Oko politike zapošljavanja i razvoja nužan je visok stupanj konsenzusa u društvu

Motiv se može navesti kao reakcija na jednu anketu u kojoj su sami mladi odgovorili kako smatraju da je u pronalasku posla najvažnija veza, što smatra 50 posto mladih, vezu i obrazovanje najvažnijim smatra 45 posto mladih, a samo pet posto mladih obrazovanje smatra najvažnijim. No, u sadašnje doba, kad bez posla dnevno ostaje oko 500 ljudi, pitanje je da li i veza uopće može pomoći. Nema pravih mjera zapošljavanja. Sve je manje pripravničkih mjesta, pa i mogućnosti da se financijski pomogne zapošljavanje mladih. Povećava se broj mladih nezaposlenih osoba, čak i visokoobrazovanih. Po tome smo pri dnu u Europi, a ujedno smo pogođeni odlaskom mladih visokoobrazovanih u inozemstvo (tzv. "brain drain"). Prisutan je nedostatak vizije što želimo s gospodarstvom. Naime, obrazovni sustav često obrazuje ljude koji nemaju gdje raditi, jer njihova zanimanja nisu potrebna na tržištu rada. Nezaposlenost snažno utječe na socijalnu nesigurnost mladih i ima dugotrajan utjecaj na čitave generacije, što je velik problem Hrvatske - zaključila je Opačić, te najavila izlaganja, koja su održali:

Ankica Paun Jarallah,  ravnateljica Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ);

Teo Matković, s Katedre za socijalnu politiku Pravnog fakulteta u Zagrebu, i

Goran Radman, dekan Veleučilišta VERN i potpredsjednik Nacionalnog vijeća za konkurentnost. 

Gđa Paun Jarallah održala je izlaganje o mladima na tržištu rada, iznijevši niz statističkih podataka o nezaposlenosti u Hrvatskoj i posebice o nezaposlenosti mladih. Aktivnosti HZZ-a prvenstveno streme prema tome da se ljudima olakša zapošljavanje povećanjem njihove zapošljivosti, kroz treninge i savjetovanja. U Hrvatskoj ukupno ima 898 728 mladih osoba (do 30. g. starosti). Aktivnog stanovništva ima cca. 1 768 000, od čega su mladi činili 24.8 posto. Nezaposlenih osoba je 2009. g. bilo prosječno 263 174, od čega su mladi činili 30.6 posto. Primjetni su trendovi povećanja broja mladih nezaposlenih osoba, a posebice žena, koje su dulje nezaposlene nego muškarci. Ukupno je tokom 2009. g. bilo 80 806 mladih nezaposlenih osoba (15-29 godina starosti). najveći udio mladih nezaposlenih bio je u Zadarskoj, a najmanji u Varaždinskoj županiji. Podaci o nezaposlenim mladim osobama pokazuju da je najviše takvih osoba sa srednjom naobrazbom, ali ima ih i bez završene škole, što i dalje ukazuje na potrebu provođenja programa Desetljeća pismenosti. No, ipak, zapošljavanje mladih jače je nego bilo koje druge skupine. Najviše se zapošljavaju mladi srednjeg obrazovanja, u djelatnostima trgovine, ugostiteljstva i prerađivačke industrije. 85 mladih zapošljava se na određeno, a samo 15 posto na neodređeno vrijeme, no to nije ključan problem, jer bitno je osigurati što veću fleksibilnost radne snage na tržištu rada, iako to prate zloupotrebe poslodavaca, nažalost. Glavni program koji se provodi u zapošljavanju je Nacionalni program poticanja zapošljavanja (NPPZ), u kojem se sredstva koriste i fonda Europske unije IPA, IV. komponenta, razvoj ljudskih resursa. Glavni ciljevi općenito trebaju biti usklađivanje sustava obrazovanja i tržišta rada, a zapošljavanje mora postati policy. 

Teo Matković je govorio o procesu tranzicije mladih iz sustava obrazovanja u sustav zapošljavanja, koji može potrajati i godinama. Stoga tu treba promatrati godine nezaposlenosti prema godinama traženja posla od završetka obrazovanja, a ne prema godinama života, jer neki školovanje završe ranije, a neki kasnije. Nezaposlenost je u Hrvatskoj bila najviša krajem 90-ih godina, kad je, u krizi, "eksplodirala" i nezaposlenost mladih. Na nezaposlenost mladih visokoobrazovanih utječe i činjenica da je 2006. g. diplomiralo dvostruko više mladih nego 1995. g. Nakon pet godina od završetka obrazovanja posao je našlo oko 80 posto mladih, a nakon jedne godine 40 posto. Četvrtina mladih nađe posao unutar prva tri mjeseca, a polovina unutar devet mjeseci. 30 posto mladih nije našlo stalni posao ni nakon tri godine od prestanka obrazovanja. Tranzicija od obrazovanja prema radnom mjestu najbrža je ipak za visokoobrazovane. No, Hrvatsku danas obilježuje visok udio mladih u odnosu na prosjek nezaposlenih, te su oni u nepovoljnijem položaju u odnosu na srednji kontingent. Nužna je suradnja poslodavaca i sektora obrazovanja, kako bi se počelo rješavati probleme vezane uz obrazovni sustav, koji mora više "proizvoditi" zanimanja potrebna na tržištu rada.   

Goran Radman ustvrdio je da je vrijeme za zajedničku akciju svih čimbenika u društvu. Stanje u Hrvatskoj je dramatično, a broj nezaposlenih je zaista golem. Hrvatsku karakteriziraju dvije nepovoljne činjenice: vrlo mali udjel zaposlenih u aktivnom stanovništvu, te vrlo dinamičan i rastući segment novih nezaposlenih osoba. Posljedice ovako ozbiljno stanja su ozbiljna socijalna i politička "bomba". Ovo ostavlja trajne posljedice na društvo. Jedino je propulzivno gospodarstvo to koje može riješiti probleme. Obrazovni sustav i javne usluge, koje trebaju stvoriti poticajno okruženje i društvenu klimu za zapošljavanje, mogu pomoći. Nažalost, Hrvatska je suočena s vrlo neefikasnim srednjim obrazovanjem i nespremnošću mladih osoba, koje završe srednje obrazovanje, za poduzimanje rizika u traženju vlastitog radnog angažmana. "Proizvodimo" maturante koji moraju i žele u visoko školstvo, no kad tamo stignu, jedna trećina njih završi fakultete, a od te jedne trećine, jedna trećina završi i diplomira u roku. Tako se stvara latentna nezaposlenost, a zadržavanje socijalnog statusa tokom trajanja visokog obrazovanja važnije je od završetka studija. I Hrvatski sabor trpi od zaslijepljenosti kad je u pitanju rješavanje ovog problema. Naime, mora napokon biti shvaćeno da nijedan pojedinačni čimbenik, niti jedna vlada, niti socijalni partner, mogu sami riješiti ovaj problem. Potrebna je zajednička akcija svih, na ostvarenju zajedničkog cilja, za koji većina građana niti ne zna koji je. Potrebna je poruka mobilizacije i dvije vrste mjera: kratkoročne, palijativne mjere koje će smanjiti goruće teškoće i dugoročni plan mjera oko kojeg je nužno postići visok stupanj konsenzusa i koji može donijeti efekte u pet do deset godina, zaključio je Radman.