Porezom na kamate zaustaviti rast kamatnih stopa

Ustvrdila je da na ovakav Prijedlog zakona o posebnom porezu na kamate ponukala nas je situacija koja je početkom 2009. godine bila u bankarskom sustavu. Naime, ovaj zakon čeka na raspravu već punih 11 mjeseci. Krajem 2008. godine banke su u Hrvatskoj potraživale od trgovačkih društava oko 103 milijarde kuna, od stanovništva 127 milijardi kuna. Međutim, u to vrijeme već je počela financijska i ekonomska kriza koja je utjecala na rast kamatnih stopa, a u Hrvatskoj su te kamatne stope već tada građani plaćali do 50% više nego što su te stope bile u euro zoni. Rast kamata bilježili su i krediti s valutnom klauzulom, stari krediti koji su ugovoreni s promjenjivom kamatnom stopom. Već tada su, dakle početkom prošle godine analitičari upozoravali da se sve to kod nas događa mimo bilo kakvih ekonomskih i tržišnih zakonitosti odnosno u uvjetima kada nema velike potražnje na primjer za stambenim kreditima.

Gotovo sve zemlje euro zone odnosno članice Europske monetarne unije počele su voditi računa o otplatama posebno stambenih kredita, kamatu su vezale uz referentnu kamatnu stopu koja je tada iznosila 2,5% pa kamate na stambene kredite nisu mogle prijeći 5%. Ali je na primjer talijanska Vlada predložila svom Parlamentu zakon da se stambeni krediti s kamatnom stopom manjom od 4% zadrže na toj razini i u 2009. godini. U Hrvatskoj nikakvih poteza u takvom smislu nije bilo pa su već početkom 2009. godine kamate na stambene kredite prelazile 7%. A kakva je situacija u hrvatskim bankama? U 2008. godini 33 banke u Hrvatskoj ostvarile su bruto dobit od pet milijardi i 810 milijuna kuna. Gubitak je ostvarila samo jedna štedna banka. 

Neto dobit domaćih banaka u 2008. godini porasla je za 17,4%. Ostvarena je u rekordnom iznosu od 4,78 milijardi kuna, istovremeno i bilježilo povećanje aktive od 7,5%. Neto prihodi, dakle razlika između aktivnih i pasivnih kamata iznosile su gotovo 10 milijardi kuna, a od provizija i naknada gotovo 3 milijarde kuna. Trend rasta kamata koji je započeo u 2008. godini nastavljen je i u 2009. godini. Banke su uspješno poslovale i u 2009. godini, za razliku od realnog sektora. 

Tako npr. prema podacima Hrvatske udruge banaka za prvih šest mjeseci naše banke ostvarile su dobit od dvije milijarde i 357 milijuna kuna. Istina, to jest nešto manje nego što je bilo u istom razdoblju prošle godine za oko 13%. Istovremeno, ostali gospodarski subjekti u Hrvatskoj zabilježili su pad bruto dobiti od čak 30%. Prema dostupnim podacima, troškovi kredita za gotovinske kredite u eurima kreću se oko, prosječna stopa oko 11,84%, a zapravo između 11 i do 15%, ovisno o bankama. Na stambene kredite od 6,78 do 7,88%. Da ovakva situacija pogubno djeluje na gospodarstvo koje zapravo nema vlastita obrtna sredstva, pogotovo ne sredstva koja bi išla u ulaganje, govore i svi makroekonomski pokazatelji i pokazatelji životnog standarda građana koji su u čitavoj 2009. godini, ali i početkom ove godine u padu.

Objavljeni statistički podaci za prvih 9 mjeseci prošle godine govore da je industrijska proizvodnja pala oko 10%, da je zabilježen još uvijek rast uvoza i to u visini od 11,4 milijarde eura, izvoza svega 5,6 milijardi eura ili gotovo 6 milijardi eura imamo deficita u tom razdoblju. U ovoj godini zadnji podatak o nezaposlenima govori da imamo 309 tisuća ljudi koji traže posao i teško ga nalaze, da je stopa nezaposlenosti prešla 18%. Trgovina na malo i dalje bilježi pad prometa, 88% zaposlenih prima plaću koja je manja od 6 tisuća, a minimalni troškovi četveročlane obitelji prelaze 6 tisuća kuna. S obzirom da ne postoje nikakvi pokazatelji da bi banke uvažavale realnu financijsku i gospodarsku situaciju u Hrvatskoj, zapravo potrebno je da vlast, Vlada ili Parlament reagira na takvu situaciju. 

Ako je tako visoka cijena kapitala koja se prikuplja u bankama tada i aktivna kamata odnosno na kamata na kredite mora biti visoka. Zašto je to tako u Hrvatskoj, zapravo nema nikakve ekonomske logike. Hrvatska nema nikakvog razloga da stimulira štednju jer ne štedi veliki broj građana. Najveći broj građana nema takve prihode da bi mogao štedjeti, a oni koji imaju sredstva koja na daju na štednju ne postoji nikakav razlog ili nikakav državni interes da oni na jednu sigurnu investiciju, dakle na štednju svoje gotovine dobivaju do 7% kamata kad takav prinos ne mogu dobiti gotovo ni u jednoj djelatnosti u kojoj bi uložili ovaj novac. 

Kad se Vlada već ne odlučuje da poreznom politikom reagira na takve prihode, dakle na prihode od visokih kamata onda je moguće reagirati posebnim porezom na kamate koje odobravaju banke. I što mi predlažemo? Predlažemo da kreditne institucije i druge pravne osobe plaćaju poseban porez na kamate, naknade i provizije i druge troškove koje zaračunavaju kod odobravanja kredita ako ta stopa iznosi više od 9% godišnje. Ocjenjujemo da cijena kapitala iznad 9% zapravo ne može ući u nikakvu ni investicijsku ni nikakvu drugu potrošnju. Zatim predlažemo da se za obračun poreza tog posebnog poreza koriste zapravo progresivne stope i to na način da se do 9% ne plaća porez na kamate koje su veće od 9% i do 11% da se plaća porezni porez u visini od 20%, na kamatne stope veće od 11 do 13% na razliku od 9 do prve stope 40% i ako su one veće od 13% da se na takvu razliku plaća posebni porez od stopi od 80%. Smatramo da bi na takav način zapravo destimulirali banke da povećavaju kamatne stope. 

Posebno bismo uveli plaćanje posebnog poreza na stambene kredite na koje se obračunava kamatna stopa veća od 7%. Obveznici poreza, dakle banke, ne bi smjele povećavati posebne naknade ili takav porez prevaljivati na svoje komitente. Također govorimo o tome u članku 5. kako bi se ta kamata trebala obračunavati, dakle, u roku od pet dana od naplate kamata, a u roku od 30 dana od izdavanja računa porezni obveznici bi plaćali porez, posebni porez na kamatu nakon isteka 30 dana.