Stanje zaštite okoliša u Hrvatskoj loše je, a Zakon o zaštiti okoliša kojega predlaže Vlada ne doprinosi njegovu poboljšanju. Govoreći u ime Kluba SDP-a Ivica Pančić je prozvao Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva zbog dugih priprema i izrade zakonskog prijedloga. Struka i ekološke udruge reagirale su jedinstveno: prijedlog nije kvalitetan i mora se doraditi kako bismo stvorili preduvjete za zaštitu prirodnih bogatstava i kvalitetniji život budućim generacijama. Zaštita prirode i okoliša postaje jedno od ključnih političkih pitanja, posebice i zbog klimatskih promjena na koje u velikoj mjeri utječe ljudska djelatnost. Ekonomska dogma o neograničenom rastu pokazala se promašenom, a mi Hrvati kao malobrojan narod posebno moramo voditi računa o svojem opstanku i spasiti što se spasiti dade, apelirao je Pančić.

U Hrvatskoj se veliki zahvati u prostoru rade bez objektivnih studija utjecaja na okoliš i javnih rasprava o projektima zaštite okoliša, a izvori financiranja projekata zaštite prirode su nedostatni. Ne postoji ni objektivna ocjena stana prirode i okoliša. Naposljetku, na djelu je devastacija prostora u sprezi politike i krupnog kapitala, posebno u zadnje tri godine. Kad se dogode incidenti u Karlovcu i Sisku, razvidno je da u Hrvatskoj ne postoji sustav zaštite okoliša. Zbog toga nam je potrebna odgovorna, moderna, proaktivna europska politika zaštite okoliša koja će počivati na konceptu održivog razvoja.

Pančić je također u svom izlaganju iznio niz konkretnih primjedbi na prijedlog Zakona:

· neodgovarajuća definicija održivog razvoja;

· prevelika naglašenost državnih institucija i kaznenih odredbi i nedostatak mjera prevencije devastacije okoliša;

· nedostatak mjesta u povjerenstvima zaduženim za zaštitu okoliša za članove civilnih i građanskih udruga za zaštitu prirode i okoliša;

· Zakon ne razlikuje spaljivanje otpada od njegova recikliranja po učinku na okoliš, a znamo da je spaljivanje mnogo štetniji način zbrinjavanja otpada (stoga se SDP zalaže za centre za gospodarenje otpadom, iako ne smatramo da ne treba biti i spalionica);

· ne navodi se razlika između onečišćivača i zagađivača;

· nema propisane procedure hitnog postupanja neovisnih ekipa za mjerenje onečišćenja;

· pri stanju morskog okoliša navodi se da je stanje dobro, no to se ničime ne potkrepljuje.