Makroekonomski okvir

Stopa inflacije je i u srpnju nastavila rasti. Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju su u srpnju 2022. godine bile u prosjeku za 12,3% veće od cijena u srpnju 2021. godine.¹ Paralelno s time objavljen je podatak o rastu BDP-a od 7,7% u drugom kvartalu 2022. godine u odnosu na drugi kvartal 2021. godine, a vijesti o turističkoj sezoni pokazuju kako se približavamo rezultatima iz 2019. godine.²

Proračunska situacija potpomognuta ekonomskim rastom većim od očekivanja, rastom cijena većim od očekivanja i snažnom turističkom sezonom je već u prvoj polovici 2022. godine rezultirala rastom poreznih prihoda od 19%.³

Razvoj makroekonomskih pokazatelja izuzetno dobro djeluje na uravnoteženje proračuna, stvaranje proračunskih viškova, smanjenje omjera deficita i javnog duga. Dosadašnja ubrzanja inflacije su blagonaklono djelovala na trenutne proračunske pokazatelje i indikatore zaduženosti mjerene kriterijima iz Maastrichta. Međutim, rast stope inflacije ne pogađa sva kućanstva niti sva poduzeća ravnomjerno. Teret inflatorne krize je neravnomjerno raspoređen i fiskalnu prilagodbu u biti plaćaju socijalno ugroženi građani, te poduzetnici koji se nalaze u malim i srednjim poduzećima koja nemaju dovoljno veliku tržištu snagu za prebacivanje povećanih troškova na svoje kupce. U skladu s navedenim se postavlja pitanje u kojoj mjeri je razumno prepustiti socijalno ugrožene građane i zaposlene u malim i srednjim poduzećima tržišno i netržišno generiranim inflatornim šokovima u situaciji kada se gomilaju proračunski viškovi a energetska poduzeća bilježe rast dobiti koji se približava stopa rasta od nekoliko stotina posto.

Trenutna situacija

Unatoč svim navedenim ekonomskim rezultatima koji rezultiraj punjenjem proračuna koje je veće od očekivanja, Vlada i dalje ne radi ništa na izradi potpora za pomoć gospodarstvu i socijalno ugroženim građanima. Mjere Vlade RH od ožujka 2022. pa do srpnja 2022. su s usmjerile na proširivanje primjene snižene stope PDV-a na čitav niz proizvoda, zatim promjenu stjecatelja statusa ugroženog kupca energije, jednokratnu novčanu pomoć umirovljenicima, potpore kućanstvima koja koriste plin i sl. Paralelno s tim Vlada je dopustila povećanje cijena električne energije kućanstvima za preko 10%, a poduzetnicima preko 200% i na taj način dovela u pitanje združene neto makroekonomske učinke cijelog paketa mjera. Nakon toga, Vlada je još nekoliko puta intervenirala na tržištu naftnih derivata prilikom čega je smanjivala trošarine i ograničavala marže u maloprodaji naftnih derivata. ⁴

SDP je u svojim dosadašnjim istupima predlagao čitav niz mjera sa ciljem obuzdavanja prelijevanja uvozne inflacije kroz cijene naftnih derivata, plina i električne energije u hrvatsko gospodarstvo.
Ponukan alarmantnim divljanjem cijena te neaktivnošću i nečinjenjem Vlade, SDP je još u lipnju predložio čitav niz mjere sa ciljem formiranja anti-inflatornog štita koji će zaštiti najugroženije građane i spriječiti uvoz inozemne inflacije u Hrvatsku.

Prijedlozi SDP-a:

