Posljednjih nekoliko dana svjedočimo crnim vijestima o budućnosti dostupnosti hrane, posebice one animalnog podrijetla, u Republici Hrvatskoj. Govori se o skorašnjoj nestašici mesa. Više nije u pitanju visoka cijena, nego hoće li mesa uopće biti u dovoljnim količinama na našem tržištu.

Posljedica je to lošeg stanja hrvatskog stočnog fonda i činjenice da razvijene zemlje izvoznice smanjuju svoju proizvodnju. Taj se trend kontinuirano nastavlja. Naši proizvođači domaćih životinja obraćaju se javnosti, ali i nadležnim državnim tijelima ističući kako je stanje uistinu neodrživo. Obiteljska gospodarstva nestaju, a mladi odlaze jer se ne žele baviti poljoprivrednom proizvodnjom u tako rizičnim vremenima. Malo onih koji pokušavaju opstati suočavaju se s problemima kao što je zakup poljoprivrednog zemljišta i nesiguran položaj na tržištu. Stočarstvo se kontinuirano devastira, a devastacija stočarstva znači devastaciju sela. U to smo se već uvjerili.

Za to vrijeme iz Ministarstva poljoprivrede nas obavještavaju da je zastupljenost mesa domaćeg podrijetla 70% u govedarstvu, a 60% u svinjogojstvu, i uvjeravaju nas da je meso iz uvoza kvalitetno! Bez obzira što putuje do nas danima, ono će imati prednost nad mesom od naših proizvođača jer se prodaje po cijenama koje su upola manje od onih po kojima se prodaju na tržištima od kuda dolaze.

Više od 80% sirovine za proizvodnju hrvatskih autohtonih proizvoda od svinjskog mesa, uključujući one sa zaštitom zemljopisnog podrijetla dolazi iz uvoza! A proizvedemo pola milijuna pršuta godišnje kako je zaključeno prošli tjedan na Danima pršuta u Rijeci. Točnih podataka o proizvodnji kulena još uvijek nema. Prema nekim procjenama godišnje se u Hrvatskoj proizvede 500 tona kulena (uključujući industriju i necertificirane proizvođače).

Cijene po kojima se ti proizvodi prodaju daju punu sliku propuštenog potencijala. Tako se domaći kulen prodaje po cijenama između 25 do 40 eura; kobasica od 3,5-12,5 eura; slanina od 7,5 do 12,5 eura; čvarci od 20 do 40 eura; dok se mast prodaje po cijenama od 1,5 do 2,5 eura. Na tržištu se hrvatski pršuti mogu pronaći za cijene između 25 do 55 eura po kilogramu. A mi uvozimo sirovinu koje uskoro neće ni biti.

Ovdje se još nismo dotakli mljekarskog sektora koji je već godinama na koljenima. Samo u zadnjih pet godina broj isporučitelja mlijeka se gotovo prepolovio (krajem 2018. bilo ih je 6.193 a 2022. 3.479) da bi već početkom 2023. taj broj pao ispod 3.000. Nije onda niti čudo da je među najvažnijim uvoznim artiklima upravo mlijeko. Prema nekim procjenama samodostatnost je ispod 50% i stalno pada.

Samo kratki pogled statističkih pokazatelja o hrvatskoj stočarskoj proizvodnji pokazuje da izjave naših proizvođača u medijima (Plodovi zemlje i ostali) nisu tek puki vapaj nego ozbiljan poziv u pomoć. Ono što žalosti je činjenica da je naša poljoprivreda na tim tračnicama previše dugo vremena, a poražavajuće je da usvojena strategija koju su ponudili vladajući ne sadrži ni sveobuhvatnu analizu realnog stanja, a posljedično niti prijedlog učinkovitih mjera kojima bi se ta situacija promijenila. Nema čak ni natruhe o primjeni pozitivnih EU propisa kojima se mogu neutralizirati damping cijene koje pustoše naša sela, a način na koji su uredili raspolaganje poljoprivrednim zemljištem upravo poziva na korupciju.

Savjet za poljoprivredu i hranu SDP-a ozbiljno shvaća ove pozive u pomoć i u svom djelovanju želi konstruktivno sudjelovati u rješavanju ovih nagomilanih problema i to uključivanjem što je više proizvođača kako bi zajednički i uz podršku znanosti i struke stali na kraj ovom propadanju. Politika je ta koja treba odrediti ciljeve. No, ova sadašnja se uglavnom bavi pitanjima kako će ostati na vlasti i nekritičkim zadovoljavanjem općenitih briselskih zahtjeva koji nemaju doticaja s našim specifičnim problemima.

Mi ne pristajemo na to da je jedino važno biti na vlasti, mi želimo jednom za svagda postaviti stvari na svoje mjesto, posložiti prioritete i postaviti realnu strategiju uz pomoć upravo ovih proizvođača, struke i naše političke volje. Zato pozivamo sve zainteresirane s voljom da se uhvate u koštac s nagomilanim problemima, a imaju znanja i hrabrosti da nam se pridruže u stvaranju jednog posve drugog ozračja u kojem bi se kreirale i provele mjere nužne za opstanak naše poljoprivrede i našeg sela. Intenzivno radimo na platformi koja će to omogućiti.