Ni HNB ne može popraviti koliko Vlada može pokvariti

Naime, još dok je hrvatska Vlada bila u fazi upornog negiranja krize, HNB je prvi val krize uspješno amortizirala dobro vođenom monetarnom politikom, koja je rezultirala znatnim rezervama likvidnosti u bankarskom sektoru. I upravo su te rezerve korištene potkraj 2008. i početkom 2009. godine i neposredno doprinijele da gospodarski pad ne bude još veći od onoga što jest - smatra Jelaš. 

HNB naprosto ne može popravljati onoliko koliko hrvatska Vlada može pokvariti. Nakon negiranja krize čime se izgubilo previše doista dragocjenog vremena, u drugoj polovici 2009. g. Vlada je teško stanje u gospodarstvu dodatno pogoršala nekim svojim, pod navodnicima antirecesijskim mjerama, kao što je uvođenje kriznog poreza na osobna primanja i povećanje stope PDV-a. Naime, glavni izvor gospodarskog rasta kod nas bila je domaća potražnja temeljena na rastu osobne potrošnje i investicija. Uvođenjem ovih novih poreza i povećanjem PDV-a osobna potrošnja smanjena je 17 posto, a investicijska 10 posto. Vlade i središnje banke nekih drugih zemalja istovremeno su donosile poticajne mjere monetarne i fiskalne politike, usmjerene prvenstveno na smanjivanje porezne presije i jačanje potrošnje, i tu se mjere dakako pokazale učinkovitima, tako da su se već sredinom 2009. g. u globalnoj ekonomiji počele pojavljivati prve naznake gospodarskog oporavka. Na žalost kod nas se gospodarska kriza produbljuje. Ovog trenutka, bruto domaći proizvod u padu je više od 6 posto, vanjski dug iznosi 43 milijarde eura, dakle preko 300 milijardi kuna i gotovo je izjednačen s bruto domaćim proizvodom. Unutarnja nelikvidnost je izuzetno visoka, dosegla je 27 milijardi kuna, a najdramatičniji kumulativni pokazatelj teškog stanja u državi je brojka od 309 tisuća nezaposlenih, na žalost s tendencijom daljnjeg povećanja. 

Međutim, nije svima u Hrvatskoj jednako teško. Dok je gospodarstvu i građanima smrknulo, bankama je i dalje relativno dobro. Poslovne banke i dalje kapitaliziraju hrvatsku krizu. Naime, iz Izvješća iščitavamo da su poslovne banke u tom razdoblju ostvarile operativnu dobit od 4 milijarde kuna, što u odnosu na isto razdoblje 2008. godine predstavlja povećanje od gotovo 11 posto. I s ovakvim rastom dobiti bankarska industrija je još uvijek vrlo profitabilna djelatnost unatoč izjavama Hrvatske udruge banaka, da profitabilnost banaka pada zbog visokog rasta kamatnih rashoda. Istina je, bankama se poput bumeranga upravo kroz visok rast kamatnih rashoda vratilo napuhavanje pasivnih kamata u sveopćoj jagmi za komitentima, odnosno njihovim novcem. Nakon što je Hrvatska godinama bila svojevrsni Eldorado za bankare, sada je visok rast kamatnih rashoda pretvorio hrvatski bankarski sustav, unatoč još uvijek visokoj dobiti, u jedan od najmanje atraktivnih za ulaganja u Europi. No najvažniji razlog za nezadovoljstvo bankara financijskim rezultatima, nisu visoki kamatni rashodi, već trostruko povećana rezerviranja za gubitke. Prvenstveno zbog ekspanzije tih rezerviranja dobit prije oporezivanja manje je za 14 posto nego što je bila u prvom polugodištu 2008. godine.

Najmanji pad dobiti pretrpjele su velike banke, oko 10 posto, pri čemu treba naglasiti da velike banke ostvaruju čak 93 posto ukupne dobiti svih banaka. Nešto izrazitiji pad zabilježile su male banke, 27 posto, a daleko najveći pad dobiti ima grupacija srednjih banaka, čak 58 posto. Ovako velike razlike u padu ostvarene dobiti po bankama, obzirom na njihovu veličinu imaju dakako i svoje razloge. Da bi smanjile rizike poslovanja, banke su svoju kreditnu aktivnost usmjeravale prema državi kao sigurnijem, poželjnijem klijentu u odnosu na gospodarske subjekte i u odnosu na građane kod kojih su zbog gospodarske krize teškoće oko povrata kredita bivale sve izrazitije. Samim time izmijenjena je i zastupljenost pojedinih sektora u ukupnim kreditima. Najvažniju ulogu u kreditiranju države imaju velike banke i zato su one pretrpjele najmanji pad dobiti. Grupa malih banaka primarno je orijentirana na kreditiranje trgovačkih društava dok srednje banke koje su pretrpjele najveći pad dobiti najveći dio svojih kredita plasiraju stanovništvu. Dakle, velike banke izabrale su državu, a malim i srednjim bankama ostali su oni rizičniji klijenti, gospodarstvo i hrvatski građani. Država se uvođenjem novog poreza na primanja i povećanjem PDV-a pobrinula za sebe, a gospodarstvo i građani očito se moraju snalaziti sami. 

Za razliku od Hrvatske, druge su države respektirajući upravo činjenicu da žive od gospodarstva i da postoje radi građana svojim mjerama nastojale pomoći i gospodarstvu i građanima. U tim državama i banke su se povele za primjerom države pa su i one smanjivale i cijenu kreditima ili olakšavale povrat kredita, pogotovo građanima koji su zbog gubitka posla ostali bez stalnih primanja. I Klub SDP-a je također predlagao niz zakonskih prijedloga usmjerenih rasterećenju gospodarstva i očuvanju ugroženog standarda hrvatskih građana. Dio tih mjera, nažalost, još uvijek nije raspravljan u saborskoj proceduri, a onaj koji jest znamo kako je završio: svi zakonski prijedlozi su odbijeni. 

HNB je u ovoj recentnoj situaciji hrvatskom gospodarstvu doslovno bila pojas za spašavanje, Vlada mlinski kamen oko vrata - zaključila je Jelaš.