Hrvatski sabor raspravio je Izvješće o radu Istražnog povjerenstva za utvrđivanje činjenica u vezi privatizacije INA-e Industrije nafte d.d. te svih ugovora i dodataka ugovora između Vlade Republike Hrvatske i strateškog partnera Mol Hungarian oil. and gas. plc. U ime Kluba SDP-a govorio je Gordan Maras. Ustvrdio je da se u izmijenjenom snaga među dioničkog ugovora vidi da MOL može svake godine bez ikakvog utjecaja Vlade RH prodati 10 posto kompanije i u 10 godina svesti INA-u na neki način da ta kompanija prestane postojati, a to se uopće nije spominjalo u prvim odredbama međudioničkog ugovora. Rasprava koju je HDZ prezentirao govori da što god se desilo u toj cijeloj privatizaciji na koji način je ona vođena, koji dokumenti su prezentirani, istina će biti ona koju HDZ želi da se ovdje u Saboru izglasa većinom ruku.
Povjerenstvo je naime osnovano da se utvrdi da li su se
upravljačka prava promijenila na štetu Republike Hrvatske s obzirom
da je odnos u udjelu koji ima MOL i koji ima Vlada Republike
Hrvatske neznatan postoji samo dva posto razlika u vrijednosti koji
ima Republika Hrvatska, iznosi otprilike 45 i 47 posto ima MOL i da
li je to razmjeru s onim što piše u međudioničkom ugovoru između
Vlade i MOL-a koji je potpisala HDZ-ova Vlada. Činjenica je da je
HDZ-ova Vlada potpisala da MOL može autonomno upravljati kompanijom
na način na koji želi, a samo dva posto više dionica ima, to je
potpisala Vlada HDZ-a dajući MOL-u na presudan glas u upravi
društva,a da je tome tako to ne govorimo mi ovdje iz SDP-a nego to
priznaje Mađarska burza koja prikazuje konsolidirano izvještaj
INA-e unutar MOL-ove grupacije, to ne bi nikada mogla napraviti da
MOL nema 100 posto upravljačkih prava.
Gordan Maras postavio je i pitanje zbog čega je preuzet plinski
posao, zbog čega smo odlučili preuzeti velike gubitke koji se
ostvaruju plinskim poslom, uvoznom cijenom plina i prodajom na
hrvatskom tržištu, s druge strane kupiti skladište plina Okoli od
INA-e umjesto da gradimo novo skladište i tako štitimo hrvatski
interes, i na kraju krajeva zbog čega smo dali INA-i da sada kada
je mađarski vlasnik dobio apsolutna upravljačka prava da koristi i
da iskorištava hrvatska plinska polja u jedna duži vremenski period
kada se zna da se dvije trećine plina za hrvatske potrebe proizvodi
u Hrvatskoj i to po cijeni više puta manjoj nego što je uvozna.
Neke procjene su da je cijena kubika tog plina ispod jedne kune.
Sada se plin prodaje po višestruko većoj cijeni, na tome netko
ostvaruje profit.
Iskazi svjedoka na Povjerenstvu su u mnogočemu kontradiktorni.
Svjedoci koji su svjedočili o postupku privatizacije 2003. godine
se manje više slažu, poštovala se procedura, Zakon, sve je rađeno
transparentno, pa čak i oni koji su spominjali to, a sudjelovali su
u Vladi poslije 2003. godine isto to govore. Ali kada se počelo
govoriti o drugom dijelu privatizacije, tu su iskazi bili
kontradiktorni. Dojučerašnji kolege u Vladi, potpredsjednik Vlade
gospodin Polančec i ministar financija koji je trebao biti najbliži
u tom postupku privatizacije i davali su izjave koje su
kontradiktorne. Jedan je govorio da su svi znali o čemu se radi, da
se dogovaralo na sjednicama Predsjedništva HDZ-a uključeni su bili
svi ministri, cijela Vlada. Više puta se raspravljalo o izmjenama
Ugovora između dioničara MOL-a i Vlade. S druge strane, aktualni
ministar Šuker je govorio da je on vidio dokument tek kada je došao
na sjednicu Vlade i tada dignuo ruku.
Nažalost, naše mišljenje je koje i većina hrvatskih građana ima,
a to je da se tu interes RH nije štitio. Preuzeli smo plinski posao
koji će hrvatski proračun kada se on završi koštati jako puno i s
druge strane dopustili smo MOL-u da upravlja kompanijom sa samo dva
posto vlasništva više, apsolutno sa 100 posto upravljačkih prava.
MOL se ponaša s tom kompanijom kao da je njegova, a kao da hrvatski
partner u njoj nema apsolutno nikakvih prava. Osim toga, MOL je
platio 20 posto veću cijenu tada za 25 posto + jednu dionicu, zato
da ne može izvlačiti dobit iz firme narednih pet godina, zato da ne
može nego sudjelovati u investicijama i investirati novac koji je
bio dogovoren između Vlada Republike Hrvatske i MOL-a i zato što ne
može otpuštati ljude nego ih treba još zapošljavati. A 2008. g. mu
je HDZ dao apsolutnu kontrolu nad kompanijom za 20 posto manje
novca - smatra Maras.
Pored toga naravno što je Vlada morala potpisati novi
međudionički ugovor što samo po sebi govori da je mogla utjecati,
također da nije bilo prodaje Fonda hrvatskih branitelja sedam posto
na čijem čelu je bila premijerka Kosor i koji je usmjerio
privatizaciju INA-e u MOL-ovom smjeru, ne bi svega ovog bilo. Znači
tih sedam posto dionica koje je prodao Fond hrvatskih branitelja na
čelu sa gospođom Jadrankom Kosor je usmjerio smjer privatizacije
prema MOL-u i ova upravljačka prava dao mu na neki način pokriće s
47 posto dionica. Da Fond hrvatskih branitelja nije prodao te
dionice MOL bi sada imao 40 posto, Hrvatska 44 + 7 posto preko 51
posto i Hrvatska bi ostala u poziciji u kojoj je bila. Nažalost, iz
nekog razloga gospođa Kosor i Upravni odbor Fonda za hrvatske
branitelje je odlučio prodati tih sedam posto i na neki način
predati upravljačka prava i većinu kompanije u MOL-ove ruke.
Vidi se iz svega toga da je HDZ usmjeravao privatizaciju INA-e,
vidi se iz dokumentacije a to je priznao i bivši predsjednik Vlade
Sanader da se zakon nije poštovao, da nije Sabor bio izvještavan o
daljnjem tijeku privatizacije poslije 2003. godine. Priznao je to
bivši premijer Sanader na Povjerenstvu. Ali evo HDZ ovdje govori iz
nekog razloga da je sve bilo sukladno zakonu. Mi smo svoje
zaključke ponudili, oni su temeljeni na onome što je povjerenstvo
radilo i mogu sa ove govornice poručiti je da kada SDP dođe u
poziciju da će pokrenuti postupak pregovora oko izmjene
međudioničkog ugovora između MOL-a i Vlada Republike Hrvatske gdje
će se ove štetne stvari koje ste vi gospodo ugradili pokušati
promijeniti i na taj način ćemo pokušati zaštiti hrvatske interese
- zaključio je Maras.
Izvor slike: Business.hr
,