SDP-ov Savjet za poljoprivredu i hranu izvršio je analizu predloženih izmjena i dopuna Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Radi se o trećim izmjenama od 2018. (!) kojima se dopunjuje više od polovine članaka. Javno savjetovanje otvoreno je u veljači ove godine, ali je zbog brojnih komentara i nedorečenosti nova verzija ponovno objavljena 21. srpnja. Na 77. sjednici Vlade od 23. rujna usvojen je Nacrt prijedloga izmjena i dopuna Zakona o poljoprivrednom zemljištu koji se u brojnim odredbama razlikuje od onih koje su bile u javnom savjetovanju. Razlog tih izmjena nije poznat.

U posljednje vrijeme vrlo je čest slučaj da Ministarstvo poljoprivrede nakon javnog savjetovanja na sjednicama posebnih Povjerenstava dorađuje Zakone bez jasnog obrazloženja razloga pa se postavlja pitanje smisla javnog savjetovanja i načina donošenja propisa. Po našoj ocjeni neophodna je izrada novog Zakona jer prevelik broj izmjena onemogućuje njegovo praćenje. Sažetak analize i prijedloga dajemo u nastavku.

Prodaja se propisuje sa nekoliko članaka. Smatramo da prodaja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države nije u nacionalnom interesu te da sve članke koji se odnose na prodaju treba brisati (od članka 59 do 72). Prodaja izravnom pogodbom za manje površine poljoprivrednog zemljišta prihvatljiva je s ciljem okrupnjavanja parcela. Po pitanju odredbi vezanih za prodaju zanima nas tko će o tome odlučivati? Da li će se možda nakon prodaje zemljišta ono prenamijeniti u građevinsko? Hoće li se nakon isteka moratorija o prodaji poljoprivrednog zemljišta strancima u 2023. ono prodavati upravo njima po znatno višim cijenama. Je li se na ovaj način kreiraju uvjeti za još jednu „vjetroelektranu“ ili neki sličan projekt?

Protiv smo rasprodavanja prirodnih resursa i stvaranja pretpostavki za diskriminirajući odnos prema našim poljoprivrednicima po kojem će se podobni snaći i kupiti zemljište, a drugi će ostati
bez nje. Nejasne su i odredbe oko izdvajanja zemljišta iz šumsko gospodarskog područja i njegovog privođenja poljoprivrednoj proizvodnji. Je li se možda i to zemljište planira prodavati nakon što postane poljoprivredno i kao takvo sastavni dio Programa raspolaganja?

Gospodarski program propisan je člankom 35 i još nekoliko članaka. Tek se ovim izmjenama u članku 36 jasnije definira pravo prvenstva na javnom natječaju za zakup. Nevjerojatno je da u Zakonu ne postoje odredbe o vrednovanju gospodarskog programa. U ovim izmjenama Zakona propisuje se „bodovanje“ pri čemu se ne zna koliko bodova donosi gospodarski program!

Podsjećamo da je odredbama Zakona iz 2013. bodovanje bilo propisano, a kasnijim izmjenama je ono ukinuto pa se sada ponovno vraća? Pravilnik kojim se detaljnije propisuju odredbe o gospodarskom programu sveden je na 2 članka i obrazac čiji sadržaj nije usklađen sa zakonskim odredbama. Osim toga, u postojećim odredbama jedan od razloga za raskid ugovora o zakupu je i neispunjavanje ciljeva iz gospodarskog programa koji nigdje nisu propisani, a niti su oni sastavni dio obrasca gospodarskog programa.

Bodovanje – postavlja se pitanje zašto nema kriterija vezanih uz ekonomske pokazatelje (zapošljavanje, osiguranje tržišta, planiranu dobit) kao i kriterija vezanih uz ispunjavanje cilja broj 5 održivog razvoja UN do 2030. „Ostvariti ravnopravnost spolova i osnažiti sve žene“. Prema posljednjim podacima samo 30 % žena su nositelji poljoprivrednih gospodarstva i trebalo bi nastaviti s poticajnim mjerama kako bi se njihov udjel povećao. Dodatno, nije jasno zašto nema kriterija bodovanja za ribnjake kao i detaljnijih odredbi vezanih uz gospodarski program u ovom području. Preporuka je da se i za ribnjake pripreme slične odredbe bodovanja kao i za državno poljoprivredno zemljište.

