Oprost dugova, socijalna mjera Vlade prema kojoj vjerovnici dobrovoljno opraštaju dugove do 35.000 kuna siromašnijim građanima, postala je hit vijest u svijetu: takav model, naime, još nikada nigdje nije zabilježen. Postoje države s određenim modelima pomoći dužnicima prema kojima najugroženijima dug podmiri državni budžet,ali od vjerovnika nikad nitko nije ni tražio otpis. Potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike Milanka Opačić ne prestaje promovirati tu mjeru – jučer je očekivala novinare njemačkog ZDF-a i francuskog TV Artea.

Kako ste uopće došli na ideju da nazovete vjerovnike i naprosto zatražite da određenim dužnicima otpišu dugove? 
– Kriza u Hrvatskoj već predugo traje. Svakim danom sve veći broj ljudi koji živi ispod egzistencijalnog dodatno je paraliziran u pokušaju izvlačenja iz osobnih problema zbog blokade računa. Stoga smo odlučili napraviti analizu i uvidjeli smo da se radi o starim dugovima, da je u velikom broju slučajeva riječ o manjim dugovima koji su zbog kamata i raznih naknada otišli u nebo i da su to, u konačnici, dugovi koji se teško ili nikad neće moći naplatiti. Radilo se o siromašnim dužnicima za koje je malo realno da će ikada otplatiti te dugove. Kad smo to shvatili, prije sedam mjeseci jednostavno smo pozvali vjerovnike i predložili im oprost tih teško naplativih dugova – naravno, uz određene kriterije, koje smo zajednički brusili proteklih mjeseci. Počeli smo s bankama, koje su vjerovnici kod 90 posto blokiranih građana. I one su načelno vrlo brzo pristale otpisati dugove do 10.000 kuna, shvaćajući da te dugove vjerojatno nikada neće naplatiti. Daljnjom analizom vidjeli smo da javne ustanove i tvrtke u većinskom državnom vlasništvu mogu oprostiti i više,kumulativno do 35.000 kuma.

Jeste li kao predložak koristili neki sličan model? 
– Ne, ovo je naš, hrvatski model, koji smo sami osmislili i koji, koliko nam je poznato, ne postoji nigdje u svijetu. Ono što mnoge u inozemstvu najviše čudi jest da je taj model za vjerovnike dobrovoljan. Dakle, Vlada nije išla nekim zakonom ili dekretom bilo koje vrste kojim bi propisala da se dugovi moraju otpisati ili da se moratorij mora odobriti. Vjerovnici su na to sami pristali – naravno, po dogovorenim uvjetima. Interes za ovaj model je velik, osobito u državama u regiji. U ponedjeljak se u Umagu sastajem sa slovenskom ministricom rada na njeno traženje kako bih je upoznala s našim modelom otpisa dugova.

Koliko ljudi može očekivati oprost? 
– Fina je izradila popis dužnika koji su u blokadi dulje od 365 dana i u njemu je oko 75.000 osoba. Do jučer je gotovo 10.000 ljudi dobilo potvrdu o dugu i ispunilo kriterije za oprost. Do početka travnja oprost se odobrava primateljima socijalnih naknada, a nakon toga i ostalima kojima prihod ne prelazi 1250 kuna po članu kućanstva, odnosno 2500 kuna za samca.

Radi se o socijalno ugroženom stanovništvu. Najveći broj njih nema samo jednu ovrhu već nekoliko njih. Što će se dogoditi s onima kojima je samo neki od vjerovnika pristao na oprost? Hoće li i dalje ostati u blokadi? 
– Zasad da. Međutim, svakim danom sve više i više vjerovnika pristupa sporazumu o oprostu,kojem mogu pristupiti do kraja lipnja. Neki nas i sami zovu, kad im dužnik pokuca na vrata, i pitaju kako pristupiti. Neki vjerovnici imaju vrlo malen broj dužnika koji odgovaraju kriterijima i žele se riješiti tog teško naplativog duga. Zasad je sporazumu pristupila 101 jedinica lokalne uprave i 33 komunama poduzeća. I ta lista svakim danom sve više raste.

Prema analizama, gotovo polovica duga koji bi trebao biti oprošten ili odgođen odnosi se na – teleoperatere? Teško je mobitel smatrati osnovnom životnom potrebom. 
– Točno. Činjenica je da je najveći dio duga napravljen prema teleoperaterima i da pojedini dužnici imaju dug prema većem broju različitih teleoperatera. Pretpostavljam da su to stari dugovi, napravljeni prije sedam-osam godina, kad su ljudi imali posao i plaću i kad su si to mogli priuštiti. U međuvremenu su izgubili radno mjesto i primanja, a dugovi su ostali. I tijekom godina rasli. Kako se tako nešto ne bi ponovilo, svi dužnici kojima je oprošten ili odgođen dug ud će u poseban Registar i u njemu ostati tri godine. Registar će biti dostupan svim vjerovnicima koji će tim osobama moći odbiti sve usluge osim onih najosnovnijih.

