Hrvatski sabor raspravio je Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti. Prijedlogom zakona se, među ostalim smanjuju naknade nezaposlenim osobama, te se tako napadaju upravo oni koji su u našem društvu najveće žrtve krize. SDP zbog ovog razloga nikako ne može prihvatiti ovakav Prijedlog zakona, iznio je Davorko Vidović u ime Kluba SDP-a. Donosimo izlaganje Davorka Vidovića.

SDP neće podržati prijedlog ovoga zakona, ne dakako iz razloga koji se ovdje navode, a riječ je o promjeni onih dijelova zakona koji se odnose na posredovanje za povremeni rad učenika u zemlji gdje se doista ovim prijedlogom popravlja ili ispravlja nešto što je izazivalo nered, gdje su se kao posrednici u zapošljavanju pojavljivali doista oni koji sa obrazovanjem nisu nikakve veze imali. Zapravo su zloupotrebljavali zbog neprecizne formulacije i nedorečenosti ovaj zakon. Nije dakle to razlog da nećemo prihvatiti ovaj zakon. Nije razlog niti ono što se navodi da je jedan od ciljeva da se uskladi u normativnom dijelu ali i terminološki ovaj zakon sa drugim zakonima. To je također prihvatljivo.

No međutim, što nije prihvatljivo i zbog čega se ovaj zakon ne može podržati? Ne samo zato što opozicija ne može prihvatiti bilo kakvo smanjenje prava, nego naprosto zato što je po mom dubokom sudu pokušaj da se atakira smanjenjem prava onih koji su objektivno u društvu najugroženija skupina potpuno protivno logici normalnih država i društava koja vode računa o tome kako žive njihovi građani.
Kriza aktivne mjere politike zapošljavanja su trebale biti razlog da se učini upravo obrnuto od onoga što se predlaže ovim zakonom. To jest kao da sad kažemo evo imamo poplavu u Turopolju, nastale su štete i sad te štete ćemo tako sanirati da ćemo ljudima davati manje nego što su imali. To je obrnuta logika od onoga što zapravo situacija zahtjeva.

Nama se broj nezaposlenih povećava i umjesto da država osigura više novca da ti ljudi prebrode krizno razdoblje ovdje se događa nešto sasvim drugo. Sve je više nezaposlenih zato ćemo im davati sve manje. To je logika ovoga zakona. I to je pravi istinski smisao promjena ovoga zakona kojega velim čiju logiku ja teško mogu razumjeti. Tim više što ste prije 2 godine kada je ovaj zakon donesen 2008. donijeli nešto za što se po prvi put moglo reći evo vidite ovo je pristojan, suvisao zakon i mi smo ga podržali. Taj zakon 2008. je bio pristojan zakon. Prošle godine u srpnju mjesecu se išlo pokvariti dalje. Ovo je dodatno pogoršanje kvalitete ovoga zakona i onoga što bi on htio naoko regulirati.

Ovdje postoji nešto što bih blago nazvao cinizmom. Predlaže se naime i kao opravdanje i razlog koji se navodi da se naknada za nezaposlenost smanji pod izlikom da će to ljude stimulirati da oni traže više posao i uvodi se stipendija, zamislite, za školovanje. Ako ćeš se školovati dobit ćeš stipendiju, a imaš 58, 59 godina, dobit ćeš stipendiju da se prekvalificiraš da bi lakše mogao i duže ostati u svijetu rada.

Ovdje se postavljaju različita pitanja. Prvo, među aktivnim mjerama politike zapošljavanja postoje direktne i indirektne. Indirektne su u pravilu puno efikasnije, puno kvalitetnije, sveobuhvatnije i dugotrajnije. One se odnose na sve ono što država može i mora činiti. Ne znam, u području porezne politike, stimuliranja poslodavaca kod prvog zapošljavanja, zapošljavanja starijih radnika, invalidnih osoba, žena, svih onih koji se nalaze u kategorijama da su ranjiviji na tržištu rada, njih se stimulira, poslodavce, dakle poreznim olakšicama da ih zapošljavaju.