• promjenu način usklađivanja mirovina kako bi se promjenom načina indeksacija mirovine zaštitili umirovljenici od rasta cijena i kako bi se osiguralo da na kraju godine mogu kupiti jednaku količinu proizvoda i usluga kao i na početku godine;
• osiguravanje sredstava za novi energetski dodatak za najugroženija kućanstva, te osiguravanje sredstava za navedeni paket pomoći kako bi se zaštitilo najugroženije građane od poskupljenja električne energije, plina i grijanja na početku sezone grijanja;
• Povećanja iznosa osnovice na temelju koje se izračunava iznos drugih naknada u sustavu socijalne skrbi;
• Korekcije načina izračuna cijene naftnih derivata kroz smanjenje davanja i promjenu načina obračuna;
• Ublažavanje i usporavanje prenošenja uvezene inflacije na cijene električne energije za poduzetnike, kako vi se smanjio energetski šok i omogućilo prijelazno razdoblje prilagodbe na novonastale aktivnosti;
• Oslobođenje od PDV-a za ulaganja u solarne elektrane za kućanstva, trajno otvorene natječaje za sufinanciranje od 25%, otvaranje dediciranog financijskog mehanizma za investiranje u solarne elektrane s niskim kamatnim stopama;
• Osiguravanje paketa pomoći za poduzetnike koji su pretrpjeli štete uzrokovane agresijom na Ukrajinu;
• Podizanje praga za ulazak u sustav PDV-a, korekcije troškova putnih naloga i podizanje osobnog odbitka.

Unatoč svim navedenim prijedlozima i upitnim makroekonomskim efektima dosadašnjih poteza, Vlada i dalje ne čini dovoljno kako bi zaštitila najugroženije građane od inflatornog šoka niti kako bi usporila prelijevanje inflacije na domaće gospodarstvo. Imajući u vidu sve navedeno SDP predlaže dodatne antiinflacijske mjere i mjere za ublažavanje negativnih učinaka inflacije.

Treći krug antiinflacijskih prijedloga SDP-a ide u smjeru:

1. Uvođenja beskamatnih kredita investicije u solarne elektrane od strane poduzetnika.
2. Uvođenja smanjene stope PDV-a na isporučenu električnu energiju kućanstvima sa 13 na 5%.
3. Povećanje subvencije cijene električne energije malim i srednjim poduzetnicima uz iznosu većem od 40 lipa po kWh.
4. Usklađivanja rasta plaća u javnom sektoru prema stopi inflacije.
5. Uvođenju poreza na ekstraprofite, odnosno na rast profitnih marži u 2022. godini u odnosu na 2021. godinu u energetskom sektoru i sektoru trgovine na malo
6. Pravo na naknadu za troškove stanovanja za kućanstva kojima režije prelaze 30% raspoloživog dohotka.

Beskamatni krediti poduzetnicima za ulaganja u solarne elektrane

Šok cijena energenata i neizvjesnost u pogledu trajanja razdoblja visokih cijena je definitivno povećala isplativosti ulaganja u obnovljive izvore energije. Unatoč pozitivnoj neto vrijednosti ulaganja u solarne elektrane, veliki broj poduzetnika se ne odlučuje na ulaganja zbog likvidnosnog ograničenja, odnosno ograničenih mogućnosti financiranja izgradnje navedenih pogona. Navedeni problem je posebno razvidan u svijetlu očekivanog rasta kamatnih stopa.

Imajući sve navedeno na umu, smatramo kako bi trebalo izgraditi financijske mehanizme koje će omogućiti beskamatno financiranje investicija u solarne elektrane. Pomoću navedenih financijskih instrumenata poduzetnici bi mogli otplaćivati investiciju kroz smanjenje troškove električne energije bez dodatnih financijskih rashoda poslovanja. Uz oslobođenje sektora kućanstava od plaćanja PDV-a, uvođenje beskamatnih kredita poduzetnicima bi trebalo dodatno ubrzati energetsku tranziciju i prelazak gospodarstva na obnovljive izbore energije, te zaštitu od energetskog šoka koji je pogodio domaće gospodarstvo.

Uvođenje smanjene stope PDV-a na isporuku električne energije kućanstvima

Višestruki rast cijena električne energije poduzetnicima, kao i kućanstvima je djelovao znatno na rast prihoda od poreza na dodanu vrijednost koji je prikupljen od naplate za isporuke električne energije svim skupinama potrošača. Kako se radi o iznimno velikom opterećenju za poslovanje poduzetnika i kućanstva, predlažemo smanjenje stope PDV-a na isporuku električne energije do drugog isporučitelja ili krajnjeg korisnika, kao i za naknade vezane uz navedene isporuke.⁵

Povećanje subvencije cijene električne energije

SDP je u lipnju izašao sa prijedlogom uvođenja subvencija za cijenu električne energije malim i srednjim poduzetnicima od 40 lipa po kWh. Imajući u vidu nečinjenje Vlade RH i količinu potrošenog vremena od nastupanja poskupljenja iz travnja 2022. godine, predlažemo uvođenje subvencije od minimalnom 40 lipa po kWh kako bi se kompenziralo dosadašnje nedjelovanje nosioca ekonomske politike.

