jasno zašto je cijeli postupak trajao više od pola godine. Odnosno, s obzirom na tu ažurnost Ministarstva nije ni čudo da kasnimo sa donošenjem i usklađenjem gotovo svih zakona i strateških dokumenata.
Svjesni da Hrvatska treba prenositi terminologiju iz europskog zakonodavstva u nacionalno, ipak se ne možemo složiti sa činjenicom da se ne poštuje mišljenje akademska zajednica po pitanju definicije pesticida i sredstava za zaštitu bilja, ovlaštenja institucija koje obavljaju stručne poslove, nedostatnog informiranja o potrošnji sredstava za zaštitu bila, redovnog obnavljanja znanja koje je u ingerenciji samo Ministarstva poljoprivrede i tako dalje. Zar smo stvarno došli na razinu kada ćemo usvajati zakone ne uvažavajući mišljenje i stavove akademske zajednice?
Smatramo da treba jasnije definirati pružanje usluga tretiranja. Svjedoci smo negativne starosne strukture u ruralnim područjima te nemogućnosti edukacija za određeni broj poljoprivrednika. Njima bi se trebalo pomoći, a ne povećavati troškove njihove proizvodnje, dodatno komplicirati i ovako previše opterećen sustav. Također, zanima nas što je Ministarstvo poljoprivrede do sada, samostalno i neovisno o odlukama Europskog parlamenta i komisije, učinilo po pitanju postupnog smanjenja uporabe glifosata? Prema dostupnim informacijama uporaba glifosata je na razini EU-a dozvoljena do 15. prosinca 2022, a nakon tog datuma EU mora odlučiti o produžetku uporabe na sljedećih deset godina.
Međutim, za odobrenje proizvoda za zaštitu bilja pa tako i onih sa glifosatom, kao i za uvjete njihove upotrebe na području država članica, odgovorna je sama država članica, koja za svaki proizvod mora procijeniti rizike uzimajući u obzir svoje agroekološke uvjete. Sukladno tome Austrija je prva članica EU-a koja namjerava zabraniti upotrebu glifosata, a ograničenja su na snazi u Češkoj, Italiji i Nizozemskoj. Francuska i Njemačka planiraju postupno ukinuti glifosat do 2023. godine, mada ograničenja u tim državama već postoje.
Prema podacima iz Ministarstva poljoprivrede od 2019. u Hrvatskoj je bilo odobreno 21 sredstvo za zaštitu bilja koja sadrže aktivnu tvar glifosat. Njegova ukupna potrošnja se kreće u razmjerima do 50 posto ukupne potrošnje herbicidnih pripravaka u Hrvatskoj. I sama ministrica Vučković je izjavila kako će Hrvatska sudjelovati u svim raspravama i, ustreba li, naručiti dodatna znanstvena istraživanja, jer za sada nema jedinstvenog zamjenskog sredstva.
Stoga nas zanima dokle je Hrvatska stigla u stručnoj i znanstvenoj analizi stanja, u pronalaženju novih oblika suzbijanja korova, razvijanju eventualnih novih oblika potpora poljoprivrednim proizvođačima kako bi im se pomoglo u prijelaznom razdoblju, te o planiranoj edukaciji ne samo poljoprivrednika već i jačanja svijesti o štetnosti uporabe glifosata kod stanovništva općenito? Hoćemo li i u ovom slučaju reagirati kad se donese odluka na razini EU bez pripreme poljoprivrednika i pronalaženja alternative. Planira li Ministarstvo da u suradnji sa znanstvenom zajednicom i poduzetnicima napravi iskorak i brendira Hrvatsku kao „zelenu i održivu“ te stvori preduvjete da naša zemlja barem u nečem bude među prvima u EU?