Onda, je li ovo u Splitu bio predizborni skup, pitamo potpredsjednicu Vlade i ministricu socijalne politike i mladih Milanku Opačić, poslije tribine pod nazivom Novi početak na koju su pristigli brojni Splićani koje je zanimalo kako će im se otpisati dugovi, ali i brojni članovi SDP-a. Opačić, kao što se i moglo očekivati, niječno odgovara.

Kako to da niste prije pomogli prezaduženim građanima, već tek u ovoj, izbornoj godini? 
– Za otpis duga je bilo potrebno osigurati tehničke preduvjete, umrežen sustav koji nije postojao prije dolaska ove vlasti, inače bi taj opsežan posao kroz određeno razdoblje opteretio ili čak paralizirao dio državne administracije. HDZ-ova vlast je uvela OIB, ali se nisu maknuli dalje. Mi sada omogućavamo ljudima da se jednim potezom, bez puno papirologije i čekanja, riješe duga i dođu u situaciju novog početka u životu. Naša aplikacija je iskorak u budućnost, praktično u trenutku možemo povući devet od deset podataka o imovini i primanjima građanima. U bazi podataka nedostaje nam samo onaj iz Porezne o stvarnim dohocima.

I ne bojite se šlamperaja? 
– Nemamo razloga za strah. Privremeno ćemo zaposliti manji broj dodatnih ljudi i prerasporediti neke iz javne uprave, stvoriti timove koji će se kroz razdoblje otpisa duga baviti isključivo time.

Koliko? 
– Po dvoje u svakom od pet regionalnih centara, a još očekujemo da će im se pridružiti po jedan zaposlenik iz Fine i Porezne uprave. Radit će u posebnim uredima za otpis dugova pri centrima socijalne skrbi.

Najavili ste mogućnost da se i Porezna uprava uključi među vjerovnike koji su spremni otpisati dug. 
– Da, i to već sljedeći tjedan očekujemo na sjednici Vlade.

Ima li nade i za manje poduzetnike te OPG-ove da uđu u kategoriju za otpis duga? 
– U ovom trenutku donijeli smo odluku da novi početak omogućimo socijalno najugroženijim građanima, primateljima zajamčene minimalne naknade i onima bez primanja ili s minimalnim primanjima. To je jednokratna, socijalno motivirana mjera prema fizičkim osobama koje ne mogu otići u stečaj kao pravne osobe, nego se vrte u začaranom krugu dugovanja. Za razliku od fizičkih osoba, u gospodarskim odnosima postoje zakonska rješenja koja reguliraju situacije kad se poduzetnici nađu u gubicima. I to ne treba miješati. Pomogli smo socijalno najugroženijima, a sad nadležni ministri Maras i Jakovina razmatraju opravdanost da se i nekim poduzetnicima opraštaju dugovi.

S brojnim gradovima potpisujete sporazume kako bi se pridružili onima koji se odriču potraživanja, ali mogu li lokalne vlasti to naložiti i privatnim poduzećima? Na primjer, ako grad ima sporazum s privatnom tvrtkom za održavanje zgrada, a ona potražuje od građana. 
– Mjera je dobrovoljna i svi koji su se u nju uključili, učinili su to jer imaju razinu društvene odgovornosti i svijest o situaciji u kojoj se dio građana nalazi. Nije poanta mjere da neka tvrtka propadne zbog otpisa duga, nego da se kroz pregovore kakve smo i sami dugo vodili s poduzećima i gradovima što više subjekata uključi i otpise ionako većinom nenaplative dugove male vrijednosti. Pozvani su svi pravni subjekti i imaju vremena do kraja svibnja da se pridruže sporazumu.

Vratimo se na dužnike iz druge kategorije, odnosno one koji nisu iz skupine korisnika socijalne pomoći i koji će se moći odmah pronaći u registru FINA-e za otpis duga. Ljude zanima hoće li s liste za otpis otpadati oni koji imaju automobil, zemlju… 
– Automobil smo isključili. Isto je i s imovinom čija bi prodaja ugrozila osnovne životne potrebe dužnika, kao što je stambeni prostor u kojem se živi. Ali ako uz to imate vikendicu, naravno da ne ispunjavate kriterij za otpis duga. Svakako da će se dugova na ovaj način pokušati riješiti i oni koji imaju imovinu koja se da unovčiti, no vjerujte da ovih 60 tisuća za koje se procjenjuje da ispunjavaju kriterije, osim eventualno svog stambenog prostora, nemaju ništa doli dugove. Uostalom, teleoperateri i banke već bi dužnicima uzeli da su imali što uz uhodane metode naplate i pravnu pomoć odvjetničkih društava iza sebe. Zaboravlja se da svaka banka, primjerice, vodi vlastitu poslovnu politiku i da mogu svakom klijentu učiniti ustupke sukladno procjeni socijalne situacije dužnika. Mi smo ujednačili kriterije, a to je da dužnik ne smije imati više od 2500 kuna mjesečno primanja ako je samac, odnosno 1200 kuna po glavi kućanstva u prosjeku zadnja tri mjeseca.