Usklađivanja rasta plaća u javnom sektoru prema stopi inflacije.

Od 1. svibnja 2022. godine je povećana osnovica za plaće u javne i državne služne za 4% na temelju kompromisa sindikata i Vlade RH. Objavom statističkom priopćenja DZS-a o rastu cijena za svibanj 2022. godine uspostavilo se kako je porast cijena u svibnju 2022. godine bio 10,8% u odnosu na svibanj 2021. godine, a godišnji prosjek porasta cijena je u svibnju bio 5,4%. U međuvremenu je do srpanja porast cijena srpanj 2022. u odnosu na srpanj 2021. godine porasta za 12,3%, a godišnji prosjek rasta cijena u srpnju je iznosio 7,1%.⁶

Povrh toga, BDP je u drugom kvartalu 2022. porastao 7,7% (iznad očekivanja u svakom slučaju), a u prvom kvartalu je porastao 7% što je znatno iznad trenutno važećeg makroekonomskog okvira za 2022. godinu u kojem je Ministarstvo financija projiciralo porast BDP-a u 2022. godini po stopi rasta od 3%.⁷

Imamo li na umu kako je rast osnovice za plaće od 4% praćen prosječnom godišnjom stopom inflacije od 7,1% u srpnju, odnosno stopom inflacije od 12,3% u srpnju u odnosu na srpanj 2021. godine, te kako je stopa rasta BDP-a iznad 7% prema posljednjim podacima, više je nego jasno kako postoji znatan prostor za prilagodbu plaća u javnom sektoru, a da to ne izazove stvaranje dodatnog pritiska na rast cijena.

Imajući sve navedeno na umu, a posebno rast BDP-a u prvoj polovici godine, stava samo kako bi osnovica plaća u javnom sektoru trebala u najmanju ruku rasti po stopi inflacije, odnosno kako bi se trebalo osigurati za radnike u javnom sektoru zaštitu njihovih primanja od pada kupovne moći uzrokovane inflacijom. Drugim riječima rečeno i radnici, kao i umirovljenici bi trebali na kraju godine moći kupiti isti iznos proizvoda i usluga kao što su mogli na početku godine.

Uvođenje poreza na ekstraprofite

U usko teoretskom smislu ekstra profit je profit iznad razine koja omogućava održivo poslovanje poduzeća. Teorija je po tom pitanju rigidna i smatra ekstra profitom onaj dio povrata na kapital koji je veći od povrata koji pokriva amortizaciju opreme i oportunitetni trošak kapitala korigiran za premiju rizika u djelatnosti o kojoj se radi. Premijom rizika je naknada za promjenjivost u profitu tijekom vremena. Što su veća kolebanja profita, odnosno rizici u nekom sektoru, logično je očekivati naknadu za strah, odnosno za rizik kako bi se motiviralo poduzetnike za ulazak u navedeni sektor i ulaganja. U teoriji se sve iznad oportunitetnog troška uvećanog za premiju rizika se smatra ekstra profitom.

U praksi obično ako tržište slobodno funkcionira ekstra profiti nestanu sami od sebe. Ekstra profiti privlače nove poduzetnike u sektor, a povećana konkurencija smanjuje ekstra profite ako je tržište slobodno i ako ne postoje barijere za ulazak na tržište. Problemi nastaju kada tržišta nisu slobodna, kada je ograničen ulazak na tržište ili ako priroda troškova (enormna ulaganja) ne dozvoljava postojanje više od jednog aktera na tržištu. Dobar primjer toga su npr. naftovodi, plinovodi, prijenos električne energije, rafinerije, distribucija plina i električne energije i slične djelatnosti. U takvim slučajevima ulazak konkurencije na tržište nije ekonomski opravdan, a akteri na tim tržištima u biti imaju monopolsku moć određivati cijene prema tržišnoj moći koja je poprilična.

