Nacionalna strategija 2020-2030 – Ratni veterani

    TRENUTNO STANJE U VETERANSKOJ POPULACIJI

    SDP, kao velika hrvatska stranka, uvijek je imala jasan stav o odbrambenom Domoviskom ratu I doprinosu hrvatskih branitelja za slobodu Hrvatske. Povijesne činjenica je da je mnogo naših članica i članova sudjelovalo u Domovinskom ratu i branilo hrvatsku. Također, činjenica je SDPov Savjet za ratne veterane još od 2005. sustavno prati događanja u veteranskoj okruženju te sukladno Programu i Politici za ratne veterane promišlja i predlaže rješenja za uključivanje ratnih veterana u društvene i gosopdarske aktivnosti, poboljšanje njihove socijalne i zdrastvene skrbi te za rješavanje sudbine nestalih osoba.

    Na tom tragu, načelno podržavamo Nacionalnu razvojnu strategiju 2030. u dijelu koji se tiče Domovinskog rata i ratnih veterana. Dobrim dijelom NSR 2030. je slično našem Programu za ratne veterane (slučajno?!). Međutim u dosadašnjoj provedbi politike prema ratnim veteranima naša su iskustva dijametralno suprotno od HDZ-ovih čiji su stavovi prevladavjući u ovoj strategiji ona se svodi na DVA MITA.

    Prvi mit je da jeHDZ jedina domoljubna i državotvorna stranka koja je obranila i stvorila Repuliku Hrvatsku, nasoprut strankama ljevice, prvenstveno SDP-a, koje nisu željele slobodnu i samostalnu Republiku Hrvatsku. Drugi mit je, da slijedom gore netočne tvrdnje, ratni veteranijednoglasno podržavaju politički program HDZ-a te da su mahom glasaći te stranke. Za održavanje na životu tih mitova HDZ koristi sinekurama kupljene maobrojne ali grlate predsjednike pojedinih veteranskih udruga. Radi se o opasnim manipilacijama, statistički i povijesno netočnim tvrdnjama koje imaju koje imaju refleksije i na društvenu stabilnost i sigurnost.

    Osnove naše politike prema ratnim veteranima, do sada i za buduće razdoblje, je da su ratni veterani nestranačka kategorija koja se u Domovinskom ratu nije borila za nijednu stranku, nego za slobodnu i prosperitetnu Hrvatsku. Nama je ratni veteran, za razliku od HDZ-a koji prema “svojim”ratnim veteranima njegujeu neistinski odnos, pojedinac i to bez obzira je li član stranke, udruge, koj čin ima, koje je nacionalnosti ili koje je vjeroispovjedi. U fokusu je osoba i njen ratni put.

    Da bi u budućnosti ratnim veteranima osigurali društvenu poziciju koja im pripada trebamo prema njima imati individualni pristup u rješavanju njihovih stambenih, egzistencionalnih i zdravstvenih pitanja. Ne smijemo se služiti veteranima kao poželjnom biračkom mašinerijom nego pomno planiranom politikom rješavati izazove koje su pred njima. U razdoblju koje je pred nama moramo naglasiti politiku koja onemogućila pasiviziranje, izolaciju, getoiziranje ratnih veterana nakon odlaska u mirovinu. Naglasak mora biti na uključivanju veterana i članova obitelji u društvena zbivanja te svepotrebnu zdrastvenu skrb.

     

    VIZIJA NACINALNE RAZVOJNE STRATEGIJE (SDP-RATNI VETERANI) 2030.

    Uključuje:

    1. Rješavanje pitanja sudbine nestalih osoba
    2. Uključivanje veterana i članova njihovih obitelji i stradalnika Domovinskog rata u gospodarske i društvene aktivnosti
    3. Zdrastvena skrb za ratne veterane i članove njihove obitelji i stradalnike Domovinskog rata
    4. Promicanje istine i vrijednosti Domovinskog rata
    5. Promicanje afirmativnog odnosa prema antifašističkim vrijednostima

    Prije nego se u kratkim crtama osvrnem na svaki od gore navedenim izazovima za veteransku populaciju u Nacionalnoj razvojnoj strategiji 2030. treba razjasniti zašto i kada treba upotrijebiti naziv veteran a ne branitelj. To nije samo formalna nego i sadržajna razlika. Naime hrvatski branitelji su završetkom Domovinskog rata prestali biti branitelji i postaju časni ratni veterani. Dakle, hrvatski branitelji su obranili našu Domovinu a ratni veterani pomažu postradalima u potresu na podrjučju Banije. To je primjer u svimdemoktratskim zemljama među koje pripada i republika Hrvatska. Osim, ako se želi stvarati kastu branitelja-“čuvara revolucije” koje će se upotrebljavati za dnevno-političke ciljeve. Nadalje, naziv saborsko odbora je Odbor za ratne veterane. Mnoge udruge iz Domoviskog rata u svom nazivu imaju predznaka veteranski, a to je međunarodni univerzalan naziv. Zašto? Vidi primjer državnog tajnika Ministartva hrvatskih branitelja.

     

    1.     RJEŠAVANJE PITANJA SUDBINE NESTALIH OSOBA

    Ovo je vrlo važno pitanje za normalizaciju, poboljšanje međunarodnih odnosa i stvaranje preduvjeta za bolju suradnju na drugim područjima sa Repulikom Srbijom i BiH. To je pitanje treba vratiti na razinu humanitarnog za razliku od proteklih pet godina kad je postalo prvorazredno političko pitanje. Osobe koje će raditi na ovom važnom pitanju i voditi međunarodne razgovore moraju biti profesionalci bez osobnih frustracija.

