Pregovori između Hrvatske i Europske Unije već sada su teži od onih koje su vodile Rumunjska i Bugarska. Unija je nakon tzv. «velikog proširenja» naprosto nešto i naučila, upozorava predsjednik saborskog Odbora za europske integracije, SDP-ov zastupnik mr.sc. Neven Mimica.
«Korupcija je temeljno pitanje na kojemu će se koncentrirati pozornost zemalja-članica pri ocjenjivanju hrvatske spremnosti za EU. Čini mi se da će se jednaka pozornost kakva je bila koncentrirana na slučaju generala Gotovine ponoviti na pitanju o tome kako se nosimo s korupcijom i kako uređujemo pravosuđe. Upravo u onome što mi sami trebamo učiniti u prilagodbama najveći problem će definitivno biti na području pravosuđa. Tu su politički pritisci iz Europske Unije najveći. Neke druge, čisto političke pritiske možda možemo očekivati od Slovenije kao članice Europske Unije na neriješenim pitanjima razgraničenja u Savudrijskoj vali ili na Muri. Postoji i širi, veliki problem nesuglasnosti među zemljama članicama EU o ustavnom uređenju, o tome kako definirati apsorpcijske, odnosno kako sad vole reći, integracijske sposobnosti EU. To se može odraziti i na hrvatsko primanje, EU i u pravnom smislu mora nešto napraviti da bi se omogućilo primanje 28. članice, Hrvatske. Sadašnji ugovor iz Nice određuje položaj unutar EU za 27 članica, a za 28. više ništa nije rečeno. Nadam se da će unutrašnje razrješavanje tih pitanja teći paralelno s našim pregovorima te da će se negdje do kraja 2008. godine simultano završiti ta ustavna debata u Europskoj Uniji i naši pregovori,» kaže Mimica.
Kritika Europske komisije
Kvalitetna priprema za članstvo vrlo je važna, ponavlja Mimica i riječi predsjednika Račana, podsjećajući: »Premijer pokušava uvjeriti javnost da je izvješće Europske komisije pozitivno za Hrvatsku i da je to tek izazov za nastavak reformi. Bilo bi puno korisnije da je pogledao istini u oči i odlučno potaknuo sva ministarstva da rade ono što još nije niti izbliza učinjeno u reformi pravosuđa, borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, reformi državne uprave, utvrđivanju učinkovite razvojne strategije, i strategije restrukturiranja gospodarstva. Sve su to područja na kojima se izvješće vrlo kritički osvrće na dosadašnja hrvatska postignuća. Vrlo brzo će se i u samim pregovorima početi raspravljati o onome što i kada treba učiniti u nastavku reformi. I tu bi se usporene i odgođene reforme, onako kako ih provodi ova Vlada, mogle odraziti na usporavanje i odgađanje otvaranja pojedinih poglavlja pregovora. Brzina i kvaliteta pregovora ovisit će o brzini i kvaliteti reformi, a ne obrnuto, kako izgleda da na to gleda ova Vlada.» Historijat ponašanja vladajuće stranke daje nam zaključiti kako će sljedeće godine HDZ pokušati na neki način utjecati na sve druge stranke da se europske teme drže izvan predizbornog nadmetanja. Mimica smatra kako nije lako odrediti koja je tema ekskluzivno europska i određuje brzinu hrvatskog puta prema Europskoj Uniji, a koja je vezana za ukupan razvoj i reforme Hrvatske bez obzira na Uniju. «Teško je prihvatiti teze da se ne smije razgovarati ili polemizirati o reformi poljoprivrede jer se time direktno radi protiv našeg brzog ulaska u EU. Pitanje poljoprivredne politike je izvorno razvojno pitanje koje Hrvatska mora rješavati i stranke koje idu na izbore sigurno imaju pravo i dužnost da se o tome izjašnjavaju,» zaključuje.
(Preneseno iz mjesečnika Banka, 12/2006.)