Vlašić Iljkić: Zakonom unaprijediti registar osoba s invaliditetom

    Dobro je da će se ovim Zakonom unaprijediti registar osoba s invaliditetom s obzirom da je od 2001. godine došlo do niza sustavnih promjena u evidenciji podataka i informatizaciji službenih evidencija. No loše u svemu ovome je što osoba s invaliditetom od bolje evidencije podataka nema nikakve koristi jer je sustav usluga za osobe s invaliditetom sve nedostupniji, a osobe s invaliditetom sve izoliranije. Umjesto da imamo, s razvojem društva i svjesnosti o potrebi uključenosti osobe s invaliditetom u zajednicu, što nalažu niz dokumenata, europskih i nacionalnih, mi imamo sustav koji ne može odgovoriti na potrebe osoba s invaliditetom od najranije dobi.

    Prema izvješću Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom imamo problem nedostatka rane intervencije na područje cijele Hrvatske, a posebno u slavonskoj regiji, ruralnim sredinama i otocima. Nema primjerene dijagnostike, pružatelja usluge rane intervencije, na pregled logopeda čeka se više od pola godine, tretmani su nedovoljni, liste čekanja ogromne. Nadalje, neosiguravanje primjerene stručne podrške djeci s teškoćama u razvoju u smislu ranog poticanja razvoja i neosiguravanje prevencije daljnjeg invaliditeta predstavlja nepoštivanje odredbi Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Također predstavlja i razlikovanje djece s osnova zdravstvenog stanja, jer se propušta osigurati odgovarajući rani tretman, sveobuhvatnu psihosocijalnu podršku i korištenje javnih servisa na ravnopravnoj osnovi s drugima, a koje je prema odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije zabranjeno.

    Ministarstvo zdravstva niti Vlada Republike Hrvatske gotovo da nisu ništa učinili na procesu uspostave sustava rane intervencije. Prema podacima Unicefa 24.169 djece u dobi 0-5 godina u Hrvatskoj su potencijalni primatelji usluga rane intervencije u djetinjstvu, a tek jedno od osmero djece prima te usluge. Djeci s poteškoćama je vrtić gotovo u potpunosti nedostupan, tek nekoliko sati tjedno, što uopće ne možemo nazvati pohađanjem vrtića, a izmjenama zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju su propuštene prilike da se osigura djeci sa poteškoćama asistenta po modelu školskog obrazovanja. Da ne govorimo o obrazovanju, zapošljavanju u ruralnim sredinama, nedostatku smještajnih kapaciteta za osobe s invaliditetom svih dobnih skupina. Posebno je teško osigurati skrb izvan vlastite obitelji kada dijete ima značajne poremećaje mentalnog zdravlja koji se manifestiraju agresijom i autoagresijom zbog koje trpi dijete i svi članovi obiteljia. Gotovo u pravilu takve se korisnike nema kamo smjestiti, centri za socijalnu skrb ne pronalaze slobodna mjesta u domovima socijalne skrbi, te se problem rješava pojedinačnim intervencijama nadležnog Ministarstva, pritiskom roditelja ili se uopće ne riješi.

    Zašto sam navela samo jedan dio značajnih problema osoba s invaliditetom – a ovim zakonom i prikupljanjem podataka, boljom informatizacijom, povezanosti sustava – ništa se značajno neće dogoditi u sustavu, jer ovi problemi nisu prepoznati u radu Vlade i svih ministarstava kojima je u nadležnosti skrb za osobe s invaliditetom.

    Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, od rujna 2021. godine, u Hrvatskoj žive 586 153 osobe s invaliditetom od čega je 57% muškaraca i 43 posto žena.  Najveći broj osoba s invaliditetom 45% je u radno-aktivnoj dobi od 20 do 64 godina, dok je 44% osoba u dobnoj skupini iznad 65 godina. Registar osoba s invaliditetom se vodi u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, a počeo je s radom 2002. godine te je izvor epidemioloških podataka za nacionalne i međunarodne potrebe. Svrha novog zakona je doprinijeti boljoj analizi sustava koji skrbe za osobe s invaliditetom, za donošenje politika i odluka o ovoj ranjivoj skupini.

