Strateški plan Hrvatske u okviru ZPP-a je još jedan u nizu loše pripremljenih dokumenata

    SDP-ov Savjet za poljoprivredu i hranu analizirao je pismo opažanja Europske komisije (EK) o Strateškom planu Hrvatske u okviru ZPP-a. Navodimo da je od analiziranih 20 dokumenata Hrvatska po broju opažanja na pretposljednjem mjestu. Iza nas je samo Mađarska.

    Sve ono što smo predlagali u vezi Strategije poljoprivrede do 2030. sada je potvrđeno. Strategija je usvojena bez jasnih smjernica, a osobito po pitanju malih poljoprivrednika i obnove ruralnih područja. Zahvaljujući EK još ima malo vremena za dopunu Strateškog plana, pitanje je da li će Ministarstvo to iskoristiti na najbolji mogući način.

    Svi strateški planovi država članica, preporuke i pisma opažanja nalaze se na stranici EK (ključne politike – zajednička poljoprivredna politika – Strateški planovi). Čini nam se da takav pristup nema Ministarstvo poljoprivrede jer je vrlo teško, gotovo nemoguće, naći dokumente, analize, projekcije izračuna ovisno o vrsti proizvodnje ili rasprave koje su se vodile po ovom pitanju.

    U nastavku dajemo kratki osvrt na prijedloge koji su dati na Strategiju poljoprivrede do 2030., a koje Ministarstvo po običaju nije prihvatilo. Naveli smo da je potrebno povezati ciljeve i mjere s EU i nacionalnim strateškim dokumentima te dati informacija koje mjere će se financirati iz Nacionalnog plana opravka i otpornosti, ali i drugih EU fondova osim poljoprivrednih.

    Predlagali smo da se jasno odredi potpora malim poljoprivrednim gospodarstvima te razvoj lokalnog tržišta i kratkih lanaca opskrbe hranom zbog globalne krize, ne samo za Strategiju već i prilikom izrade drugih strateških dokumenata i Zakona. Takav je slučaj bio kod Zakona o sjemenu, higijeni hrane i mnogih drugih. Naime, EK je u svojim preporukama navela da 20 % korisnika prima 77 % izravnih plaćanja.

    Dodatnom potporom dohotku treba osigurati pravednost, a bolje usmjeravanje te potpore smanjenje razlika u prihodima među poljoprivrednim gospodarstvima različitih veličina (ponajprije u korist manjih poljoprivrednih proizvođača). Ministarstvo se na ovu preporuku oglušilo, a ona je sada još detaljnija u pismu opažanja gdje se zahtjeva preispitivanje strategije preraspodjele i dopuna obrazloženja kvantitativnim analizama koje će omogućiti EK da procjeni rješava li se Planom na dovoljan način cilj pravednije raspodjele te učinkovitije i djelotvornije usmjeravanje izravnih plaćanja.

    Sve ovo zahtijevalo je tijekom izrade Strategije, ali i Strateškog plana, temeljno preispitivanje postojećeg sustava prava na plaćanja. Ono je, između ostalog, uvedeno s ciljem zadržavanja stočarske proizvodnje, a danas smo svjedoci njenog drastičnog urušavanja. U ovom sektoru postoji 18.758 poljoprivrednika, a od njih 1.919 više nema ni stoku ni proizvodnju. Pojedini imaju visoke iznose prava na plaćanja u odnosu na brojna druga poljoprivredna gospodarstva.

    Zašto se nije ništa napravilo po ovom pitanju odgovor zna Ministarstvo poljoprivrede. Kako će se smanjivanje udjela izravnih plaćanja u ukupnoj financijskoj omotnici sa 43 na 38 % odraziti na male i srednje poljoprivrednike tek treba vidjeti, jer Ministarstvo nije prezentiralo indikativne izračune.

    Predlagali smo stavljanje većeg naglaska na mlade poljoprivrednike i generacijsku obnovu, jer oni u Strategiji nisu ni razvojna potreba ni prioritet. EK u pismu opažanja navodi da je u 2017. mladi poljoprivrednik prosječno obrađivao 23 hektara od kojih su 21,5 u najmu te da mu je zbog nedostatka vlasništva (kolaterala za banke) otežan pristup izvorima financiranja a samim tim i ulaganjima.

    Predlagali smo u Zakonu o poljoprivrednom zemljištu veći broj bodova za mlade poljoprivrednike, a kod prodaje privatnog poljoprivrednog zemljišta jasno definiranje da se ono prodaje susjednom poljoprivredniku s ciljem okrupnjavanja ili mladom poljoprivredniku.

    Po pitanju ravnopravnosti spolova predlagali smo jačanje ženskog poduzetništva i osnaživanje uloge žena u ruralnim područjima. I u izmjenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu predloženi su bodovi za žene kod dodjele.

    Kod zaštite okoliša, biološke raznolikosti i djelovanja u području klime, predlagali smo jasni definiranje smanjenja negativnog utjecaja na zrak, vodu i tlo kao i zaštitu biološke raznolikosti i krajobraza, poticanje energetske učinkovitosti, uvođenje i drugih praksi korisnih za klimu i okoliš i mnoge druge. Naime, brojne su nove obaveze ispred naših poljoprivrednika i trebalo je uspostaviti okvir koji će jamčiti jasnu potporu u tom području.

