Savjet za poljoprivredu i hranu: Generacijska obnova nije razvojna potreba ni prioritet Strategije poljoprivrede do 2030.

    Ministarstvo poljoprivrede i Svjetska banka su 11. listopada 2018. počeli provedbu projekta „Strategija razvoja poljoprivrede i ribarstva Republike Hrvatske 2020“. Projekt je trajao 23 mjeseca a krajnji rok izrade dokumenta je bio listopad 2020! Dakle na samom početku kasni se više od godine dana, jer je Zakonom o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem RH propisano da se dugoročni akti strateškog planiranja donose za razdoblje od najmanje deset godina. Zbog toga nije jasno na koje razdoblje se Strategija odnosi kad se usvaja u 2022.

    Vlada RH je 23. rujna 2021. usvojila nacrt prijedloga Strategije poljoprivrede do 2030. pod nazivom „više od farme“ koji je upućen u saborsku proceduru. Saborski odbor za poljoprivredu je na sjednici održanoj 13. listopada 2021. odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje Strategije poljoprivrede do 2030. SDP-ov Savjet za poljoprivredu i hranu analizirao je taj strateški dokument i u nastavku daje sljedeće preporuke:

    1) Dubinska analiza sektora je vrlo kratka, svedena na svega 3 stranice i ne predstavlja osnovu za izradu dokumenta na kojem se temelji razvoj poljoprivrede, ribarstva, šumarstva i ruralnih područja u Hrvatskoj do 2030.

    2) U tekstu se ne poziva na EU ciljeve vezane uz sigurnost hrane i prehrane i održivu poljoprivredu (FNS&SA) kao ni na UN ciljeve održivog razvoja do 2030 (SDGs).

    3) Ne navode se odredbe vezane uz socijalnu uvjetovanost kao novi koncept u okviru ZPP-a koji će se koristiti u odnosu na javne subvencije. Primanje javnih subvencija/potpora uvjetovat će se poštivanjem određenih temeljnih načela (prava radnika, socijalna i ekonomska prava, itd.).

    4) Brojni ciljevi navedeni u EU strategiji „od polja do stola“ nedostaju, npr. a) osiguravanje sigurnosti opskrbe hranom zbog potencijalnih prijetnji pandemije COVID 19; b) poticanje održivih praksi u sektoru prerade hrane, veleprodaje, maloprodaje, ugostiteljstva i usluga prehrane; c) promicanje održive potrošnje hrane i olakšavanje prelaska na zdravu i održivu prehranu; d) smanjivanje gubitaka i rasipanja hrane; e) borba protiv prijevara povezanih s hranom u cijelom lancu opskrbe hranom. Neki od ciljeva se navode u Nacionalnoj razvojnoj strategiji kao npr. oni koji se odnose na prehranu u nadležnosti Ministarstva zdravstva. Smatramo da Ministarstvo poljoprivrede treba dati veći značaj ovoj temi i uključiti je u Strategiju.

    5) Sigurnost hrane i prehrane navodi se u okviru „jačanja kapaciteta u sustavu zahtjeva sigurnosti i kvalitete hrane“, a čitav niz drugih ciljeva navedenih pod prethodnom točkom nedostaje. O nepoštenim trgovačkim praksama također niti slova.

    6) Pandemija COVID-19 navodi se samo jednom i to u poglavlju „Financiranje“ kao da ona nije imala negativan utjecaj u Hrvatskoj. U analizi sektora ni riječi o pandemiji.

    7) Nema odredbi vezanih uz ribarstvo – konkretno ribare i proizvođače u akvakulturi, proizvodnju riba i drugih morskih organizama koji su sastavni dio EU strategije „od polja do stola“. Ministarstvo poljoprivrede to nije prepoznalo pa tako ribarstvo nedostaje u krovnoj strategiji koja definira prioritete do 2030. No podsjetimo da je ministrica u rujnu 2020. na Saborskom odboru za poljoprivredu prezentirala Strategiju poljoprivrede i ribarstva. Gdje je nestalo ribarstvo?

    8) Nema ni odredbi o šumarstvu i njegovoj ulozi navedenoj u EU strategiji od „polja do stola“, ali i EU strategiji šumarstva. Taj sektor zaslužuje definiranje okvirnih mehanizama i intervencija u krovnoj nacionalnoj strategiji. Prvenstveno zbog njegovog pozitivnog utjecaja na ublažavanje klimatskih promjena.

    9) Od 15 razvojnih potreba niti jedna se ne odnosi na generacijsku obnovu. Mladi poljoprivrednici navode se kroz različita područja intervencija i provedbene mehanizme, ali nisu prioritet. Smatramo da se mladim i malim poljoprivrednicima treba dati veći značaj u ovom strateškom dokumentu.

