Danas se, po prvi puta, obilježava Nacionalni dan udomitelja što će u javnom prostoru pridonijeti vidljivosti i omogućiti jačanje pozitivne slike o udomiteljstvu, ali i dan kada će se govoriti o vrijednosti onih koji su se odlučili baviti udomiteljstvom kao oblikom skrbi za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, starijih osoba i osoba s invaliditetom te drugih korisničkih skupina.
Biti udomitelj nije lako. Udomitelji se svakodnevno susreću s različitim izazovima, pa ne čudi što opada interes za udomiteljstvo. 2022. godine su usvojene izmjene Zakona o udomiteljstvu i povećane su naknade. No, baš kao što smo i upozoravali, to povećanje naknada nije polučilo većim interesom za bavljenjem udomiteljstvom.
Naime, udomitelji obavljaju posao u okviru svoje obitelji za koji u domovima socijalne skrbi postoji cijela mreža zaposlenika, stoga im je, uz veće naknade, potrebno osigurati i veću podršku u sustavu, koja sada izostaje. Riječju, povećanje naknada je dobro, no to nije dostatna mjera za populariziranje udomiteljstva. Pogotovo kada se sjetimo nedavnih tragičnih slučajeva i percepcije u široj javnosti da u sustavu udomiteljstva ima puno problema.
Promotivni spotovi za promociju udomiteljstva Ministarstva nisu bili dovoljni i tada je propušteno komunicirati pozitivne stvari udomiteljstva. Svjesni smo poteškoća odrastanja u današnjem okruženju i izazova s kojima se susreću roditelji, a možemo pretpostaviti potrebe djece bez roditelja ili djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi.
Udomitelji su oni koji se susreću s velikim izazovima kroz koje upoznavaju djecu i njihove potrebe. Osim brige za dijete, udomitelji su dužni surađivati s roditeljima smještene djece, što često nije lagan zadatak jer u većini slučajeva ne možemo govoriti o suradnim roditeljima.
Nadalje, smatram da Tim za udomiteljstvo pri Zavodima za socijalni rad treba biti dostupan za rad s udomiteljima, a to ćemo samo postići ako rasteretimo stručne radnike i osiguramo da se bave obilascima korisnika i radom sa udomiteljima. Trenutno rad sa udomiteljima i djecom, te organiziranost grupnog i individualnog rada ovisi o radu pojedinca i nije jednako dostupna u svim područjima Hrvatske.
U Hrvatskoj imamo 2548 udomitelja, od kojih 1286 udomitelja koja udomljavaju djecu, a 1262 udomitelja za odrasle osobe. Imamo trend opadanja udomiteljskih obitelji, a problem je i prekobrojni smještaj djece, u kojima je smješteno i 7-8 djece, umjesto troje, koliko je Zakonom dozvoljeno (osim u slučajevima smještaja braće i sestara). Navedena praksa predstavlja kršenje Konvencije o pravima djeteta, ali i prava udomitelja koja su propisana Zakonom o udomiteljstvu.
Ove godine za udomitelje godine nominirani su životni partneri Ivo Šegota i Mladen Kožić, koji su nakon sudske borbe postali udomitelji i prije tri godine su udomili dvoje djece s poteškoćama. Ove godine ih je nominirao stručni tim Dječjeg doma Zagreb, što je zasigurno veliko priznanje za njihov rad, budući dolazi od struke, koja s njima aktivno surađuje.
Unatoč svemu poražavajuće je to što je Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike odbilo uskladiti definiciju udomiteljske obitelji s postojećim zakonima, Odlukama Ustavnog suda u RH, a odnosi se na istospolne životne partnere.
Martina Vlašić Iljkić,
saborska zastupnica SDP-a