    Kod unapređenja života u ruralnim područjima, predlagali smo jačanje lokalnih inicijativa kroz daljnji rad lokalnih akcijskih grupa te definiranje odredbi vezanih uz socijalnu uključenost, jednake mogućnosti, ranjive skupine, poboljšanje mobilnosti, povećanje zapošljavanja otvaranjem „zelenih radnih mjesta“, uvođenje širokopojasnog interneta, razvoj koncepta pametnih sela itd.

    Pisali smo o nejasnom planu objedinjavanja i koordinacije sustava znanja i inovacija u poljoprivredi (AKIS). Reorganizacija sustava koja je provedena pripajanjem Savjetodavne službe i Hrvatske poljoprivredne agencije Ministarstvu pokazuje se potpunim promašajem. Prenošenje znanja poljoprivrednicima je otežano, a sama kvaliteta usluge je lošija. Osim toga, nije dobro uspostavljena veza između znanosti i savjetovanja pa brojna uspješna istraživanja nažalost nemaju primjenu u praksi.

    Po pitanju sredstava, EK je dala 7 preporuka (401-408) koje se odnose na financijske tablice. Jedna od njih je ispravak alokacije sredstava za tehničku pomoć iz EAFRD jer prelazi maksimalno dozvoljeni iznos. Još se neka opažanja odnose na nepotpune podatke u tim tablicama.

    Naveli smo da su sami pokazatelji preambiciozni i paušalno postavljeni jer nedostaje detaljna analiza, dok ambicije kod smanjivanja stope rizika od siromaštva nisu visoke pa se očekuje daljnje zaostajanje u razvoju te loš socijalni status stanovnika u ruralnim područjima.

    Zaključno možemo ponoviti da je Savjet za poljoprivredu i hranu u više navrata pisao o nizu nelogičnosti u radu Ministarstva. Od silnog kašnjenja u donošenju propisa i strateških dokumenta do loših i štetnih Zakon po hrvatsku poljoprivredu. Iako su iz Ministarstva uvijek odmahivali rukom na naša upozorenja, sada i da hoće to ne mogu učiniti zbog niza opažanja EK na Strateški plan.

    Mladi, žene i mali poljoprivrednici nisu interes ovog Ministarstva svima je jasno, ali još je veći poraz kad iz medija saznajemo da sadašnju ministricu brane oni koji od poticaja imaju najviše koristi.

    Kako Ministarstvo na sve to odgovora? Prema natpisima iz medija Ministarstvo navodi da EU zakonodavstvo ne propisuje obvezu državama članicama da se odrede nacionalni ciljevi za ostvarivanje EU ciljeva iz Zelenog plana i zato će se Hrvatska voditi smjernicama iz nacionalne Strategije poljoprivrede. Umjesto da prepozna priliku za razvoj poljoprivrede u Republici Hrvatskoj uzimajući u obzir globalne prijetnje i rizike u proizvodnji hrane kao nacionalni interes Ministarstvo se „obračunava“ s EK. To je način komunikacije i sa poljoprivrednicima, ali i ostalim dionicima u ovom sektoru u kojem prevladava monolog Ministarstva, a ne dijalog i u kojem nema postizanja konsenzusa već samo nametanja jednostranih odluka.

    Kako se to radi u Europi i kako se prepoznaje važnost poljoprivrede i ruralnih područja govori nam primjer „Konferencije o budućnosti Europe“ koja je krajem travnja 2022. godine prihvatila prijedloge za reformu EU s panela građana, nacionalnih panela i digitalnih jezičnih platformi. Na ovaj način omogućeno je građanima da aktivno sudjeluju u utvrđivanju prioriteta i budućnosti EU.

    Sadašnji prijedlog sastoji se od 9 tematskih područja od kojih je prvi „Klimatske promjene i okoliš“. U okviru tog tematskog područja prva dva prijedloga odnose se na poljoprivredu, proizvodnju hrane, zaštitu biološke raznolikosti i ekosustava te krajobraza. Upravo po ovim prijedlozima vidi se važnost poljoprivrede i očuvanja prirodnih resursa u budućnosti Europe, stoga pozivamo sve da se više posvete ovom strateškom pitanju od iznimnog nacionalnog interesa.

    Treba promijeniti sliku o poljoprivredi i poljoprivredniku, jer je njihova važnost neprocjenjiva. Uz proizvodnju hrane, mogu proizvoditi energiju ali i druge nepoljoprivredne proizvode kroz zeleno ili plavo gospodarstvo ili kružnu ekonomiju, čuvati biološku raznolikost i krajobraze te ih prezentirati u turističkoj ponudi uz organske i tradicionalne proizvode i na kraju očuvati naša sela.

    Sektoru poljoprivrede, šumarstva i ribarstva potreban je novi smjer kojeg Ministarstvo poljoprivrede nije prepoznalo. Umjesto da budemo zemlja predvodnica u razvoju poljoprivrede na otocima, priobalju, ali i kontinentalnom dijelu Hrvatske, ostat ćemo kao i do sad na začelju bez jasne vizije i plana.