Početnici, mali i mladi poljoprivrednici – prema postojećim odredbama početnici i dio mladih i malih poljoprivrednika koji se tek počeli sa poljoprivrednom djelatnosti ni na koji način ne mogu ostvariti pravo na korištenje državnog poljoprivredno zemljište. Razmišlja li Ministarstvo o stvaraju određene „rezerve“ poljoprivrednog zemljišta u uskoj suradnji s jedinicama lokalne samouprave koja bi omogućila i njima da se prijave na javni natječaj?

Novi sustavi predviđeni su brojnim odredbama. Radi se na primjer o informacijskom sustavu za zaštitu poljoprivrednog zemljišta i agroekološkom zoniranju. Preporuka je da se odredi rok njihove uspostave (npr. dvije godine od stupanja na snagu Zakona). Došlo je vrijeme da se i Ministarstvu propišu rokovi za provedbu, a ne da se rokovi i obaveze samo nameću drugima. Uredan zahtjev termin je koji se navodi u brojnim odredbama kao status od kojeg počinje teći rok za rješavanje, npr. „u roku od 30 dana od dana primitka uredno dostavljenog zahtjeva“ (članak 19) ili „u roku od 15 dana od dana primitka urednog zahtjeva“ (članak 21) ili „u roku od 30 dana od dana primitka potpune dokumentacije“ (članak 29) itd. Znači li to da mogu proteći godine do trenutka primitka urednog zahtjeva?

Preporuka je da se postupci jasno definiraju „od početka do kraja“ (zaprimanja zahtjeva, roka za njegovu dopunu i rješavanja zahtjeva) kako ne bi bilo mogućnosti za različita tumačenja. Nejednak pristup vidljiv je kod različitih modela zakupa. U većini postupaka sudjeluju JLS ili Grad Zagreb i Ministarstvo. Kod zajedničkih pašnjaka odluku o raspisivanju natječaja za zakup donosi JLS na koju Ministarstvo ne daje suglasnost, a kod zakupa ribnjaka gotovo sve odluke donosi Ministarstvo. Postupke treba ujednačiti i pojednostaviti.

Prikupljanje dokumentacije i usklađivanje stanja u katastru i zemljišnim knjigama sa stvarnim stanjem za poljoprivredno zemljište u vlasništvu države obaveza je koja se propisuje JLS i Gradu Zagrebu. Od strane Vlade se glasno najavljivalo spajanje katastra i zemljišnih knjiga kao reformske mjere koja nije realizirana. Preporuka je da Ministarstvo poljoprivrede počne provoditi postupke po službenoj dužnosti zajedno s drugim državnim institucijama te prikupljati i uskladiti odgovarajuće podatke i dokumente kako za građane, poduzetnike tako i za JLS. Činjenica je da veći dio prihoda od zakupa ostaje JLS ili Gradu Zagrebu, ali s obzirom na brojne mjere koje su dužni provoditi po ovim zakonskim odredbama smatramo da dodatni troškovi za njih nisu prihvatljivi.

Procjena troškova ili tržišne cijene propisuju se na tri različita načina. Jedan dio se vrši preko sustava eNekretnine, drugi dio provode sudski vještaci za procjenu nekretnina ili sudski procjenitelj, a treći dio obavljaju Hrvatske šume. Preporuka je da se odredbe ujednače i pojednostave. Registre, izvješća, evidencije je gotovo nemoguće izbrojati u odredbama ovoga Zakona. Većinu vode JLS ili Grad Zagreb i dužne su ih objaviti na svojim mrežnim stranicama, a Ministarstvo ne. Smatramo da bi podatke na državnoj razini jednom godišnje trebalo objaviti i Ministarstvo kako bi javnost imala uvid u raspolaganje državnim poljoprivrednim zemljištem.

