Rasprava Marije Lugarić uime Kluba SDP-a o Zakonu o vijećima mladih, petak, 26. siječnja 2007. godine

Mladi su danas politički najslabije zastupljena populacija u hrvatskom društvu. Znate li poštovane kolegice i kolege, da je mladih danas u populaciji 18%, a da su u tijelima vlasti na svim razinama zastupljeni između 0 i 2%. Tako velika podzastupljenost mladih, po istraživačima koji se bave mladima, problem je koji se čak proglašava i prijetnjom za budućnost reprezentativne demokracije. Ono što dodatno obeshrabruje jest činjenica, također preko nekoliko puta potvrđena znanstvenim istraživanjima, da mladi, koliko god nezadovoljni bili, silno zaziru od politike i vlastita sudjelovanja u procesima donošenja odluka. Znate li koji su, osim već navedenog nepovjerenja mladih prema društvenim i političkim institucijama, ključni razlozi nesudjelovanja mladih u procesima donošenja odluka? Prema istim istraživanjima, sudjelovanje mladih u procesima donošenja odluka, kao važan indikator cjelokupne politike prema mladima, prvenstveno ovisi o političkoj volji nositelja vlasti tj. o spremnosti starijih da mladima prepuste dio prostora, ili da se izrazim pregnantnije, dio političke moći. A tu nismo (ja mogu reći i niste!) neki! Stranke malo ili nikako, uz izuzetak SDP-a koji, po nalazima istraživanja o participaciji mladih u lokalnoj vlasti u Hrvatskoj, promoviraju vlastite mlade i dozvoljavaju im da postanu dijelom procesa odlučivanja.

U već navedenim europskim dokumentima u tekstu prijedloga zakona koje sad ne želim ponavljati (a izrekao ih je i predlagatelj), kao prečac za tako loše stanje reprezentativnosti i participacije mladih, sugerira se formiranje vijeća mladih, o čemu mi danas raspravljamo. Samo jedan naglasak iz europskih dokumenata – politika za mlade je primarno pitanje koje se mora rješavati na razini lokalnih i regionalnih zajednica, te je, prema Bijeloj knjizi Europske komisije isključiva odgovornost država članica ali se očekuje dosizanje određenih standarda i kriterija za politiku prema mladima, a koje je Europska komisija definirala u suradničkom procesu s mladima na razini Europske unije, primarno u suradnji s European Youth Forumom koji je savjetodavno tijelo Europske komisije.

U Hrvatskoj su tek 2001. godine krenuli procesi kreiranja Nacionalne strategije za mlade, izrade zakonodavnog okvira za instrumente sudjelovanja mladih u procesu donošenja odluka na lokalnim razinama te stvaranje krovne nacionalne organizacije mladih. Hrvatski sabor je 2002. godine konsenzusom podržao Nacionalni program djelovanja za mlade koji bi provedbom trebao zadovoljiti prioritetne potrebe mladih u Hrvatskoj. Promjenom vlasti je došlo do velikog zastoja u provedbi nacionalne politike što je dijelom bilo uzrokovano novim institucionalnim rješenjima kada je ukinut Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži i mladi u uklopljeni unutar uprave za obitelj u Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Ipak je krajem 2005. godine donesen Operativni plan za provedbu nacionalnog programa pa je za očekivati da će doći do konkretnije provedbe Nacionalnog programa djelovanja za mlade . Zašto spominjem taj program? Zato što je on, u svojoj mjeri 75 utvrdio da je potrebno donijeti Zakon o vijećima mladih kojim bi se reguliralo osnivanje status i ustrojstvo vijeća. Također je utvrdio da Vijeća trebaju biti zadužena za zastupanje interesa mladih i potreba svih skupina mladih na razini određene zajednice, koordinaciju aktivnosti za mlade te da vijeća mladih trebaju izabrati predstavnike koji bi sudjelovali u radu općinskih i gradskih vijeća bez prava formalnog odlučivanja.