Banke će, dakle, moći odbiti kreditirati osobu iz Registra bez dodatnih objašnjenja? 
– Da. Nakon tri godine osobe se brišu iz Registra.

Dio onih koji su računali na oprost neugodno se iznenadio kad su saznali da zapravo nisu dužnici vjerovnicima kod kojih su dug napravili, već agencijama za naplatu potraživanja. 
– Da, pet agencija preuzelo je manji dio duga od raznih vjerovnika. Svjesni smo problema te smo ovaj tjedan počeli pregovore s tih pet agencija.

Kritičari upozoravaju da je, s jedne strane, ovakva mjera silno opasna jer šalje poruku da račune ne treba plaćati. S druge strane, upozoravaju da su osobe koje će dobiti oprost najsiromašniji dio društva, gotovo bez ikakvih prihoda, najčešće bez posla – ljudi koji realno ne mogu plaćati troškove života – te će kroz nekoliko mjeseci opet završiti u blokadi. 
– Prvo, ovo je jednokratna mjera i ona se neće ponavljati, stoga su u krivu svi koji možda očekuju da će u budućnosti dobiti oprost i da ne trebaju plaćati račune. Ovo je šansa za jedan dio ljudi, omogućen im je Novi početak, kako smo nazvali mjeru. Kako bi spriječili bilo kakve moguće zloupotrebe, odredili smo retrogradno datum do kojeg se priznaju dugovi. Budući se o ovoj mjeri dosta pričalo i prije nekoliko mjeseci, postojala je mogućnost da jedan dio građana naprosto prestane plaćati obaveze računajući da će im to država oprostiti. Zato se dugovi otpisuju samo onima koji su bili u blokadi najmanje godinu dana s datumom 30. rujna 2014. godine. Kako bi pak prevenirali nastajanje novog duga, osnovali smo Registar kako bi im vjerovnici prestali odobravati nove usluge koje vjerojatno neće moći plaćati. Osim toga, uskoro bi,nakon donošenja Zakona o stečaju koji je trenutno u Saboru, u javnu raspravu trebao i Zakon o osobnom stečaju, koji će kao novi instrument kod nas biti dodatni mehanizam za sprečavanje nastajanja novih dužnika.

U Hrvatskoj je blokirano 320.000 osoba. Zašto ste čekali do posljednje godine mandata da se uhvatite rješavanja tog problema? 
– Problema smo svjesni od početka i pripremamo se za rješenje od početka. Prvo smo otpisali dugove gospodarstvenicima, što se pokazalo daleko jednostavnijom procedurom od otpisa građanima. Shvatili smo da nemamo nikakvih kvalitetnih informatičkih baza podataka kako bismo vidjeli o kojem se profilu građana radi, gdje su najveći dugovi. Prvo smo morali napraviti baze. Izračunali smo da bi, u suprotnom, svaki građanin morao sam skupiti 30 dokumenata samo da provjeri svoj status. Tim ritmom do oprosta ne bi došli ni u zadnjoj godini mandata. Tek kad smo sve objedinili, mogli smo početi formirati dohodovne cenzuse, iznos duga i ostalo. A onda je trebalo sve te kriterije dogovoriti i s vjerovnicima.

Oponenti su ovu mjeru nazvali čistim populizmom u predizbornoj godini. Ankete pokazuju da je podigla i rejting Vladi za 7,5 postotnih poena. I SDP-u je rejting narastao, iako i dalje vodi HDZ. Je li oprost duga dovoljan da se preokrene trend? 
– Principijelno već 20 godina ne komentiram ankete. One pokazuju određene trendove, ali jedina pouzdana anketa je ona provedena na biralištima. Što se tiče kritičara, mogu reći samo da bi se tako svaka mjera koja ide u korist građana mogla nazvati populističkom. Ako se to zove populizam, nemam problema s tim, a, vjerujem, ni većina građana koji su siti ideološkog populizma. Vladi i meni osobno cilj je pomoći najsiromašnijem sloju društva.