    Na temelju Registra je došlo do primjene Međunarodne klasifikacije funkcioniranja, onesposobljenosti i zdravlja (MKF) Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), stvorena je vizija primjene ove klasifikacije u sustavu i reforme metodologije, a samim time i sustava vještačenja za osobe s invaliditetom. Proces izrade nove metodologije, trajao je od 2007. do 2014. godine. Osnovna novost u pristupu metodologiji vještačenja u skladu je s preporukama SZO-a i MKF-a i temelji se na nužnosti sveobuhvatnije procjene osobe s invaliditetom, pri čemu se u obzir uzima i funkcioniranje osobe, a ne isključivo vrsta oštećenja koje je uzrokovalo invaliditet – zato je dobro da se ovim Zakonom propisuju izvori podataka Registra iz kojih se prikupljaju podaci o osobama s invaliditetom u skladu s izmijenjenim sustavom vještačenja osoba s invaliditetom kroz utvrđivanje njihove funkcionalne sposobnosti.

    Od 2014. vještačenje provodi jedinstveno tijelo vještačenja – Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, osim za ostvarivanje prava prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji i prema Zakonu o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, za koje vještačenje obavljaju liječnička vijeća u nadležnosti Ministarstva hrvatskih branitelja, što je izmijenjeno 2021. godine. Metodologija rada, umjesto Uredbom o metodologijama vještačenja je propisana pravilnicima koje donosi ministar hrvatskih branitelja. Naime, novi zakon je trebao ubrzati postupke i vještačenja branitelja, budući su postupci trajali i dvije godine. Izdvajanjem branitelja se doprinijelo povećanju nejednakosti osoba s invaliditetom i reorganizirao se sustav vještačenja bez obzira što je u Zavodu za vještačenje već postojao poseban odjel za vještačenje branitelja i čemu se protivila i pravobraniteljica za osobe s invaliditetom.

    U svrhu pojednostavljivanja procesa ostvarivanja prava osoba s invaliditetom potrebno je uvesti europsku iskaznicu za osobe s invaliditetom. Za stvaranja potrebnih preduvjeta potrebno je Zakonom o registru osoba s invaliditetom predvidjeti i propisati donošenje „Pravilnika o europskoj iskaznici za osobe s invaliditetom“, kojim bi se detaljnije uredila pravila izdavanja i korištenja same iskaznice, ovim Zakonom je uveden pojam europske iskaznice, ali ne i postupak za njeno donošenje.

    Registar, prema novom zakonu predstavlja sveobuhvatnu i cjelovitu, metodološki standardiziranu i ažuriranu evidenciju osoba s invaliditetom i djece sa teškoćama u razvoju, a podaci se koriste za osiguravanje transparentnosti, točnosti, dosljednosti, usporedivosti i potpunosti podataka potrebnih za analitiku podataka o osobama s invaliditetom. Upravo je to svrha Registra i očekujemo punu provedbu ovog Zakona, budući su osobe s invaliditetom ranjiva skupina i dobra evidencija i praćenje mogu usmjeriti politiku i donijeti odluke za dobrobit osoba s invaliditetom. Dobra analiza i prikupljanje podataka su preduvjet za planiranje odgovarajućih mjera i preventivnih programa; zavod za javno zdravstvo izrađuje izvješća o osobama s invaliditetom, o ženama s invaliditetom. No evidencija do sada nije bila pokazatelj uspješnosti, kao ni donošenje dokumenata, nacionalnih planova ili akcijkih planova. Pokazatelj je dostupnost usluga osobama s invaliditetom a tu Vlada, odnosno resorna ministarstva imaju veliki problem.

    Smatramo da je novi zakon o registru potreban, da će doprinijeti boljoj objedinjenosti podataka, s obzirom na sve zakonske izmjene, da može usmjeriti politike za razvoj prava i usluga osobama s invaliditetom i Klub SDP-a će podržati ovaj zakon, no ostaje pitanje provedbe politika, za koju ova Vlada nije pokazala razumijevanje i ponudila rješenje.