Sada je pred nama drugi čitanje zakona i konačno odlučivanje o zakonu. Naša primjedba u prvom čitanju je bila ta da prijedlogom zakona nije bila osigurana neovisnost vijeća u samostalnom zauzimanju stajališta oko pitanja iz djelokruga rada vijeća, već odredbe o načinu izbora, financiranju, odnosima Vijeća mladih i lokalnog predstavničkog tijela ostavljaju dosta mjesta za manipulaciju Vijeća od strane lokalnih šerifa i podređivanje postojanja i rada vijeća mladih zadovoljavanju promotivnih i politikantskih ciljeva tih istih lokalnih šerifa. Jedan dio tih primjedbi je usvojen, posebno oko financiranja, ali je i dalje u tekstu konačnog prijedloga zakona ostala velika zavisnost vijeća mladih u djelovanju od predstavničkog tijela.

Mi ćemo na konačni prijedlog zakona podnijeti određeni broj amandmana koji imaju za cilj preciznije definirati odredbe zakona kao i osigurati veću nezavisnost vijeća mladih. Nadamo se da će ih predlagatelj ozbiljno razmotriti i prihvatiti jer ih dajemo u dobroj nakani da poboljšamo tekst konačnog prijedloga zakona.

I da ne bi bilo niti najmanje sumnje, klub SDP-a će podržati zakon jer moramo imati nekakvo rješenje, ali mislimo da bi za postizanje svrhe zakona bilo potrebno pojačati neke odredbe i očekujemo od predlagatelja da te prijedloge promjena prihvati.

Mi u SDP-u smatramo da Vijeća mladih ne smiju biti tijela za šminku, za iskazivanje dobrohotnosti i pristupačnosti lokalnog čelnika, već, uvažavajući sve europske preporuke, smatramo nužnim da Vijeće bude pravi poligon za suradnički i partnerski odnos vijeća i lokalnih vlasti te jedan od načina vraćanja povjerenja mladih u politiku i njihova uključivanja u donošenje odluke koje se njih, mladih tiču.

Dozvolite mi da taj stav argumentiram primjedbama po pojedinim člancima:

Članak 2. mora utvrditi da je cilj sudjelovanje mladih u procesima donošenja odluka, umjesto predloženog aktivnog uključivanja mladih u javni život lokalne zajednice. Stipulacija koju mi predlažemo puno jasnije odražava ciljeve vijeća a ujedno odgovara i europskim preporukama i NPDM-u. Ujedno, sada je, za razliku od prvog čitanja, predloženo da se u svakoj općini i gradu moraju osnivati vijeća mladih. Tu promjenu ne smatramo dobrom jer stvarati strukturu samo radi zadovoljavanja forme zaista nema smisla.

Odredbu stavka 3. članka 5. treba uskladiti s NPDM-om i E preporukama – županijska vijeća se trebaju osnivati kao koordinacija općinskih i gradskih vijeća. I tu ponavljamo našu primjedbu da se u gradskim četvrtima Grada Zagreba omogući osnivanje Vijeća mladih. GČ Zagreba su po veličini veća od gotovo svih općina u Hrvatskoj i veća su od velike većine gradova u RH. Temeljna oznaka politike prema mladima jest da se ona mora odvijati na lokalnoj razini, pa to treba provesti i u Zagrebu.

Članak 6. je doživio neke izmjene i temeljeno naših primjedbi, ali i dalje smatramo da način utjecaja na rad predstavničkog tijela (alineja 3) treba biti definirano u zakonu kako bi se postigla ujednačenost na razini cijele Hrvatske jer je to sukus samog osnivanja vijeća mladih, a ne odlukom o osnivanju Vijeća. Isto vrijedi i za način financiranja (alineja 6) – konačni prijedlog zakona u čl. 17 sadrži odredbe o financiranju tako da je ta alineja, barem ovako stipulirana, ili nepotrebna ili treba neke preformulacije dozivjeti

Članak 7. je po nama i dalje predefiniran – mislimo da je potrebno samo utvrditi da broj članova vijeća treba biti neparan, a da se njihov broj određuje odlukom o osnivanju jer vezivati broj članova vijeća na broj stanovnika je potpuno promašeno obzirom da kriterij treba biti broj udruga mladih i ostalih organizacija mladih, a mi u RH imamo danas prešarenu situaciju vezanu uz stanje organiziranosti mladih u lokalnim sredinama.