U takvim slučajevima se javlja potreba za intervencijom, odnosno regulacijom gdje se inzistira na određivanju cijena prema marginalnom trošku (ne prosječnom, nego marginalnom), odnosno trošku posljednje proizvedene jedinice proizvoda. Navedeno određivanje cijena jamči povrate na kapital i pokrivanje troškova proizvodnje, ali bez ostvarivanja ekstra profita.
U praksi je dosta često to prekomplicirano izvesti, tako da se ostvarivanje ekstraprofita identificira pomoću komparativne analize u odnosu na slične kompanije ili u odnosu na profite iz prošlosti.
Recentna događanja u energetskom sektoru impliciraju kako su u određenim dijelovima energetskog sektora (financijski izvještaji još nisu dostupni za sve pravne osobe) ostvareni porasti višestruki porasti dobiti u prvih šest mjeseci 2022. u odnosu na 2021. godinu.⁸

Sličan razvoj događaju su popratili brojni mediji koji su identificirali u sektoru trgovine na malo znatna odstupanja ključnih prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj u odnosu na zemlje okruženja i to u situaciji kada su cijene gotovo svih sirovina na svjetskim burzama reterirale sa rekordnih razina iz prvih pet mjeseci ove godine.

Pravo na naknadu za troškove stanovanja – režije

Činjenica je da režije predstavljaju ogromno opterećenje za siromašnija hrvatska kućanstva. Tako je bilo i prije energetske krize, a sve se pojačalo uslijed ovogodišnjeg poskupljenja energenata, te posljedično i svih drugih proizvoda i usluga. Kako je teško predvidjeti koliko će trajati ovaj inflatorni udar, no sigurno neće biti kratkog vijeka, možemo pretpostaviti da će položaj siromašnijih kućanstava biti sve teži.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2020. postotak kućanstava koji nije mogao osigurati adekvatno grijanje bio je gotovo 6%. Zbog neplaćenih računa u 2021. godini čak 30.776 kućanstava je privremeno ostalo bez struje. Ili na primjer, zbog neplaćanja računa zagrebačkoj Gradskoj plinari bilo je 2.759 zahtjeva za obustavom, 336 sporazuma o obročnoj otplati te 1.500 odgoda plaćanja dugovanja.

Kada se uz troškove energije uzmu u obzir i drugi režijski troškovi (bez najma stana, prema NUMBEO.com) prosječni trošak za režije u Hrvatskoj za stambenu površinu od 85 m2 iznosi oko 1.200 kuna. Naravno, troškovi se razlikuju između npr. Zagreba gdje dosežu i do 1.400 kuna, i manjih gradova poput Šibenika (930 kn), Pule (1000 kn) itd.. Generalno, troškovi režija su nešto veći u kontinentalnom dijelu Hrvatske u odnosu na primorje, prvenstveno zbog manje sunčanih dana i većih troškova grijanja.

Tako da se sada postavlja pitanja, kakva je situacija u tekućoj 2022. godini, nakon što se dogodio energetski i ukupni inflatorni šok?

Paket Vlade RH “težak” 4.8 milijarde kuna iz ožujka 2022. trebao je limitirati rast cijena električne energije i plina, i to putem sniženja stope PDV-a na plin, subvencija na cijenu plina i električne energije za kućanstva, promjenama u sustavu naknada socijalno ugroženima, odnosno povećanja naknade za energetski ugrožena kućanstva te proširenjem broja primatelja naknade, i na kraju putem jednokratne naknade za umirovljenike.

Naknada za energetski ugrožena kućanstva koja je prije iznosila 200 kuna, nakon Vladine intervencije povećana je na 400 kuna. Korištenje vaučera proširuje se sa korisnika zajamčene minimalne socijalne naknade i na korisnike nacionalne naknade za starije osobe, a pravo na njih po novom imaju i nezaposleni branitelji te korisnici novčane naknade za civilne stradalnike. Broj korisnika je porastao sa 65.000 na oko 90.000.

