Pred nama je vrlo opsežno izvješće o provedbi obnove nakon potresa koje vrvi s podacima i brojevima čiji je cilj stvoriti dojam da se obnova odlično odvija. Kao osoba koja živi na području pogođeno potresom nakon ovog izvješća moram konstatirati dva oprečna osjećaja. Brojevi o obavljenim obnovama izgledaju odlično, no izgled kuća i zgrada pogođenih potresom na terenu u mom Sisku i posebno Petrinji ne korespondiraju s Izvješćem.

Teško je iščitati pravo stanje na terenu jer Izvješće je koncipirano na način da su pobrojane sve stvari koje su napravljene, pa tako imamo i impresivnu tablicu s brojem riješenih akata, bili oni riješeni pozitivno ili negativno te još impresivnije brojeve s riješenim nekonstrukcijskim obnovama koje ja zovem žbukanjem i popravcima dimnjaka, no za punu ocjenu nedostaje ono najbitnije, a to je što na terenu NIJE napravljeno. Dakle, popis obavljenih obnova i postupaka obnove je tu, no bez usporedivih brojeva sa neriješenim postupcima i neizgrađenim kućama i zgradama teško je donijeti pravi sud i pravu ocjenu tijeka obnove.

Ključni podatak, koji smo dobili na sjednici nadležnog radnog tijela prilikom prezentiranja Izvješća je da se Ministarstvo u svom Planu obnove nada da će obnova kuća završiti do 2027. godine, a obnova zgrada do 2030. godine što puno više otkriva nego tisuće i tisuće riješenih akata i tisuće riješenih nekonstrukcijskih obnova.

Subjektivni osjećaj na terenu je da je napokon krenula konstrukcijska obnova zgrada, dakle višestambenih objekata , u kojima su stanari do sada normalno živjeli unatoč teškim oštećenjima. To znači da se stanari oštećenih zgrada moraju iseliti zbog ozbiljnih radova čiji planirani rokovi gradnje dosežu i 18 mjeseci. Da je bilo više sluha kod prethodnih ministara i da je organizirana gradnja zamjenskih zgrada počela na vrijeme ovo prijelazno razdoblje bi se lakše premostilo. Naime, u Sisku je od predviđenih 16 zamjenskih zgrada tek prošli mjesec završeno 6, a većina ostalih se još gradi, pa stanari koji moraju izaći iz svojih zgrada koje ulaze u konstrukcijsku obnovu nemaju gdje. Koliko znam još tri zamjenskih zgrada u samom Sisku su započete tek ove godine, a za još dvije kod Bolnice nemam podataka hoće li se uopće graditi iako su navedene u Izvješću uz napomenu da su u postupku nabave.

Dakle, subjektivno gledano može se reći da je konstrukcijska obnova napokon krenula jer osim što je srušena najveća stambena zgrada uništena u potresu i njena gradnja u Ulici hrvatskog narodnog preporoda ide, krenula je i konstrukcijska obnova zgrada koje ne treba rušiti do temelja. To je ono što se vidi golim okom. No, ono što se ne vidi golim okom i ono što je gotovo nemoguće iščitati iz Izvješća je što sve još nije ni počelo, a mora se izgraditi.

Najbliže otkrivanju te istine smo u rečenici koja navodi ukupne brojke. Citiram:

„Na dan 31. prosinca 2024. završeni su radovi obnove na ukupno 12.775 obnova kojima je obuhvaćeno 12.085 kuća i zgrada s ukupno 48.123 stambene jedinice. Izgrađeno je 320 kuća i 12 višestambenih zgrada. Završeno je 259 konstrukcijskih obnova, 11.291 nekonstrukcijska obnova, kupljeno je 46 obiteljskih kuća ili stanova umjesto gradnje zamjenskih kuća, obnovljeno je i uređeno 157 državnih stanova. Uklonjena su 1.604 objekta.“

Dakle, vidimo da je „izgrađeno“ samo 320 kuća i 12 zgrada. Ovdje govorimo o izgradnji koja sugerira da je nešto bilo srušeno do temelja i ponovo izgrađeno ili je umjesto srušenog izgrađeno nešto kao zamjena.

