Šumarstvo u Hrvatskoj nema jedinstvenu nacionalnu strategiju, politiku niti plan

    Savjet za poljoprivredu i hranu SDP-a navodi kako je nova Strategija EU-a za šume do 2030. iz srpnja 2021. postala dostupna i na hrvatskom jeziku (Nova strategija EU-a za šume do 2030.). Europa se orijentirala prema kvalitativnom i kvantitativnom unaprjeđenju šumskih ekosustava, djelotvornom pošumljavanju, te očuvanju i obnovi šuma u Europi kroz svoj Europski zeleni plan i Strategiju EU-a za bioraznolikost do 2030. Nova Strategija EU-a za šume ima za cilj prevladati izazove i osloboditi potencijal šuma za našu budućnost, što je posebno važno u vremenu klimatskih promjena i sve većeg pritiska na šume zbog prirodnih procesa, ali i zbog povećane ljudske aktivnosti i pritisaka.

    Prepoznat je doprinos šumara i cijelog vrijednosnog lanca koji se temelji na šumama u postizanju održivog i klimatski neutralnog gospodarstva do 2050. Pa iako EU potiče nacionalne strateške planove u okviru zajedničke poljoprivredne politike koji bi trebali potaknuti upravitelje šuma da čuvaju i uzgajaju šume te njima održivo upravljaju, izostala je Hrvatska šumarska strategija.

    Šumarstvo u Hrvatskoj nema jedinstvenu nacionalnu strategiju, politiku niti plan. Djelomično se spominje u drugim nacionalnim strategijama i zbog toga ostaje uskraćeno za jasne ciljeve djelovanja. Takva politika ima za rezultat sporo i najčešće kasno donošenje upravljačkih odluka, što se najviše očituje u gospodarenju državnim šumama tvrtke Hrvatske šume d.o.o. Pa iako je više od 250 godina kvalitetnog gospodarenja šumama Hrvatskoj donijelo prednost u odnosu na većinu Europskih država, zbog nedostatka jasne politike u ovim izazovnim vremenima, sve je moguće nepovratno izgubiti.

    Radnici koji rade u šumarstvu, osim niskih plaća i nejasne politike raspodjele i prodaje glavnog šumskog proizvoda (drveta), svjesni su globalnih prirodnih i tržišnih promjena, no nemoćni su dodatno i prilagođeno djelovati na novonastalu situaciju. Glavni upravljački kadar, nažalost, ne daje jasne upute, niti promiče smjernice definirane EU strategijama i akcijskim planovima. Nema prilagodbe novim tržišnim uvjetima, nema sustavnog monitoringa stanja našeg prirodnog bogatstva, sporo je uvođenje novih tehnologija, a u državnoj tvrtki politika određuje kadrovsku strukturu.

    Ne budu li se ubrzano počele donositi važne strateške odluke, i ne bude li se imala jasna vizija razvoja šumarstva prilagođenog izazovima današnjice, imat ćemo još više požara, sušenja šuma poljskog jasena i hrasta lužnjaka, a prirodnim bogatstvom će se baviti slabo plaćen politički postavljen kadar koji neće imati ni znanja ni mogućnosti očuvati i unaprijediti šumski ekosustav. Tada će sigurno i nevladine udruge i građani imati razloga za zabrinutost i sumnju u “zdravu budućnost za ljude”.