Postoje čitava paleta mjera kroz kreditiranje poduzetnika da ljude zapošljavaju ili drže što je duže moguće u svijetu rada. U kriznim vremenima ide se recimo na smanjenje radnoga vremena, na što ja znam, mislim da sam neki dan gledao Švedi su potpuno uspjeli prebroditi krizu, i oni su imali krizu, prebroditi krizu tako što su smanjili radni tjedan na tri dana i očuvali su zapravo radna mjesta. Kad je bauk krize prošao oni su nastavili normalno raditi.

To su te indirektne mjere da postoje fondovi za razvoj, zapošljavanje, kojega ćemo mi na ovoj sjednici ukinuti. To je također jedna od mjera. Jer mi ne znamo što ćemo s tim fondom, on je nama teret gdje se izdvajaju i akumuliraju neki novci pa se organiziraju javni radovi. Znači, svijet poznaje različite oblike poticanja zapošljavanja.

Hrvatska nema prečega i većega problema ili preče zadaće ili cilja nego povećati zaposlenost. U Hrvatskoj imamo oko milijun i pol zaposlenih ljudi. To je broj koji se kontinuirano drži već 10-ak godina. 10-ak godina mi ne stvaramo, ne generiramo, ne stvaraju se nova radna mjesta u Hrvatskoj. Mi imamo jednu od najnižih stopa zaposlenosti u Europi i to je ključ i izvor svih mogućih ako hoćete i socijalnih problema. Sa 56 posto zaposlenosti koju mi imamo dobar dio zemalja je već dosegao željeni cilj od 70 posto, mi bismo podizanjem dakle stope zaposlenosti u Hrvatskoj čitav niz problema riješili.

Razgovaramo ovih dana o mirovinskom sustavu. S dva milijuna zaposlenih i milijun umirovljenika ili milijun i 200 tisuća to je bitno drugačija situacija od ove koju imamo danas. Bitno drugačija. Svi mogući socijalni transferi koji idu u takvim su okolnostima bitno drugačiji negoli što je slučaj kada imamo samo milijun i pol zaposlenih ljudi.

Pasivne mjere, odnosno direktne mjere zapošljavanja su one koje bi trebao provoditi u našim uvjetima Hrvatski zavod za zapošljavanje gdje je obrazovanje samo jedan ili prekvalifikacija, dokvalifikacija itd., samo jedan od načina da se poboljša zapošljivost ljudi.

Ovdje u ovom našem slučaju se zaboravlja ili se nedovoljno uvažava zapravo struktura naših nezaposlenih. Ako se pogleda dobna struktura onda ćete vidjeti da su u skupini od 15 do 34 godine, dakle mladih ljudi, da je to skupina koja obuhvaća preko 40 posto svih nezaposlenih. Mladi su ljudi isključeni, nije im dat pristup, onemogućeni su da uđu u svijet rada i da dobiju prvo zaposlenje.

To je skupina kojoj se treba posvetiti posebna pažnja. Svojevremeno smo imali nekoliko mjera za to prvo zapošljavanje, jedna od njih je bila koja je posebno bila poznata, ne pretjerano efikasna, s faksa na posao, nije bila pretjerana efikasna i govorili su slušajte što ćete donositi takvu mjeru jer su visoko obrazovani najlakše zapošljivi. To je točno ali je to bila mjera koja je imala rekao bih i drugih, pred njom je postojao i drugi zahtjev, da se afirmira zapravo znanje, obrazovanje i stručnost, i da se mladim ljudima kaže, obrazujte se, školujte se društvo će znati cijeniti vaš uloženi trud u obrazovanje i znat će cijeniti taj intelektualni kapital koji nosite u društvo.

To je trebala biti poruka da ne čekaju ni jednoga dana na Zavodu za zapošljavanje. Sada je broj nezaposlenih među visoko obrazovanima i niže obrazovanima našim sugrađanima oko 5,5 posto. Druga ugrožena skupina posebno kada je riječ o ovoj dugotrajnoj nezaposlenosti su stariji radnici i tu dolazimo do ogromnog problema. Gotovo 38 posto su stariji od 45 godina koji su izašli iz svijeta rada, izbačeni su iz svijeta rada, to je skupina ljudi koja zahtjeva posebnu pozornost i posebne mjere. Umjesto da se na različite načine osigura njihov povratak u svijet rada, doista ih ne treba slati u mirovinu, mi imamo u ovom Prijedlogu zakona iskazivanje dodatne nebrige za te ljude.

