Zakon o poljoprivredi između ostalog osigurava i pravni okvir za provedbu ciljeva i mjera Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP-a) u programskom razdoblju od 2023. do 2027. godine. Izmjenama i dopunama postojećeg Zakona potrebno je propisati donošenje Strateškog plana ZPP-a Republike Hrvatske za spomenuto programsko razdoblje.

Ovdje nema ništa sporno osim datuma kad se ovaj zakonski prijedlog daje u saborsku proceduru. Već je polovica studenog a on je tek u prvom čitanju. Teoretski Zakon može biti usvojen do početka primjene ZPP-a, tj. do 1. siječnja 2023, ali onda tek slijedi izrada podzakonskih akata za koje je rok od 6 mjeseci do jedne godine, a čak je i donošenje Strateškog plana od strane Vlade RH predviđeno u roku od godine dana od dana donošenja Zakona. Napominjemo da je Europska komisija odobrila hrvatski Strateški plan dana 28. listopada 2022. Iz tog razloga nije jasno što je sprječavalo Ministarstvo da tako važan Zakon pripremi puno ranije i stvori pravni okvir za donošenje Strateškog plana.

Nadalje, u jednom se članku jasno govori o savjetovanju sljedeće: „Savjetovanje korisnika ima za cilj podizanje njihovog stupnja stručnosti i osposobljenosti u pogledu svih mjera na razini poljoprivrednoga gospodarstva predviđenih u strateškim planovima u okviru ZPP-a …“ Ovdje se nameće pitanje kad će se onda obaviti informiranje, savjetovanje i edukacija poljoprivrednika o smjernicama novog strateškog plana i njihovim novim obavezama ako se s donošenjem Zakona i podzakonskih akata ovoliko kasni? Treba napomenuti da smo mi o potrebi pravovremenog donošenja Zakona o poljoprivredi govorili još prije ljetne stanke.

Tada smo pitali „što je sa izmjenama zakona o poljoprivredi koje su planirane za II tromjesečje 2022, kad će biti pripremljeni pravilnici o izravnim plaćanjima i tko će i kad educirati poljoprivrednike o novim obavezama koje moraju ispuniti da im izravna plaćanja ne bi bila umanjena ili uskraćena?“

U obrazloženju Zakona se navodi da je za prilagodbu hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj potrebno izmijeniti definiciju samoopskrbnog poljoprivrednog gospodarstva (SOPG-a) uz propisivanje iznosa u eurima za ostale aktivnosti poput: iznosa potpore izuzete od ovrhe, iznosa duga stranke za koji je dozvoljeno plaćanje na rate, iznosa temeljem kojega se određuje rok povrata duga te iznose prekršajnih odredbi.

Pojednostavljeno, u definiciji se navodi da je SOPG organizacijski oblik poljoprivrednog gospodarstva čija je ekonomska veličina gospodarstva manja od 3000 eura. Ovdje moramo naglasiti sljedeće: Provedbenom uredbom Komisije 2015/220 o uspostavi sustava za prikupljanje knjigovodstvenih podataka o prihodima i poslovnim aktivnostima poljoprivrednih gospodarstava u Europskoj uniji vrlo je detaljno propisana ekonomska veličina gospodarstava i 14 razreda ekonomske veličine. Granica prvog (I) razreda je manje od 2.000 eura, granica drugog (II) razreda je od 2.000 eura do manje od 4.000 eura itd. Zanima nas na temelju kojeg pravnog akta je definiran izračun ekonomske veličine gospodarstva u Hrvatskoj i zašto on iznosi 3.000 eura? Na temelju kojih analiza i studije je utvrđena ta granica? Tko ju je utvrdio i na osnovi kojih kriterija?

Nacionalnim planom oporavka i otpornosti (NPOO-om) osigurana su sredstva za izgradnju distributivno logističkih centara za voće i povrće te jednog za meso. Tim Centrima trebale bi upravljati proizvođačke organizacije, ali one su registrirane kao udruge i kao takve nisu pogodni organizacijski oblici za upravljanje Centrima. Stoga je „potrebno osigurati pravnu osnovu kako bi proizvođačke organizacije osnovane na temelju Zakona o udrugama („Narodne novine“, br. 70/14., 79/17. i 98/19.) (u daljnjem tekstu: Zakon o udrugama) navedeni pravni oblik zamijenile drugim, prikladnijim pravnim oblikom (zadruga ili trgovačko društvo) …“. Nismo protiv toga, dapače, ali nas zanima od kud se sad odjednom pojavila ideja zadruga kao najpovoljnijeg oblika udruživanja proizvođača a do sada se ta riječ zaobilazila u širokom luku. O osnivanju zadruga nema niti riječi u ključnom dokumentu kao što je Strategija razvoja poljoprivrede u RH makar smo mi na to stalno upozoravali.

Iako nije vezano direktno na Zakon, moramo se osvrnuti na nedavna događanja u sektoru poljoprivrede i kaotičnog stanja u njemu a na koje Ministarstvo zatvara oči. Kako saznajemo iz medija nedavno je jedan od najboljih, nekoliko puta nagrađivan, slavonski mljekar morao rasprodati 170 mliječnih krava i zatvoriti farmu. Iako već duže vrijeme upozorava sve nadležne da će se to dogoditi s obzirom da na natječaju nije dobio državno poljoprivredno zemljište, reagirao nije nitko. Sad se još jedna slavonska farma ugasila, obitelj se prestala baviti proizvodnjom mlijeka i traže egzistenciju u drugim područjima. Kao da se nikoga od odgovornih ne tiče što nam je mliječno govedarstvo najugroženije, isporučitelja mlijeka nikada manje, a uvoz raste.

Najnovije vijesti oko „preuzimanja” Fortenove i potencijalne kupnje jedine hrvatske tvornice mineralnih gnojiva nakon što mjesecima nije radila i u vrijeme kad su cijene nekih gnojiva i višestruko skočile. Nakon što se proda i ta tvornica, šuška se da se priprema i prodaja Podravke. Da nas se ne bi krivo shvatilo, zalažemo se za tržišno poslovanje ali s naglaskom na „transparentnost” i „strateški interes”. Dok svjedočimo da neke države članice EU nacionaliziraju strateške kompanije mi sve rasprodajemo. Ali mi ni ne znamo koje su strateške kompanije jer nismo donijeli industrijsku strategiju za novo programsko razdoblje (2021-2027).

Čini nam se kako se u vrijeme pandemije, rata u Ukrajini, otežane opskrbe i drastičnog poskupljenja hrane mi naših tvrtki od strateškog interesa jako olako odričemo.