Sabina Glasovac, Martina Vlašić Iljkić i Sanja Udović su ispred Kluba zastupnika SDP-a od Vlade zatražile da osigura sustavno financiranje sigurnih kuća te da konačno iz ladice izvadi Nacionalnu politiku za ravnopravnost spolova jer je Hrvatska nema još od 2015. godine.

“Plenković je zaboravio da danas, nešto više od dvije godine od donošenja Istanbulske konvencije, u Hrvatskoj i dalje nemamo skloništa u svakoj regiji, na što smo se Konvencijom obvezali”, rekla je Glasovac osvrćući se na činjenicu da se premijer Andrej Plenković pohvalio donošenjem Istanbulske konvencije.

U ovom trenutku, ističe, od šest skloništa za žene žrtve nasilja, koje je Vlada obećala osigurati do kraja 2019. godine, do danas je otvoreno samo jedno.

“Nije se osiguralo ni otvaranje savjetovalište za žene žrtve nasilja. Činjenica jest da su se pooštrile kazne za prekršaje nasilja u obitelji, međutim, zbog nedovoljne edukacije sudovi i dalje izriču najniže kazne, neovisno o tome je li riječ o djelima iz prekršajne ili kaznene domene”, upozorila je potpredsjednica Kluba SDP-a Glasovac.

Osiguravanje dovoljnog broja mjesta u skloništima u svakoj regiji prebačeno je na strukturne fondove, ali problem je što takvo financiranje traje samo tri godine i nismo sigurno na koji način ćemo, ako i uspijemo otvoriti skloništa za žene žrtve nasilja u svakoj regiji, osigurati održivost takvih skloništa ako nakon tri godine ne budemo u mogućnosti financirati ta skloništa kroz europske vrijednosti, upozorila je.

Istina je, dodala je, da je osnovana SOS-linija koja radi 24 sata na kojoj se žene žrtve nasilja mogu obratiti stručnjacima, prijaviti nasilje i zatražiti psihosocijalnu pomoć, međutim, kako je u koronakrizi i zatvorenosti pojačano nasilje nad ženama i djecom, Hrvatska nije osigurala paket mjera za podršku tim ženama. Nikakvi pomaci nisu učinjeni ni po pitanju edukacije i uopće se ne razmišlja o pojačavanju sadržaja kroz nastavne sadržaje, a edukacija je očito izostala i u pravosudnom sustavu jer bi suci tada znali da izricanjem minimalnih kazni umanjuju djela nasilja nad ženama. Time ne ohrabruju žene žrtve nasilja koje se još o tome nisu odlučile progovoriti, istaknula je Glasovac.

“Od Vlade očekujemo da osigura sustavno financiranje sigurnih kuća i tako pomogne ljudima koji nesebično rade na zbrinjavanju i pomoći žrtvama nasilja. Na Vladu apeliram i da konačno iz ladice izvadi Nacionalnu politiku za ravnopravnost spolova jer je Hrvatska nema još od 2015. godine, što govori o odnosu Vlade i premijera Plenkovića prema svim ženama u Hrvatskoj i problemima koji ih tište u svim segmentima društva”, poručila je.

“Financiranje skloništa treba biti pokriveno zakonskom regulativom i ona mora pružiti ujednačenu praksu na čitavom području Republike Hrvatske. Kako bi skloništa za žrtve nasilja mogla normalno funkcionirati potrebno je osigurati velika sredstva, a cjelokupna odgovornost je na osobama koje vode takva skloništa. Apsurdno je da nakon tri godine od ratificiranja Istanbulske konvencije, država brigu o žrtvama nasilja u obitelji nije postavila kao prioritet. U uređenom društvu briga o ugroženima, bolesnima i najslabijima mora biti prioritet. Situacija za sigurne kuće u Hrvatskoj je loša, financiranje ugroženo. Neke od njih u organizaciji udurga civilnog društva moraju se javljati na Javni natječaj koji raspisuje Ministarstvo, a neke sigurne kuće se financiraju
putem sustava glavarina,” rekla je Udović.

Vlašić Iljkić ističe kako je najveći uteg međuresorne suradnje pravosuđe, koje pod zaštitom neovisnosti rada ne ulaže napore u poboljšanje kompetencija u vlastitim redovima.

“Često needuciranost i nerazumijevanje problematike, nesenzibiliziranost na posljedice nasilja dovodi do neučinkovite reakcije, koje mogu biti kobne i nepopravljive. Zadnji slučaj u Osijeku kada je žena prijavila obiteljskog nasilnika i isti je bio zadržan 24 sata, a dežurni tužitelj nije našao elemente za podnošenje zahtjeva za određivanje istražnog zatvora. Rijetki su slučajevi izdvojenog nasilnog ponašanja, te gotovo uvijek su institucije imale saznanja o ranijim nasilnim ponašanjima. Učinkovita i profesionalna reakcija od strane policije, pravosuđa, svih aktera međuresorne suradnje i nulte stope tolerancije na nasilje, edukacija sudaca, policijskih djelatnika je nešto u čemu treba ustrajati. Najslabija karika u međuresornoj suradnji su upravo sudovi, a i nepostojanje državnih odvjetništva u međuresornoj suradnji je nešto što treba mijenjati,” rekla je Vlašić Iljkić.

Komentirajući istup ravnatelja HZZO-a Lucijana Vukelića koji je kazao da “žene puno više pričaju dok su muškarci operativniji”, Glasovac je to ocijenila tipičnim primjerom kako se u Hrvatskoj doživljavaju žene i načinom komunikacije koji je postao normalan u javnom prostoru. To je neprimjerena i neprihvatljiva izjava, bez obzira na to koga dolazila, i zasigurno neće pridonijeti ravnopravnosti spolova u društvu, kao ni shvaćanju da spol ni na koji način ne određuje kako tko radi svoj posao. Zbog takvih izjava s jedne strane sam tužna, a s druge, nimalo iznenađena, jer je to u Hrvatskoj postao standard, a to ne bi smjelo biti normalno.

Na novinarski upit komentirala je i napade predsjednika Zorana Milanovića na račun udruge B.a.B.e., koja već više od 20 godina brine o ženama žrtvama nasilja, rekavši da takav način komunikacije apsolutno ne doprinosi dobroj klimi u društvu.