    10) Po pitanju malih poljoprivrednika opisuje se njihov velik broj i nekonkurentnost. Definira se potreba udruživanja u proizvođačke organizacije, a zanemaruje se važnost zadružnog udruživanja. Podsjetimo da na razini EU postoji 250.000 zadruga u vlasništvu 163 milijuna građana (skoro jedna trećina stanovništava EU) koje zapošljavaju 5,4 milijuna ljudi. Zadruge drže značajne tržišne udjele u industriji pa je tako u poljoprivredi npr. Nizozemske to 83%, Finske 79%, Italije 55% i 50% Francuske. Iz tog razloga strategija treba biti usmjerena na zadružno udruživanje te njegovo jačanje.

    11) Drago nam je da je prvi strateški cilj „povećanje produktivnosti i konkurentnosti poljoprivredno-prehrambenog sektora“. Naime u verziji Strategije iz javnog savjetovanja ovo je bio drugi strateški cilj. Kao što smo već naveli smatramo da u okviru ovog cilja treba postaviti prioritete vezane uz osiguranje visokih standarda sigurnosti hrane te poticanje održive proizvodnje i potrošnje hrane i olakšavanje prelaska na zdravu i održivu prehranu. Čini se da je u cijeloj strategiji naglasak dan na primarni poljoprivredni sektor dok je prerada tek djelomično pokrivena određenim mehanizmima i intervencijama što smatramo neprihvatljivim. Na ovaj način prehrambena industrija opet ostaje uskraćena za jasne strateške ciljeve i rješenja vezana za budući razvoj.

    12) Nažalost u strategiji nema odredbi vezanih uz doniranje hrane, daljnjeg jačanja sustava što je povezano sa EU ciljevima, ali i UN ciljem održivog razvoja br. 2 (prekinuti glad, postići sigurnost hrane i poboljšanu prehranu te promicati održivu poljoprivredu).

    13) Strategija ukratko opisuje administrativno rasterećenje poljoprivrednika. Birokratizacija koja im je nametnuta otežava njihov rad i povećava troškove proizvodnje. Takvog samokritičnog opisa nema kao ni konkretnih prijedloga rješenja ovog pitanja.

    14) Unapređenje održivog gospodarenja tlom, vodom i biološkom raznolikošću bi se u okviru drugog strateškog cilja trebalo podijeliti na dva prioriteta: a) smanjenje negativnog utjecaja na zrak, vodu i tlo b) zaštita biološke raznolikosti i krajobraza. Naime, u strategiji nema opisa odredbi vezanih uz zaštitu zraka iako poljoprivreda u određenim sektorima može negativno utjecati na njegovu kvalitetu.

    15) Nisu ponuđena rješenja po pitanju smanjenja korištenja sredstava za zaštitu bilja, gnojiva i antibiotika koja u određenom dijelu mogu utjecati na smanjenje proizvodnje. Nisu navedena ni konkretna rješenja za istraživanje i razvoj u ovom području koja bi mogla ponuditi alternativu. Fokus je dan na ekološku proizvodnju dok se druge prakse niti ne spominju.

    16) Izostaje naglasak na NATURA 2000 područja, između ostalog i na očuvanju travnjačkih površina. Europska komisija je u svojim preporukama za izradu strateškog plana navela da Republika Hrvatska zaostaje s pripremom planova upravljanja područjima mreže NATURA 2000 čime se hrvatskim poljoprivrednicima i drugim potencijalnim korisnicima ograničava pristup određenom broju programa potpore u okviru ZPP-a.

    17) Čini nam se da nisu opisana planirana ulaganja u sektor poljoprivrede predviđena Nacionalnom razvojnom strategijom odnosno Nacionalnim planom oporavka i otpornosti (razvoj logističko distributivnih centara i komasacija), a trebala bi. Ovo je krovna strategija poljoprivrede.

    18) Zašto se u okviru trećeg strateškog cilja „Obnova ruralnog gospodarstva i unapređenje uvjeta života u ruralnim područjima“ navodi „promicanje poljoprivredno-gastronomskog destinacijskog turizma“? Smatramo da nije potrebno na ovaj način ograničavati ulaganja u ruralna područja već se usmjeriti na sve dopunske djelatnosti koje će osigurati povećanje broja zaposlenih u tim područjima.

    19) Zašto se trećim strateškim ciljem ne opisuje jačanje lokalnih inicijativa npr. kroz daljnji razvoj Lokalnih Akcijskih Grupa (LAG) i provedbu Lokalnih razvojnih strategija. Smatramo da je daljnji razvoj pristupa „odozdo prema gore“ iznimno važan zbog decentralizacije i jačanja svih dionika u ruralnim područjima.

    20) Zašto se ne navodi ništa o EU cilju ravnopravnosti spolova i UN cilju održivog razvoja br. 5 (postići ravnopravnost spolova i osnažiti sve žene i djevojke – SDG 5)? Konkretno, zašto nema ništa o ženskom poduzetništvu i osnaživanju uloge žena u ruralnim područjima?