Predlažemo da se broj Pravilnika kojim se propisuju evidencije i registri smanji odnosno objedini u jedan Pravilnik jer ih za sada ima 5! Izvješće državnog ureda za reviziju vezano uz državno poljoprivredno zemljište – Državni ured za reviziju u svom izvještaju između ostalog utvrđuje sljedeće: U ARKOD sustavu (koji je osnova za dodjelu izravnih plaćanja-poticaja) upisano je zemljište površine 1.148.613 ha, od čega je 866.233 ha u privatnom vlasništvu, 281.445 ha u državnom vlasništvu, a za 935 ha nema podataka o vlasništvu. Vrijednosno značajnije površine odnose se na oranice 856.829 ha, livade 102.968 ha i krške pašnjake 81.016 ha. Postavljamo pitanje, kako netko može dobivati poticaj za zemljište za koje se ne zna vlasnik?

Nadalje, preporučuju propisati jasne kriterije za utvrđivanje minimalne i maksimalne površine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH koja se daje u zakup radi poljoprivredne proizvodnje te poduzimanje aktivnosti na proširenju funkcije ARKOD sustava, kako bi bilo moguće dobiti podatke o poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu države po statusu korištenja i korisnicima. Osim toga, preporučuju provoditi aktivnosti na uspostavi učinkovitog sustava kontrola radi praćenja ugovora i ispunjavanje ciljeva Gospodarskog programa kako bi se utvrdilo je li državno zemljište u funkciji poljoprivredne proizvodnje ili sredstva za ostvarivanje potpora. S tim u vezi naložili su poduzimanje aktivnosti radi donošenja Pravilnika o načinu vođenja registra evidencija ugovora i naplate, a po njegovom donošenju ustrojiti registar evidencija ugovora i naplate po ugovoru za sve oblike zakupa i prodaje poljoprivrednog zemljišta u skladu s odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

U vezi ovog Pravilnika ističemo da je isti bio u javnom savjetovanju, ali nikad nije objavljen. Postavlja se pitanje, zašto? Dodatno, ako Ministarstvo financija objavljuje listu poreznih dužnika zahtijevamo da Ministarstvo poljoprivrede žurno objavi Pravilnik i izradi registar ugovora i naplata te ga javno objavi na svojim mrežnim stranicama. Većina poljoprivrednika uredno izvršava svoje obaveze dok manjina koristi kaos i nedostupnost podataka. Smatramo da je vrijeme za uređenje registara i evidencija te povećanje broja kontrola korištenja državnog poljoprivrednog zemljišta.

Na kraju zaključujemo da je Zakon o poljoprivrednom zemljištu kao i njegove izmjene nekvalitetno pripremljen, sa brojnim nelogičnostima i otvorenim pitanjima kako za poljoprivrednike tako i za jedinice lokalne samouprave i Grad Zagreb. Neki podzakonski akti propisuju odredbe koje nisu definirane Zakonom i prevelik je njihov broj, skoro 20 (!), pa se teško prate. Ne zna se koliko njih treba naknadno uskladiti i da li će i kada biti izrađeni novi.

Istovremeno se od jedinica lokalne samouprave ili Grada Zagreba traži da postupke provedu u roku 3 mjeseca od stupanja na snagu ovih izmjena, što nije realno. Gospodarski program koji bi trebao biti osnova za sklapanje ugovora o zakupu se ne vrednuje, ali su propisane brojne odredbe o njemu. Za samu prodaju ponovno ističemo naš stav o ukidanju odredbi kojima se ona propisuje.

Prema svemu sudeći interes Ministarstva poljoprivrede nije rješavanje pitanja poljoprivrednog zemljišta nego stvaranja osnove za daljnje ucjenjivanje poljoprivrednika po pitanju njegovog korištenja kako na državnoj tako i na dijelu lokalne razine. Parole poput „3 K – povećanje konkurentnosti, količine i kvalitete“ te „stvaranje dodane vrijednosti“ ostaju i dalje mrtvo slovo na papiru bez kvalitetnog rješenja korištenja zemljišta kao osnovnog resursa poljoprivredne proizvodnje.