Međutim, jedna od kritika ove mjere Vlade je kako prvenstveno cilja na samo ona kućanstva koja već primaju neki vid pomoći iz sustava socijalne skrbi (a što je s obzirom da niske iznose tih naknada opravdano), a da zanemaruje sve one kategorije građana koje si ne mogu osigurati podmirivanje elementarnih energetskih usluga ali i drugih režijskih troškova, a nisu u sustavu. Ranjive skupine građana, poput umirovljenika, radnika koji primaju minimalnu plaću, građana koji žive ispod granice siromaštva, obitelji sa samohranim roditeljima, u većoj mjeri nisu obuhvaćene ovim mjerama Vlade.

Nezaustavljivi rast inflacije, s nejasnom perspektivom smirivanja, te aktualnim najavama o novim poskupljenjima energenta na jesen, a što će se neminovno indirektno proširiti na ostale proizvode i uslugu u “drugom valu” inflacije, zahtjeva nove korake vlade u suzbijanju inflacije te značajno širi obuhvat kategorija stanovništva koje će biti korisnici tih mjera. Pri tome, mislimo upravo na spomenute umirovljenike s najnižim mirovinama, siromašne građane, nezaposlene, radnike s najnižim i minimalnim plaćama, itd.

Naš prvi zahtjev je da se, u susret očekivanom novom valu poskupljenja energenata kao dominantne komponente režijskih troškova kućanstava, antiinflacijske mjere prilagode široj definiciji “energetskog siromaštva” što je danas pojednostavljeno u pojmu “ugroženog kupca energije” i isključivo vezano za kriterij pripadnosti nekoj od socijalno potrebitih skupina građana.

Energetsko siromaštvo se mora promatrati kao kombinacija više faktora, kao što su niski prihodi, visoki rashodi za energiju, ograničeni pristup energentima te niska energetska učinkovitost u kućanstvu. U dokumentima Europske unije u kojima se adresira ovaj problem često se spominje definicija prema kojoj je kućanstvo u riziku od energetskog siromaštva ako troškovi za energiju predstavljaju više od 10 posto prihoda kućanstva. Ovaj pokazatelj mora biti popraćen kriterijima kao što su općenito niska apsolutna potrošnja energije u kućanstvu, nemogućnost održavanja adekvatne topline u domu kućanstva, zaostaci u plaćanju režija, i slično, a koji jasno ukazuju na (energetsko) siromaštvo obitelji.

Podsjećamo da je i na razini Europske unije pokrenuta inicijativa za jasno definiranje elemenata energetskog siromaštva te osnivanje socijalnog fonda za pomoć građanima u cilju prevencije. Riječ je o inicijativi The Energy Poverty Advisory Hub (EPAH), u okviru koje su razrađeni indikatori za mjerenje energetskog siromaštva – 4 primarna te 24 sekundarna indikatora. Stoga, pozivamo Vladu da se aktivno uključi u ovu inicijativu i ponudi adekvatna rješenja za Hrvatsku.

Sličan model želimo proširiti i generalno na “siromašne” ljude u Hrvatskoj kojih je doista puno. Držimo da treba pronaći način i model kako bi im se pomoglo u tekućoj krizi oko pokrivanja ukupnih režijskih troškova.

Gotovo je nevjerojatno da unatoč svemu umirovljenici s mirovinom od 2.000 kuna i dan danas plaćaju HRT pristojbu. A plaćaju je, i to i ostale režijske troškove jer je poznato da su upravo umirovljenici redovite platiše, bez obzira koliko će im na drugoj strani ostati za život.

U 2021. godini hrvatska kućanstva su raspolagala prosječno sa 117 tisuća kuna. To uključuje prihode kućanstava po svim osnovama. Prema međunarodnim standardima sva kućanstva koja su raspolagala sa 60% i manje od tog dohotka ili su siromašna ili su u riziku od siromaštva. Ako se adekvatno rasporedi po članu kućanstva, u riziku od siromaštva je u 2021. bio samac koji mjesečno raspolaže s manje od 3000 kuna te svaka četveročlana obitelj s manje od 6400 kuna na mjesec. Siromašnih ili građana u riziku od siromaštva bilo je oko 750.000 što je ogroman broj naših sugrađana. Regionalno gledano, najviše je siromašnih u panonskoj Hrvatskoj (29 posto), na Jadranu i sjeveru Hrvatske 20 posto te u Zagrebu 13 posto.

