SDP pokrenuo Tjedan ravnopravnosti: Borzan, Bernardić i Klisović govorili o institucionalnom nasilju u Hrvatskoj

    U povodu obilježavanja Međunarodnog dana žena, SDP će naredni tjedan posvetiti Tjednu ravnopravnosti spolova u Hrvatskoj, a na prvoj tematskoj konferenciji za medije na temu institucionalnog nasilja, govorili su predsjednik stranke Davor Bernardić, zastupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan te saborski zastupnik Joško Klisović.

    #TjedanRavnopravnosti: Institucionalno nasilje nad ženama

    [TJEDAN RAVNOPRAVNOSTI: Institucionalno nasilje nad ženama]Žene u Hrvatskoj su iz godine u godinu u sve u neravnopravnijem položaju i nikad više ugrožene nego danas. Ugrožena su im reproduktivna prava,neravnopravne su na poslu, u javnom životu, kod svoje kuće, na radnom mjestu pa i u visini mirovine. U Hrvatskoj postoje zakoni koji se bave ovim pitanjima, kao što je Istanbulska konvencija koja se nažalost u praksi ne primjenjuje. Da nam je stvarno stalo do ravnopravnosti žena u društvu i u politici, u SDP-u smo potvrdili kroz promjenu Statuta gdje smo prvi put u povijesti na listama osigurali puni rodni paritet, 50% žena, 50% muškaracanaizmjenično.Zato smo organizirali Tjedan ravnopravnosti da ukažemo na sve probleme i ponudimo rješenja.

    Objavljuje SDP Hrvatske u Ponedjeljak, 4. ožujka 2019.

     

    Žene u Hrvatskoj iz godine u godinu su u sve u neravnopravnijem položaju te nikad nisu bile više ugrožene nego što su danas“, istaknuo je na početku čelnik SDP-a, dodavši da se neravnopravnost ocrtava u javnom životu, kod kuće,  na radnom mjestu, u visini plaća i mirovina, ali i u smanjivanju  reproduktivnih prava žena.

    Što se tiče neravnopravnog položaja na radnom mjestu, plaće žena u Hrvatskoj niže su od plaća muškaraca za ista ili slična radna mjesta, u postotku 8.7%. Svjedoci smo da su žene nepravedno isključene s rukovodećih funkcija, odnosno da su većim dijelom zaposlene na niže rangiranim i slabije plaćenim poslovima. Mirovine žena u odnosu na muškarce u Hrvatskoj niže su čak 22%. Osim toga, žene, uz posao, u svom radnom vijeku, snose najveći teret brige za kuću i vlastitu obitelj. De facto, žene u Hrvatskoj, snose najveći dio tereta rada u kući koji se ne vrednuje ni na koji način“, upozorio je Bernardić.

    Objavljuje Socijaldemokratski forum žena SDP-a HrvatskeČetvrtak, 28. veljače 2019.

     

    U posebice nepovoljnom položaju su, kako je ocijenio, žene koje ostaju bez posla nakon 50-tih jer su “diskriminatorno isključene s tržišta rada” te se na njega teško vraćaju.

    Žene na svojim radnim mjestima, ali i u obitelji,  doživljaju rodno uvjetovano nasilje pa je u 2018. čak 18 žena ubijeno od strane bliskih osoba, kazao je Bernardić i ocijenio da, iako u Hrvatskoj postoje zakoni koji se bave pitanjem nasilja nad ženama, kao što je to i Istanbulska konvencija, oni se, nažalost, u praksi ne primjenjuju učinkovito.

    U svakom dijelu naše zemlje postoje žene, nečije majke, kćerke, sestre, supruge koje trebaju pomoć našeg društva. Njihova bol i vapaji ne smiju ostati iza 4 zida. Njihova bol i vapaji su upozorenje cijelom društvu.”

    Govoreći o motivima pokretanja tjedna ravnopravnosti, Bernardić je ustvrdio da je SDP stranka koja dokazuje da ravnopravnost u politici provodi u praksi jer je, primjerice, prva i jedina velika stranka u Hrvatskoj koja je uvela rodni paritet.

    Da nam je stvarno stalo o ravnopravnosti žena u društvu, i u politici, mi u SDP-u smo to potvrdili kroz promjenu Statuta gdje smo prvi put u povijesti na listama SDP-a osigurali puni rodni paritet, tj. 50% žena, 50% muškaraca na listi naizmjenično. Zbog toga smo danas ovdje, da ukažemo na neravnopravan status žena u društvu te smo zbog toga i organizirali ovaj tjedan ravnopravnosti da ukažemo na sve probleme i da ponudimo rješenja“, zaključio je Bernardić.

    Iako je Istanbulska konvencija u Hrvatskoj na snagu stupila u listopadu prošle godine, u zaštiti žena od nasilja nismo postignuli veći uspjeh, kazao je saborski zastupnik SDP-a i kandidat na listi za izbore za EP Joško Klisović, dodavši kako je Vlada na čelu s premijerom Plenkovićem osnovala nacionalni tim kojemu je zadaća rad na sprječavanju nasilja nad ženama, čiji su članovi ministri i ministrice.