To su brojevi, dakle 320 i 12, koji najplastičnije dočaravaju dosege obnove. Ako na stranu stavimo tisuće koje se odnose na akte i tisuće koje se odnose na nekonstrucijsko žbukanje i dimnjake 320 odnosno 12 je ukupni rezultat nakon 4 godine i milijardi eura utrošenih na obnovu. Dodajmo tu još 259 konstrukcijskih obnova i to je podatak koji daje daleko najbolju sliku o potrošenih četiri godine i tri ministra graditeljstva. Nekome neupućenome ovi brojevi možda izgledaju dobro, no kada se uzme da se oni odnose i na Zagreb i na Sisačko-moslavačku županiju  postane jasno da je to porazna statistika.

U Sisku postoje parcele koje su već zarasle u travu jer su objekti na njima morali biti srušeni, a na kojima ništa nije izgrađeno, a da ne spominjem da blokovska obnova centra Siska s najstarijim i najteže oštećenim zgradama, koje su već 4 godine prazne još nije počela. To se s pravom smatra najvećim izazovom i najtežim zadatkom na kojem će se vidjeti operativna sposobnost Ministarstva da provede uspješnu obnovu. Ponavljam, blokovska obnova centra Siska nije još ni započela, a tek na tom projektu možemo donositi konačan sud je li obnova zaslužila barem prolaznu ocjenu jer s obzirom na dosadašnji tempo neka bolja ocjena je nepovratno izgubljena.

Nadu da se ipak ide u dobrom smjeru daje sljedeća rečenica:

„Na dan 31. prosinca 2024. postupak obnove i samoobnove je u tijeku na 1.943 kuća i zgrada koje obuhvaćaju 12.814 stambenih jedinica. Od toga je 224 nekonstrukcijskih obnova, 1.180 konstrukcijskih obnova, 273 gradnje zamjenskih obiteljskih kuća, 10 novčanih pomoći za kupnju. U tijeku je i gradnja 28 višestambenih zgrada.“

Iako se iza tih brojeva svašta krije, podatak da je početkom ove godine u postupku bilo čak 1.180 konstrukcijskih obnova odgovara mom subjektivnom dojmu da je obnova konačno krenula sa zahtjevnijim izazovima.  Da su stanari koji su morali izaći iz tih objekata pravovremeno zbrinuti u zamjenskim stanovima to bi bio indikator da je sustav profunkcionirao. Nažalost,  zamjenski stanovi, barem u Sisku, jako kasne i stanari su većinom prepušteni sami sebi.

Daleko najbolju ocjenu Ministarstvo, barem po meni, zaslužuje za pokretanje procesa samoobnove i prebacivanja posla obnove na vlasnike što se pokazalo daleko najboljim rješenjem. Ostaje žal za prve dvije propuštene godine po tom pitanju jer bi ukupna ocjena obnove bila daleko povoljnija da se sa samoobnovom odmah krenulo. Napominjem to da ne bi ispalo kako mi u SDP-u nismo u stanju pohvaliti kada se nešto dobro napravi.

Nažalost, samo to nije dovoljno dobar razlog da ovo Izvješće, odnosno ocjena koju moramo donijeti o postupku obnove dobije prolaznu ocjenu. Klub SDP-a neće podržati ovo Izvješće jer bi to značilo da smo zadovoljni što nismo i ne možemo biti dok su tolike sudbine ljudi još neriješene i neizvjesne. Za konačnu ocjenu obnove trebat će još jako puno vremena i još puno ovakvih Izvješća. Ukoliko se podigne tempo gradnje uklonjenih objekata i blokovska obnova bude tekla na zadovoljstvo stanara bit će to dobra pretpostavka da možda i Klub SDP-a ubuduće prihvati Izvješće o obnovi kao pozitivno.

 

Kristina Ikić Baniček,
saborska zastupnica SDP-a