Ako su prosječni troškovi režija u Hrvatskoj 1.200 kn mjesečno po kućanstvu (ili nešto manje za manju kvadraturu stana) onda je jasno da isti u mnogim siromašnijim kućanstvima prelaze npr. 30% njihovih mjesečnih prihoda. Stoga držimo da bi se po uzoru na neke druge zemlje članice EU (Češka) mogao uspostaviti model subvencioniranja režijskih troškova, kako bi se siromašnijim građanima osiguralo više sredstava za sve druge potrebe, te kako bi država uistinu pokazala solidarnost sa građanima lošijeg imovinskog stanja u ovim vremenima opterećenim krizom.

Pravo na naknadu za troškove režija mogli bi ostvariti građani koji kroz preslike računa (komunalna naknada, voda, električna energija, usluge odvoza komunalnog otpada, HRT pristojba te ostali troškovi predviđeni Zakonom) i izvode mogu pokazati i dokazati da su im režijski troškovi veći od npr. 30% njihovih primanja. Država bi subvencionirala iznose koji prelaze tih 30%. Pri tome, na sličan način kao i kod utvrđivanja energetskog siromaštva, kroz dodatne kriterije, eliminirao bi se prostor za bilo kakve manipulacije, ali i poticala racionalnost u raspolaganju javnim resursima u privatne svrhe.

SDP-ove mjere u borbi s inflacijom 3.0

¹ https://podaci.dzs.hr/2022/hr/29192
² https://dzs.gov.hr/vijesti/u-drugom-tromjesecju-2022-bdp-realno-veci-za-7-7-u-odnosu-na-isto-tromjesecje-2021/1236 i https://vlada.gov.hr/vijesti/brnjac-za-novi-list-hrvatska-je-jedna-od-rijetkih-destinacija-koja-je-vec-dosegla-rezultate-iz-2019/35914
³ https://mfin.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/statistika_i_izvjesca/vremenske_serije_podataka/Najzna%C4%8Dajnije%20kategorije%20prihoda%20dr%C5%BEavnog%20prora%C4%8Duna%20prema%20ra%C4%8Dunskom%20planu%20do%20lipnja%202022.xlsx
⁴ Ovdje je važno istaknuti kako jednadžba propisana pravilnikom definiran jediničnu cijenu naftnih derivata, odnosno limitira marže trgovaca naftnih derivata u odnosu na cijene derivata na mediteranskom tržištu pri čemu je određivanje cijena u svim uzvodnim fazama proizvodnje i vađenja naftnih derivata u potpunosti izvan zahvata regulacije a što se najbolje vidi u poslovnim rezultatima naftnih kompanija (npr. https://www.ina.hr/app/uploads/2022/07/INA-Grupa-Q2-2022-HRV.pdf )
⁵ Članak 38. stavak 3, točka f, Zakona o porezu na dodanu vrijednost definira kako se PDV na isporuku električne energije do drugog isporučitelja ili krajnjeg korisnika, uključujući naknade vezane uz tu isporuku plaćaju po stopi od 13% (https://www.zakon.hr/z/1455/Zakon-o-porezu-na-dodanu-vrijednost ). Temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (članak 6.), od 01.01.2017. godine snižena je stopa poreza na dodanu vrijednost (PDV) za isporuku električne energije, uključujući naknade vezane uz tu isporuku. https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2016_12_115_2526.html
⁶ Svibanj: https://podaci.dzs.hr/2022/hr/29188, srpanj: https://podaci.dzs.hr/2022/hr/29192
⁷ https://www.sabor.hr/sites/default/files/uploads/sabor/2022-05-12/172706/3_OBRAZLOZENJE_REBALANS_2022.pdf
⁸ INA npr. bilježi utrostručenje dobiti u prvih 6. mjeseci 2022. u odnosu na prvih šest mjeseci 2021. godine unatoč ograničenim minimalnim maržama od strane države u maloprodajnom sektoru poslovanja naftnim derivatima.