Moraju li ljudi sami dostavljati potvrde o mjesečnim primanjima? 
– Nije potrebno, zahvaljujući informatizaciji, raspolažemo tim podacima.

Što ako se netko ne pronađe u registru FINA-e za otpis duga, a smatra daje trebao? 
– U tom slučaju podnosi reklamaciju Fini, nakon čega se radi provjera.

Kako ćete biti sigurni u točnost podataka?
– Podaci ne mogu biti netočni. Fina je najviše ovlašteno tijelo o tražbinama. Neki ljudi i ne znaju da su blokirani, a Fina zna. Neki ljudi su, na žalost, blokirani zbog par kuna. Recimo,imamo primjer duga iz 2013. godine koji je iznosio 35 kuna, a ovrha je zajedno s odvjetničkim i ostalim troškovima narasla na 970 kuna. I nije jedini.

Ima li pravo na otpis duga netko tko ispunjava kriterij za otpis duga, ali je dužan 14 tisuća kuna glavnice teleoperaterima, a s kamatama gotovo 50 tisuća kuna? Može li računati s otpisom bar do 10 tisuća? 
– Nema pravo, glavnica ne smije prelaziti 10 tisuća kuna ako su u pitanju teleoperateri. Ali, ako su u pitanju dugovi prema državnim poduzećima, dug se kumulativno može popeti i do 35 tisuća kuna, računajući samo glavnicu. Još jednom ponavljam, otpis duga je dobrovoljan, rezultat je pojedinačnih pregovora s pravnim osobama vjerovnicima i morali smo uvažavati njihove uvjete i u tim okolnostima izborili maksimum za građane. Inače, obrazac zahtjeva za otpis duga nalazi se na web-stranici Ministarstva i Fine, ali i u centrima socijalne skrbi, odnosno poslovnicama Fine. Također smo pripremili i letke s obavijestima. Pozivam poduzeća i gradove da se pridruže sporazumu o otpisu duga i pomognu građanima da dobiju mogućnost novog početka u životu.

Zašto ste zamjerili Ustavnom sudu što se nikada nije odredio prema valutnoj klauzuli? Znači li to da biste je vi osobno ukinuli?
– Ne znači. Ali zahtjev za ocjenom ustavnosti valutne klauzule stoji na sudu već četiri godine i Ustavni sud se još nije očitovao. Daje, Vlada bi puno prije imala neku vrstu putokaza u pozicioniranju naspram situacije kredita i bila u mogućnosti da prije donese adekvatne odluke koje se tiču sudbina kreditno zaduženih građana u stranim valutama.

Predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec pozdravila je vaš naum da u saborsku proceduru vratite neke sporne odredbe suspendiranog Obiteljskog zakona kako bi se on ipak nastavio primjenjivati. Što to sad znači?
– To znači da ćemo doraditi sporne članke, zakon staviti u dvotjednu javnu raspravu na internet kako bi do kraja veljače bio u saborskoj proceduri.

Znači li to da priznajete kako su neke odredbe bile nejasne?
– Definirala bih to na način da tražimo najlogičniji izlazak iz nastale situacije u interesu građana. Naglašavam da gotovo ne postoji zakon koji nije bio predmet procjene ustavnosti. Od 2003. do 2011. Ustavni je sud ukinuo odredbe iz čak 142 zakona, tako da nejasnoće i nedorečenosti nisu ekscesi, već dio svakodnevne zakonodavne prakse. Obiteljski zakon je ambiciozan.uvodi neke sasvim nove institute i jasno je daje u preko 550 članaka bilo nedorečenosti, ali sam koncept zakona nije upitan niti će se mijenjati. Naravno da uvažavamo neke od primjedbi, ali nikako ne ono što se odnosi na bitne institute koje je ovaj zakon drugačije uredio nego onaj iz 2003. godine.

I koliko ste potrošili na sporni zakon? 
– Oko 135 tisuća kuna, i to su mali troškovi u odnosu na opseg i složenost ovog sistemskog zakona. Optužuje nas se za rastrošnost, ali stvarnost je upravo suprotna i zakon će donijeti velike uštede. Evo i konkretnog primjera; na odvjetnike za djecu i osobe lišene poslovne sposobnosti u 2013. godini potrošili smo 7,5 milijuna kuna, dok ćemo na plaće naših osmero odvjetnika u centrima za posebno skrbništvo koji su taj posao preuzeli na sebe trošiti tek milijun i 300 tisuća kuna godišnje.
Razgovarala: Silvana Uzinić 

(Večernji list)