U siječnju 2004. godine (u trenutku promjene vlasti), prosječne plaće u obrazovanju iznosile su 4157 kuna, tj. bile su za 87 kuna veće od prosječnih plaća (4070) u državi. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (lipanj, 2006.) prosječne plaće u obrazovanju od 4535 kuna manje su za 105 kuna od prosječnih plaća u državi (4640 kuna). Danas je zaostajanje prosječnih plaća u obrazovanju za upravom 421 kune, a zaostajanje za zdravstvom čak 857 kuna.

Iz navedenih podataka proizlazi kako 1,7 mlrd. kuna, koliko je od 2003. do 2006. godine povećano ulaganje u sustav obrazovanja i znanosti, nije iskorišteno za plaće zaposlenih u osnovnim i srednjim školama već uglavnom za kapitalna ulaganja, plaće novozaposlenih u novoosnovanim agencijama, novozaposlenih u znanosti i visokom obrazovanju i novozaposlenih nastavnika stranih jezika u osnovnim školama.

Problem je i subvencioniranje stambenih kredita po čijem je pitanju Ministarstvo znanosti pokazalo izrazito nejednak tretman zaposlenicima u različitim podsustavima. Dok je za zaposlenike visokih učilišta i javnih instituta osigurano 1903 subvencionirana stambena kredita za zaposlenike u osnovnim i srednjim školama sve je ostalo samo na najavama.

Učitelji su u sve lošijem položaju, a od njih se (primjenom HNOS-a i Novog nastavnog plana i programa) nikad više nije očekivalo. A na entuzijazmu i ljubavi se ne može živjeti.

Ovom prilikom želimo upozoriti ministra Primorca kako nema niti jedne reforme bez dovoljno plaćenih i educiranih učitelja. Razvojem sustava unapređenja i napredovanja, boljim plaćama i materijalnim statusom učitelja jedino možemo osigurati da Republika Hrvatska postane društvo znanja.

Stoga pozivamo ministra Primorca da stane iza hrvatskih učitelja i umjesto vlastite promocije radi na poboljšanju statusa učitelja i nastavnika.