    21) Ne navode se ni odredbe vezane za socijalnu uključenost i jednake mogućnosti, ranjive skupine, a ne ističe se ni da su ruralna područja posebno ranjiva zato što imaju ograničen pristup brojnim uslugama (bolnicama, prijevozu itd.) te slab ili nepostojeći pristup internetu. Digitalni jaz između urbanih i ruralnih područja snažno će utjecati na obrazovanje i poslovanje, a o tome ni riječi. Nema ništa ni o konceptu „pametnih sela“. Neke mjere su navedene u Nacionalnoj razvojnoj strategiji ali smatramo i da krovna Strategija poljoprivrede treba dati odgovore na brojne izazove u ovom području.

    22) Nema rješenja ni za napuštene kuće i poljoprivredna gospodarstva u ruralnim područjima. Smatramo da Ministarstvo poljoprivrede u suradnji s jedinica lokalne i regionalne samouprave treba razraditi nacionalne mjere usmjerene na zaustavljanje napuštanja sela i pokretanje procesa njihovog oživljavanja kao i revitalizaciju napuštenih kuća i gospodarstava.

    23) Iz opisa sustava znanja i inovacija vidljivo je da Ministarstvo ponovno nema jasan plan po pitanju njegovog objedinjavanja i koordinacije. Reorganizacija sustava koja je provedena pripajanjem Savjetodavne službe i Hrvatske poljoprivredne Agencije Ministarstvu sad se pokazuje potpunim promašajem. Prenošenje znanja poljoprivrednicima je otežano, a i sama kvaliteta usluge je lošija. Osim toga nije dobro uspostavljena veza između znanosti i savjetovanja pa brojna uspješna istraživanja nažalost nemaju primjenu u praksi. Čini nam se da je novim Zakonom o poljoprivredi iz 2018. prestalo s radom Vijeće za istraživanje u poljoprivredi koje je dalo značajan doprinos u ovom području brojnim stručnim i istraživačkim projektima. Smatramo da je Vijeće potrebno s obzirom na prioritete istraživanja ali i digitalizacije i inovacija.

    24) U dijelu koji se odnosi na financiranje prikazana je godišnja alokacija iz proračuna EU dok dio koji će se financirati iz nacionalnog proračuna nedostaje. Zar javnost ne treba znati koliko se planira financijskih sredstava iz državnog proračuna za sektor poljoprivrede? Zar ne treba planirati ukupni iznos sredstava potrebnih za provedbu Strategije? Iz medija se saznaje da je poljoprivredi namijenjeno 7,5 milijardi eura, a u Strategiji je to 4,9 milijardi eura. Činjenica je da se kroz provedbu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti planiraju dodatna financijska sredstva, ali većina tih sredstava nije predviđena za izravna ulaganja poljoprivrednika i poduzetnika u sektor poljoprivrede. Ministarstvo treba jasno prikazati koliko sredstava je namijenjeno za ovu namjenu, a koliko za javni odnosno državni sektor.

    25) Po pitanju pokazatelja čini nam se da su preambiciozni i paušalno postavljeni jer nedostaje detaljna analiza. Ukratko nisu realni pogotovo kad se uzme u obzir vrlo nesigurna i nepredvidiva situacija sa cijenom energenata i mineralnih gnojiva, odnosno ulaznih troškova proizvodnje. Ambicije kod smanjivanja stope rizika od siromaštva nisu visoke pa se može očekivati daljnje zaostajanje u razvoju te loš socijalni status stanovnika u ruralnim područjima.

    Dakle, nema novog zapošljavanja i oživljavanja naših sela. Neki od pokazatelja nedostaju. Ponovit ćemo da se radi o pokazatelju vezanom uz ravnopravnost spolova, ali i još nekim koji su navedeni u prethodnim točkama. Po pitanju smanjenja upotrebe pesticida, gnojiva i antibiotika nema niti jednog pokazatelja. Drugi strateški cilj mjerit će se samo po povećanju površina pod ekološkom proizvodnjom.

    Što reći nakon analize? Financijska sredstva koja su iskorištena za pripremu ove Strategije preko projekta Svjetske banke nisu urodila plodom. Najvažniji prioriteti nedostaju kao što su generacijska obnova, socijalna uvjetovanost, ravnopravnost spolova i osnaživanje žena, značajne odredbe vezane uz sigurnost hrane, ribarstvo, šumarstvo, jačanje lokalnih zajednica i brojne druge.

    Ciljevi i mehanizmi nisu povezani sa drugim strateškim dokumentima na nacionalnoj razini ali i na razini EU i UN. Nisu jasno postavljene potrebe i prioriteti razvoja poljoprivrede do 2030. Sve navedeno upućuje na nejasnu poljoprivredniku politiku i nezainteresiranost odgovornih osoba u Ministarstvu poljoprivrede za rješavanje ključnih pitanja u sektoru poljoprivrede kao i ruralnim područjima.