Zašto ste za većinu mjera čekali izbornu godinu? Čini se kao da se sad cijela Vlada aktivirala nakon što je tri godine provela čekajući. 
– Ne bih se složila s tim. Mislim da je ovdje riječ o selektivnom pamćenju. Kad je prvi put porastao Švicarac prije nekoliko godina, odmah smo donijeli zakon kojim smo zaštitili ljude u tom trenutku. Tada se prvi put zaustavila kritična situacija u Švicarcima. Sad nam se ponovno dogodilo da je švicarski franak otišao u nebo i mi smo reagirali. Na početku smo, kao što sam rekla, oprostili dugove gospodarstvu, sad pomažemo prezaduženim građanima. A da smo sustavno radili tri godine pokazuju i objektivni pokazatelji: bilježimo povećanje izvoza, polako se povećava i osobna potrošnja i broj zaposlenih. Svi ti pokazatelji koji idu blagom, ali uzlaznom putanjom pokazuju da smo tri godine radili.

SDP otvoreno pokazuje interes za koaliciju s ORaH-om i laburistima. Nije li licemjerno sad tražiti partnere među onima koje ste donedavno nazivali populistima i osobama sklonima sitnoj korupciji? 
– U ovom trenutku za nas je najvažnije da se održi Kukuriku koalicija u ovom obimu, u sastavu stranaka koje vode Vladu i koje dobro surađuju. Ovo je koalicija u kojoj se dobro radi i koja se ne bavi samom sobom i međusobnim trzavicama, kakve su opterećivale koaliciju iz 2000. godine. Sve ostalo u ovom trenutku su otvorena pitanja o kojima će se raspravljati. I među prijateljima padnu teške riječi, pa se pomire, a kamoli neće u političkoj areni. Ne vidim ništa licemjerno, već logično, da SDP traži partnere na lijevom dijelu političkog spektra.

Može li Kukuriku koalicija pobijediti na predstojećim izborima? 
– Naravno. Mi smo svjesni da ljudi dugo žive u krizi, da su bez posla i primanja, da su iscrpljeni i da im svi pomaci nabolje idu presporo. Ali vjerujem da će prepoznati da smo radili, da smo pošteni, da ih nismo pokrali i da smo dali sve od sebe unatoč silnim otporima na koje smo nailazili.

Jeste prežalili neuspjeli outsourcing? 
– Outsourcing je bio samo jedna od devet reformskih mjera na kojoj je bio fokus jer je bila javnosti najrazumljivija, a medijima najatraktivniji materijal. Otpočetka je outsourcing bio samo jedan od tri ravnopravno tretirana modela reformi pratećih službi. Otpor je bio prevelik.

Biste li se opet založili za outsourcing? 
– Javnost je o tome dala svoj sud i tu nemam što dodati. Strano nam je uvoditi na silu nešto s čime se javnost ne slaže.

Ovaj ste tjedan uputili u javnu raspravu najnoviji prijedlog Obiteljskog zakona. Stari Obiteljski zakon, koji je sredinom siječnja suspendirao Ustavni sud, bio je izložen vrlo žestokim kritikama, prije svega zbog sastava radne skupine. Tko je radio na novom prijedlogu? 
– Najnoviji prijedlog napravljen je temeljem analize suspendiranog zakona. Temeljito smo prošli sve prigovore dostavljene Ustavnom sudu i dobar dio njih uzeli u obzir. Uz to, kontaktirali smo odvjetnike, čiji je izostanak iz radne skupine ranije mnogima bio glavni prigovor, koji su nam ukazali na određene nedorečenosti koje smo sada ispravili. Ponovno smo u skupini imali i suce,ovaj put i matičare, a uzeli smo u obzir i prigovore koje su nam slali pojedini građani. Zakon je sada dobrim dijelom jasnije napisan, no svi ključni instituti, poput medijacije, roditeljskog plana, posebnih skrbnika te cijelog područja oko lišenja poslovne sposobnosti ostali su isti.

Udruga B.a.B.e. i inicijativa U ime obitelji već su kritizirali zakon, ocjenjujući vašu odluku da donesete novi zakon i na taj način derogirate i suspendirani zakon i rješenje Ustavnog suda skandaloznim. Očekujete li nove zahtjeve za ocjenom ustavnosti? 
– Očekujem. To je legitimno, a Ustavni će sud odlučiti je li i utemeljeno. Podsjetila bih da je upravo Ustavni sud naložio Vladi da riješi način provedbe njegova rješenja, odnosno da nađe način kako će se premostiti period do konačne odluke Ustavnog suda. Na terenu je nastao kaos, svakodnevno su nas zvale osobe čiji su postupci bili u tijeku i koji su se trebali nastaviti po zakonu iz 2003.,koji pak uopće ne predviđa određene institute. Stoga smo odlučili donijeti novi zakon. Novi obiteljski zakon i prvi i drugi put donosila sam jer je to bilo potrebno kako bi se zaštitili građani, prije svega djeca i osobe lišene poslovne sposobnosti. Svatko o meni i Zakonu može misliti što hoće, ali on je bio potreban, to nije nikakav moj hir.

 

 

Razgovarala Kristina Turčin
(Jutarnji list)