Prije su imali barem kakvu takvu sigurnost, znate, ako se našao bez posla sa 53, 54 godine da će moći dobivati onu minimalnu naknadu, onu što bi reklo se kod nas narodski crkavicu, na Zavodu za zapošljavanje imati bilo kakav prihod. Sada se to razdoblje produžuje za pet godina.

Dobro je i pozitivno je što se omogućava ljudima da ne moraju po sili zakona ići u prijevremenu mirovinu da zato ostaju bez naknade, to je dobro. Vjerujem da je to želja i cilj velikog broja ljudi koji se u tim godinama nađu bez posla, muškaraca i žena. Međutim, logika koja ovdje govori, zamislite formulaciju koja kaže stoga predlaže mogućnost značajnijeg poticanja sudjelovanja nezaposlenih osoba u obrazovnim mjerama, smanjenjem pune novčane naknade do određenog perioda pazite ovo, kako bi se nižom naknadom stimulirano uključivanje u dodatno obrazovanje i radnu aktivaciju. U podlozi takve rečenice postoji jedna cinična premisa, postoji shvaćanje da su naši ljudi ljenčine i bitange i hohštapleri koji ne žele raditi, nego vole primati naknadu sa Zavoda za zapošljavanje. Eto takvi ste zločesti pa ćemo vam smanjiti naknadu za zapošljavanje i onda ćete vi ići tražiti posao, to je uvredljivo za većinu naših sugrađana.

Ja ne kažem da gdje koji od nas ne voli raditi, ali su ljudi prisiljeni, izbačeni iz svijeta rada, u godinama kada su možda mnogi od njih za poslove koje rade u naponu snage. Nemojmo se prema njima odnositi kao prema simulantima ili onima koji ne žele raditi, to je uvreda za građane to nije dobra polazna pretpostavka za ovu priču.

Drugo, kada je riječ o tom famoznom sve spasavajućem obrazovanju i kvalifikaciji. Znate kada se pogleda obrazovna struktura onda je najveća skupina nezaposlenih ljudi 34% su VKV i KV radnici. 27% su završene srednje škole, znači 61% su oni koji imaju srednju školu i oni za koje bi se ili za čiju razinu osposobljenosti bi se trebalo prekvalificirati. Ja vas pitam koja su to zanimanja za koja bismo mi prekvalificirali i obrazovali toliku masu ljudi. Koja su to? Tko bi vršio ta obrazovanja, tu prekvalifikaciju?

Nije problem samo jest i to problem, neadekvatno obrazovanje, ali to nije isključiv problem niti on rješava ovo o čemu ovdje govorimo.

I najzad, molim vas, smanjiti za 80 milijuna kuna, kao što se ovdje kaže uštedjeti na visini novčane naknade 80 milijuna kuna, tako što će se smanjiti broj onih koji će u prijevremenu mirovinu a ovdje mu nećete dati adekvatnu naknadu je također cinizam u situaciji kada ljudima društvo treba pomoći, ako hoćemo biti solidarna zajednica. Svi smo mi na neki način zbrinuti, ali molim vas pokušajte se zamisliti u situaciji da ostajete bez prihoda, da ostajete bez posla, a nakon 40 godina rada to je moguće po ovome, ako imate 58 i 59 godina, i 40 godina staža, vi nemate pravo na tu trajnu naknadu nego ćete dobivati 90 dana, onda ćete dobivati umanjenu umjesto 50, 35 posto.

Povucite taj prijedlog, ovih ste dana pokazali oko Mirovinskog zakona da možete poslušati argumente, da ne radite nešto što je protivno interesima građana - pozvao je vladajuće na koncu izlaganja Davorko Vidović.

 

 

,