Svjetski dan voda obilježava se 22. ožujka, te se povodom ovog dana SDP-ov Savjet za poljoprivredu i hranu želi osvrnuti na sve veće nezadovoljstvo gradonačelnika i načelnika na reformu vodno-komunalnog sektora po modelu „Superhika“ – uzmi siromašnim i daj bogatim.

Hrvatska je po dostupnosti i bogatstvu pitke vode na samom europskom vrhu ali na polju zaštite tog vodnog bogatstva smo na dnu. Reforma sektora javnih vodnih usluga je nužna, spajanje pojedinih vodnih isporučitelja vodnih usluga, preko administrativnih granica JLS je potrebno (za što već imamo odlične primjere dragovoljnog integriranja npr. Međimurskih voda d.o.o. iz Čakovca, Ponikvi d.o.o. Krka ili Istarskog vodovoda d.o.o. iz Buzeta), ali spajanje koje osim nejasne ideje „okrupnjavanja“ ne slijedi nikakvu drugu logiku i koje opravdano nailazi na otpor JLS-a, nije rješenje koje će nas približit europskim standardima u oblasti zaštite i korištenja voda.

Mnoge JLS su od Ustavnog suda tražile ocjenu ustavnosti Zakona o vodnim uslugama pa će provođenje same reforme u ovakvom obliku biti vrlo usporeno!

Model koji je započela SDP-ova Vlada, ni u jednom se segmentu ne poklapa sa reformom koju trenutno provodi aktualna Vlada. Značajke modela SDP-ove Vlade su bile:

– udruživanje i pravo upravljanja provesti na osnovu broja stalnih korisnika, a manji dio ima utjecaj investicija;
– osnovati javne ustanove, koja neće biti društva kapitala;
– osnivanjem javnih ustanova svi osnivači, na dobrovoljnoj osnovi predlažu statut i sve organizacijske akte;
– poštivati regionalne cjeline koje su u obliku županijskih cjelina uz manje iznimke, bile podjednako ekonomski, gospodarski i politički uravnotežene;
– želja da se što više iskoristi EU fondova u obliku bespovratnih sredstava za izgradnju nedostatnih objekata vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja.

Reforma koju provodi aktualna vlada je reforma kapitala i utjecaj moći, jer se udruživanja provode na osnovi kapitalne vrijednosti, pri tome se u potpunosti zanemaruju potrebe i mogućnosti plaćanja vodnih usluga krajnjeg korisnika. Investicije koje se pripremaju se na kriteriju najskuplje investicije u kojima je upitna mogućnost punog povrata troškova iste.

Ovakva reforma ima rizik da neće ispuniti zahtjev da osigura potrebne građevine i prihvatljivu cijenu koju krajnji korisnik može platiti.

Ili se ovdje slijedi neka druga agenda – možda priprema za privatizaciju vodno-komunalnog sektora?