    Što su napravili dosad? Nažalost, ništa. Nisu pokrenuli nijednu zakonodavnu inicijativu da se promijene one stvari u zakonu koje su onemogućavale punu zaštitu žena od nasilja. Nisu uveli nove prakse u rad državnih organa, a povrh svega, ni u državnom proračunu nisu osigurali dodatna sredstva za zaštitu žena od zlostavljanja pa tako u proračunu imamo isti iznos kao i lani, 2 milijuna i 150 tisuća kuna“, rekao je Klisović.

    Ocijenio je da Istanbulska konvencija od Vlada koje su je ratificirale očekuje da se ženama osigura neovisnost, ona financijska i stambena.

    Niti jedan od ta dva elementa Vlada nije uzela u razmatranje, a kamoli da su se njima počeli zaista baviti. Traže se i skloništa za zlostavljane žene. Niti jedno novo sklonište u Hrvatskoj nije osigurano, a rad postojećih je upitan zbog financija koje dobivaju. De facto nema propisane obveze za financiranje skloništa za žene. To se ostavlja lokalnoj samoupravi na odlučivanje, a to su onda redovito dramatično mali iznosi“, upozorio je Klisović.

    Hrvatska europarlamentarka i dobitnica nagrade MEP Award, tzv. EU Oscara za 2017. godinu, čime je proglašena europarlamentarkom godine u kategoriji za ženska prava i ravnopravnost spolova, Biljana Borzan, u svom je izlaganju kazala kako je Hrvatska u post ratnom razdoblju krenula u dobrom smjeru kad je riječ o institucionalizaciji mehanizama u borbi protiv nasilja nad ženama, no s godinama je ipak došlo do stagnacije, a potom i nazadovanja.

    Kako se boriti protiv nasilja? Uz dobru potporu policije, pravosudnog sustava, osobito važno je obrazovanje. U Hrvatskoj je provedeno istraživanje među djecom školske dobi, i gotovo 50 posto dječaka, ali i djevojčica, odgovorilo je da je u redu udariti ženu, odnosno djevojku, ukoliko se ona ne ponaša u skladu s očekivanjima svoga partnera ili supruga. Taj podatak je zaista poražavajući, no postoji jedna svjetla točka: neki su gradovi odlučili ne čekati s provedbom kurikularne reforme i uvođenje građanskog odgoja, nego su sami poduzeli nužne korake, primjerice Rijeka i Osijek. Nakon što su djeca odslušala predavanja, sudjelovali u radionicama i savladali sadržaj koji se tiče ravnopravnosti spolova i nasilja nad ženama, napravljeno je ponovno istraživanje i postotak je tad bio nula. To znači da djeca da ono što nisu naučila, nažalost, u svojim obiteljima ili što su usvojili kroz krivu sliku u medijima, uspjelo se kroz adekvatne programe u nastavi promijeniti. To je recept za cijelu Hrvatsku i upravo je zbog toga važno ovdje danas pozvati ministarstvo obrazovanja da što prije razbije sve predsrasude o tome što se u građanskom odgoju predaje djeci i da krenemo konačno s tom nastavom kako bismo današnju djecu mogli obrazovati da sutra postanu tolerantni, nenasilni i da rade na društvo koje će biti ugodno za sve građane.” – Biljana Borzan.

    U Odboru za ravnopravnost spolova Europskog parlamenta ranije je usvojena Rezolucija o pravima žena na Zapadnom Balkanu, a glavna autorica rezolucije i Izvjestiteljica Europskog parlamenta za prava žena na Zapadnom Balkanu je hrvatska zastupnica Biljana Borzan koja već godinama  nastoji da žene s Balkana budu prioritet Europskog parlamenta.

    Ta je Rezolucija prvi dokument nakon pet godina u kojem Europski parlament izražava svoje preporuke za veća prava žena državama iz regije, a njome se predlaže čitav niz mjera koje bi trebale pomoći u postizanju apsolutne ravnopravnosti žena u zemljama gdje se nažalost još uvijek bilježe gruba kršenja njihovih prava.

    Iako Hrvatska geografski ne spada u Zapadni Balkan te stoga nije obuhvaćena tim izvješćem, istaknula je Borzan, u Hrvatskoj je, nakon ulaska u Europsku uniju, došlo do regresije prava žena.

    Kada smo mi ulazili u Europsku uniju, lijepo smo se “našminkali, umili i odjenuli sve najljepše što imamo”, no onda je došlo do pomicanja unazad, odnosno do regresije prava žena i to je neprihvatljivo i zbog toga smo mi u Europskom parlamentu izglasali još jednu rezoluciju prema kojoj se države mogu financijski kažnjavati, ukoliko krše ljudska prava. Ta rezolucija nažalost nije zakonski obvezujuća, ona je samo poruka državama članicama, no zanimljivo je da su kolege europarlamentarci iz hrvatskog desnog političkog spektra glasovali protiv ovakvog dokumenta. Mi smo,  naravno, bili za jer smatramo da moraju postojati određene kontrole jednom kad država uđe u EU, dakle, da rade na unaprjeđivanju ljudskih prava.