    2.     UKLJUČIVANJE VETERANA I ČLANOVA NJIHOVIH OBITELJI I STRADALNIKA DOMOVINSKOG RATA U GOSPODARSKE I DRUŠTVENE AKTIVNOSTI

    Pogrešno je bilo rješavati egzinstenciju ratnih veterana na način da ih se umirovi i pasivizira. Na taj način kod večine građana veterani se doživljavaju u negativnom kontekstu koje je kulminiralo plinskim bocama u Savskoj 66. Umijesto takvog pristupa treba popularizirati projekte kao Braniteljske zadruge koje razvijaju poduzetničke sposobnosti ratnih veterana i članova njihovih obitelji. Također, treba poticati uključivanje veterana u društvene aktivnosti sa naglaskom na institucionalno a ne anarhističko djelovanje sa pozicije “čuvara revolucije”

    3.     ZDRASTVENA SKRB ZA RATNE VETERANE I ČLANOVE NJIHOVE OBITELJI I STRADALNIKE DOMOVINSKOG RATA

    Polazeći od činjenice da za veteransku populaciju dolazi vrijeme kad će im biti sve potrebnija sustavna zdrastvena skrb. Moramo za istu odrediti strategiju i prioritete provedbe. Treba izbjegavati improvizacije u svrhu dnevno-političke bodove kao što je propali projekt Veteranskih bolnica. Projekt je došao do postavljanja ploča na pročelja pojedinih bolnica (Zabok, Knin) i tu je stalo. Živih cca. 430000 ratnih veterana, usprkos suprotnom uvjerenju nema pristup kvalitetnoj zdrastvenoj skrbi. Zbog specifičnosti oboljenja veteranska životna dob je cca 55 godina. Kad tome dodamo cca 3500 suicida ratnih veterana dolazimo do nepobitne činjenice o neprimjernoj institucionalnoj zdrastvenoj skrbi prema nijma.

    Potreban je jači naglasak za izgradnju županijskih Veteranskih centara. U njima bi ravnopravno raspoređeni po županijama i to u dogovoru sa strukom , regionalnom i lokalnom samoupravom, predstavnicima veteranskih udruga nudili smještaj, njegu, prehranu i brigu o zdravlju za osobe koje nisu u mogućnosti samostalno se brinuti o sebi. Uspješan primjer je veteranski centar u Lipiku koji je izgrađen u vrijeme SDP-ove Vlade. Treba napomenuti da smo osigurali EU sredstva za izgradnju veteranskih centara u Daruvaru, Petrinji, inju i Šibeniku. Uz inteziviranje na izgradnji veteranski centara potrebno je reorganizirati i rad područnih ureda Ministrstva hrvatskih branitelja. Pogrešan je model u kojem službenici očekuju da im se ratni veterani bolesni, depresivni i pravno neupućeni obilaze urede tražeći rješenje za svoje probleme. Ti službenici moraju, u suradnji s veteranskim udrugama biti upućeni na terenski rad.

    4.     PROMICANJE ISTINE I VRIJEDNOSTI DOMOVINSKOG RATA

    Jako je bitno zbog “zdravlja nacije” afirmativno, ali zasnovano na činjenicama govoriti o obramenom Domovinskom ratu. Tome sigurno ne idu u prilog izjvave “u obrambenom Domovinskom ratu Hrvati nisu mogli napraviti ratni zločin”. Na okruglim stolovima, tribinama, komemoracijama i proslavama obljetnica iz Domovinskog rata na nepobitno utvrđenim činjenicama potrebno je progovarati o karakteru Domovinskog rata. Treba naglasiti da je rat najgore rješenje političkih prijepora između dvije države. U konačnici svi uključeni u njega su gubitnici. Tome najbolje mogu svjedočiti ratni veterani. Gdje bi nam bio kraj da smo državu mogli stvoriti kao skandinavske zemlje ili Česi i Slovaci?

    5.     PROMICANJE AFIRMATIVNOG ODNOSA PREMA ANTIFAŠISTIČKIM VRIJEDNOSTIMA

    Važno je za naglasiti da je današnji antifašizam više civilizacijsko nego ideološko pitanje.Te je u prvom redu pitanje progresa, tolerancije prema slabijima i manjinama, pravima radnika i žena, solidarnosti. U ideološkom dijelu moramo napustiti politiku relativizacije prošlosti naslonjemom na poznatu Tuđmanovu izjavu”da je NDH bila izraz težnje hrvatskog za slobodom “ bez dodatka o karakteru i režimu tkz. NDH. Ta politika relativizacije prošlosti nema utemeljenja ni u povijesnim činjenicama , ni u Ustavu RH, a ponajmanje u određenju velike većine građana Republike Hrvatske pre ratnim i političkim zbivanjima u Drugom svjetskom ratu.

    Svi oni koji podržavaju, pozitivno govore i djeluju sa pozicija fašizma i ustaštva rade nepopravljivu štetu Hrvatskoj, ma što oni mislili o sebi!

    Zaključno:

    Četvrt stoljeća od završetka Domovinskog rata za razvoj društva su, uz najdublje poštovanje hrvatskim braniteljima za doprinos u obrani Domovine, prioritetne teme trebale bi biti gospodarstvo, demografija, zdravstvo, obrazovanje, zelene politike…

    Prepustiti Crkvi, ražalovanim generalima i obaveštajcima, sinekurama osiguranim predsjednicima veteranskim udrugama nije pošteno prema žrtvi hrvatskih baranitelja, a ne bi bilo politički mudro.

     

    Nacionalna strategija 2020-2030 – Ratni veterani [PDF]