U stavku 2. članka 8. treba dodati da članove Vijeća mladih mogu predlagati i studentske udruge i pomladci političkih stranaka.

Stavak 3. članka 8, način izbora vijeća, je jedan od ključnih za autonomiju vijeća. Potpuno je za nas u SDP-u neprihvatljivo da članove vijeća bira predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave. Članove vijeća trebaju izabrati mladi sami. U prvom čitanju smo iznijeli neke od načina i žao nam je što u ovom konačnom prijedlogu se predlagatelj nije potrudio da detaljnije izuči sva iskustva iz Hrvatske i izvana te tek onda temeljem dodatnih i preciznih informacija, zauzeo konačni stav. Ovaj članak je jedan od ključnih za neovisnost vijeća mladih i, kolegice i kolege, ako stvarno želimo postići svrhu zakona, a ne imati tijela za šminku, onda je ovaj članak nužno promijeniti.

Što se tiče djelokruga rada vijeća (članak 10), drago nam je da je dodano da vijeće mladih sudjeluje u izradi i praćenju provedbe lokalnog programa djelovanja za mlade, ali i dalje je potrebno dodati novi stavak ili članak koji bi regulirao odnos vijeća mladih i predstavničkog tijela na način da je predstavničko tijelo dužno razmotriti prijedloge vijeća mladih te da predstavnik vijeća mladih ima prava prisustvovanja sjednicama predstavničkog tijela bez prava odlučivanja.

Za nas u SDP-u je i dalje neprihvatljiva odredba stavka 2. članka 17 da o programu vijeća odlučuje predstavničko tijelo – to je opet primjedba na neovisnost i samostalnost vijeća. Stavak 1. je dobro preuređen, ali i dalje ostaje otvoreno što ako predstavničko tijelo ne odobri plan i program rada vijeća mladih. Tu dolazimo opet do potrebe za nezavisnošću vijeća mladih koja, po našem mišljenju, nije dobro riješena niti u konačnom prijedlogu zakona.

U članak 17. bi trebali dodati još i mogućnost da se, osim iz lokalnog proračuna, sredstva za programske aktivnosti vijeća mladih mogu biti i iz drugih izvora obzirom da postoje sredstva u eu fondovima za te namjene a i država s centralne razine raspisuje neka natječaje u koje se mogu uklopiti i vijeća mladih.Naravno, jedini izuzetak mora biti da vijeća mladih ne smiju primati donacije od političkih stranaka.

Poštovane kolegice i kolege, u Hrvatskoj su već do sada, u više gradova i županija, osnovane različite strukture za aktivno sudjelovanje ili savjetovanje mladih. Takva su vijeća, odbori ili parlamenti mladih osnovani u mnogim gradovima: Labinu, Karlovcu, Čakovcu, Požegi, Velikoj Gorici, Osijeku, Virovitici, Koprivnici, Oroslavlju, Garešnici i još mnogima; te u županijama: Brodsko-posavskoj i Primorsko-goranskoj. Postoji vjerojatnost da je broj gradova i županija i veći od navedenog te da i u drugima postoje neke slične strukture za sudjelovanje mladih, a koje se razlikuju u organizaciji, obliku i nazivu, te i zbog toga mi u SDP-u podržavamo donošenje zakonskog rješenjem koji treba pružiti jedinstveni okvir za uspostavljanje mehanizma sudjelovanja mladih prema svim nositeljima lokalne i regionalne vlasti, a istovremeno i pružiti jednake mogućnosti sudjelovanja svim mladima, neovisno o lokalnoj zajednici u kojoj oni žive.

  Amandmani na Zakon o vijećima mladih 34,50 kB