U medijima se pojavila snimka i svjedočanstva susjeda o onemoćalom građaninu koji živi, prema njihovim navodima, bez primanja i potrebne skrbi, zdravstvene i socijalne, u neljudskim uvjetima. Gotovo nevjerojatno bi bilo da je podatak o spornom prebivalištu i nadležnosti centra za socijalnu skrb bio razlog zbog kojeg se ovaj štićenik (ukoliko je osoba pod skrbništvom) našla u ovako zapuštenom stanju. Što je sa zdravstvenom skrbi i pravom svakog građanina na zdravstvenu zaštitu? Tko je od zdravstvenih radnika pregledao štićenika i je li mu pružena ikakva zdravstvena usluga ili osigurano socijalno pravo?
SDP-ova saborska zastupnica Martina Vlašić Iljkić ističe da je prema Ustavu i Zakonu o socijalnoj skrbi, Republika Hrvatska dužna slabima, nemoćnima i drugima, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim osobama, osigurati pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba i pružiti zdravstvenu zaštitu.
Budući se sustav socijalne skrbi “transformirao” i svi problemi građana se trebaju rješavati iz Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb u Zagrebu, sa svojim područnim službama u županijama (od 1. siječnja 2023. godine), bojimo se da će sve više ovakvih slučajeva proći ispod radara sustava – i socijalnog, ali i zdravstvenog sustava.
Oba sustava su bez odgovora na probleme građana i sve udaljenija, birokratizirana i podređena analizama i statistikama, gdje se gubi osjećaj za svakodnevne potrebe građana. U vremenima u kojima siromašni žive sve gore, cijene osnovnih životnih namirnica, režijskih troškova rastu svakodnevno, mi svjedočimo teškim životnim situacijama bilo na nacionalnom ili lokalnom nivou. Ljudi žive sve teže, a rezultate reforme sustava socijalne skrbi ne vidimo: nije izgrađen niti jedan smještajni kapacitet za djecu ili odrasle osobe, niti dostatno razvijen sustav izvaninstitucijske skrbi.
Sigurno, nažalost, ovaj slučaj nije jedini, jer mnogo njih nije došlo do fokusa javnosti. Stoga pozivamo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike da stvori preduvjete i osigura sve resurse za pružanje pomoći sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi i drugim zakonskim propisima.
Također, teški slučajevi zahtijevaju jaku međuresornu suradnju između ključnih resora – zdravstva, socijalne skrbi i policije, te uspješnost rada ne smije ovisiti o međusobnim poznanstvima djelatnika pojedinih resora nego standard kvalitete usluge za svakog građanina jednako. Krizne intervencije, smještaj djece i odraslih osoba, ažurnost zdravstvenog i socijalnog sustava, dostatni smještajni kapaciteti su pod neposrednom organizacijom ministara koji su odgovorni za funkcioniranje sustava.